"Svaki odlazak u Asiz za nas franjevce znači povratak na izvore, povratak onoj snazi, onom prvotnom nadahnuću koje nas je utemeljilo i koje drži veliku franjevačku obitelj već 800 i više godina", rekao je u emisiji Put pod noge fra Jure Šarčević vodeći nas kroz mjesta u kojima je živio i djelovao 'asiški siromašak'.
Kako je od sina bogatog trgovca sv. Franjo postao ‘Božji siromašak’ i utemeljitelj franjevačkog reda koji je poniznošću i skromnošću ostao trajno nadahnuće vjernicima kroz mnoga stoljeća te koja nas mjesta danas podsjećaju na njegovu duhovnu ostavštinu saznali smo u emisiji Put pod noge uz fra Juru Šarčevića, provincijala Hrvatske kapucinske provincije.
„Asiz je veličanstveno mjesto, posebice za nas franjevce. Kadgod čovjek dođe tamo, u njemu se javljaju uzvišene misli. Prije svega zbog ljepote samog ‘grada na gori’, ali i zbog arhitekture i brojnih crkava, posebice kad se zna da je to kolijevka našega reda. Čovjek pri posjetu tim znamenitostima osjeća uistinu duhovnu ljepotu, osobito kad ima na pameti svu onu baštinu svetoga Franje i njegove braće do današnjega dana. Zato svaki odlazak u Asiz za nas franjevce znači povratak na izvore, povratak onoj snazi, onom prvotnom nadahnuću koje nas je utemeljilo i koje drži veliku franjevačku obitelj već 800 i više godina.”
‘Trubadur’ svoga vremena, Giovanni Francesco Bernardone, bio je nestašan mladić, kao i brojni drugi mladići njegova vremena, pripovijeda provincijal hrvatskih kapucina uvodeći nas u rani život asiškoga sveca. Težio je za slavom, družio se i zabavljao, do trenutka kada se u njegovu životu dogodilo nešto izvaredno. U ratu između gradova pao je u zarobljeništvo, a potom i teško obolio, što ga je dovelo do potpunog obraćenja. Bog je dotaknuo njegovo srce, on se obratio i promijenio svoj život.
Svoje ‘radijsko hodočašće’ započeli smo posjetom crkvici sv. Damjana smještenoj nadomak grada u trokutu koji čine crkve Porcijunkula i Rivotorto te bazilika sv. Franje. Uz ovo mjesto vezan je jedan od ključnih događaja iz života sv. Franje; potaknut duhom Božjim svratio je u crkvicu sv. Damjana te u njoj prepoznao Krista na križu koji mu je progovorio: „Franjo, idi i popravi moju Crkvu!” Tu je poslije često navraćao i molio molitvu koju franjevci, ali i mnogi drugi danas nastavljaju moliti: Svevišnji, slavni Bože, prosvijetli tmine moga srca i podaj mi pravu vjeru, jasno ufanje i savršenu ljubav; mudrost i spoznaju, o Gospodine, da ispunim tvoj sveti i istinski nalog. Upravo na ovom mjestu Franjo je dobio svjetlo kako krenuti u avanturu koja ga je dovela do svetosti.
Drugo nezaobilazno mjesto obilježeno životom asiškoga sveca je crkvica Blažene Djevice Marije Gospe od Anđela u Porcijunkuli koju je sv. Franjo posebno volio te je svojoj braći često ponavljao: ‘Budu li vas istjerali iz te crkvice na jedna vrata, vi se vratite na druga vrata.’ Uz Porcijunkulu su vezani svi važniji događaji Franjina života; tu je početak franjevačkog reda, tu je sv. Franjo primio i sv. Klaru, tu je svake godine slavio kapitul i tu je na koncu i preminuo 3. listopada 1226. Kasnije je oko te crkvice koja je sačuvana u izvornim mjerama izgrađena velika bazilika, jedna od najvažnijih u Asizu, i uz nju je vezan poznati porcijunkulski oprost koji se dodjeljuje svake godine odredbom Svetog Oca 2. kolovoza na dan Gospe od Anđela.
Pri posjetu Asizu preporuča se posjetiti i crkvu Rivotorto, prvo obitavalište Franje i njegove braće od 1209. do 1211. na kojemu se dogodilo i poznato čudo kada se sv. Franjo pojavio na svjetlećim konjima. Bio je to osobiti znak Božje prisutnosti u njegovu životu, čemu su se braća divila te su se na taj događaj često puta vraćala.
Bazilika sv. Franje zajedno sa samostanom sv. Franje prepoznatljiva je razglednica Asiza. Radi se, naime, o dvije bazilike, Donjoj koja se počela graditi samo dvije godine nakon Franjine smrti i gornjoj koja je izgrađena nakon nekoliko godina, a uz njih je podignut i veliki samostan Sacro Convento koji i danas drže braća konventualci, pojašnjava naš gost: „Bazilika je prekrasna i s aspekta arhitekture i umjetnosti. Tu ćemo naći najznačajnije umjetnike kao što su Cimabue, Giotto, Lorenzetti i mnogi drugi. Ispod Donje bazilike u kripti nalazi se grob sv. Franje na kojemu je papa Grgur Veliki dao napisati znamenitu Franjinu rečenicu: „Umro prije smrti, živ i nakon smrti!” Ona bolje nego ijedna druga rečenica sažimlje ono što je bio sv. Franjo.“
Ističe i važan događaj za tu baziliku kada je papa Ivan Pavao II. 27. listopada 1986. godine okupio više od 120 predstavnika različitih vjerskih i kršćanskih crkvi na Svjetskom danu molitve za mir. Ta je poruka i danas aktualna, a to je bila nakana i sv. Franje, pronositelja mira, zbog čega je i do danas ostao poznat franjevački pozdrav ‘Mir i dobro!’, podsjeća.
Iako malo mjesto, Asiz ima mnogo crkava, a među istaknutijima je jedna od najstarijih crkava Sveta Marija Velika iznad Minerve, zatim katedrala sv. Rufina, bazilika sv. Klare gdje se nalaze sestre klarise, ali i crkvica od posebnog značenja, tzv. Nova crkva, koja je, tumači naš gost, vjerojatno sagrađena na rodnoj kući sv. Franje. Ispred crkve nalaze se kipovi Franjinih roditelja, Pike i Pietra di Bernardonea, a u njezinoj unutrašnjosti je i sobica u koju je otac zatvorio Franju kako bi ga natjerao da promijeni svoju odluku.
Znakovito je i mjesto u šumi nedaleko od Asiza, tzv. Carceri, u koje je Franjo često navraćao kako bi u osami obnovio duhovnu snagu, a zatim bi se opet vraćao ljudima. Uz ovo, poznato je još jedno Franjino mjesto tišine, brdo La Verna na 800 mnv sjeverno od Asiza. Tu je sv. Franjo doživio veličanstveno iskustvo svetih rana uoči blagdana Našašća sv. Križa. „Nošen željom da se u svemu suobliči Isusu Kristu, tu je molio i kontemplirao te je, prema opisu sv. Tome Ćelanskog, jedan seraf sišao s neba i u obliku strelica s posebnim svjetlom dotakao njegovo sveto tijelo na mjestima na kojima je Isus nosio svete rane. Tako je sv. Franjo i na vidljiv način postao posve sličan Kristu“, pojašnjava fra Jure Šarčević.
Cijelu emisiju Put pod noge poslušajte ovdje: