Povodom Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata te žrtvu Vukovara i Škabrnje, splitske su klarise oduševile svoje sugrađane i pokazale da su stalno prisutne u svakodnevnici građana Splita, ali i stanovnika cijele Hrvatske. Kao i uvijek na velike blagdane, na prozore svoga Samostana sv. Klare izvisile su vidljive znakove svoje molitvene prisutnosti. Ovoga su puta, uz hrvatske zastave, izvisile i rad jedne od sestara nadahnut žrtvom Vukovara.

Dvadesetšestogodišnja s. M. Katarina od Raspete Ljubavi (Nera Galijot) svojim je rukama izradila prekrasan grafit pod nazivom “Gospa plače nad vodotornjem”. Rad prikazuje Gospu koja lije krvave suze nad Vodotornjem – simbolom razorenog Vukovara, a njezine se suze pretvaraju u hrvatsku šahovnicu. Inače, klarise – ženski ogranak franjevačkog reda koji se zove i Drugi red sv. Franje – redovnice su koje žive u klauzuri. Iako su fizički odvojene od svijeta, svjedoče kako duboko osjećaju sve ono što se događa u našem narodu i u svijetu.

Duboko osjećamo sve što proživljava naš narod, ali i cijeli svijet!

“Suosjećamo s našim narodom i svijetom u svim patnjama. To je dio našega poziva. Nismo zatvorene negdje daleko od naroda, nego duboko osjećamo sve što proživljava naš narod, ali i cijeli svijet. Naš poziv ima jednu širinu – osjećamo sve što se događa. Bogu hvala za ovaj poticaj koji je osjetila naša s. Katarina. Naša blizina narodu se tako očitovala na spontan i izvanjski način”, istaknula je poglavarica splitskog Samostana sv. Klare s. M. Dolores Mandić.

S. M. Katarina od Raspete Ljubavi / Foto: Splitsko-makarska nadbiskupija

Upravo je Časna Majka M. Dolores Mandić podržala s. M. Katarinu od Raspete Ljubavi u izradi ovoga veličanstvenog grafita koji nosi snažnu poruku. S. Katarina svjedoči kako je ljubav prema domovini oduvijek prisutna u njezinom životu te da je grafit “Gospa plače nad Vodotornjem” plod nadahnuća.

“Ljubav prema domovini je stalno u duši i srcu, ona je neodvojiva od Boga. Stalno molimo za domovinu i za stanje u svijetu. Moj je otac bio branitelj i 16 je godina proveo u vojsci. To je dio moga života i to me, na neki način, i ‘pritišće’. Kako se približavala obljetnica stradanja Vukovara, dobila sam nadahnuće napraviti grafit. Časna majka me podržala u tome. Nije to bila moja ideja, već nadahnuće od Boga”, posvjedočila je s. Katarina.

Gospa je, kao naša Majka, prisutna u Hrvatskoj!

Rad “Gospa plače nad Vodotornjem” podsjeća na Marijinu trajnu prisutnost u hrvatskome narodu, svjedoči s. Katarina. “Žrtva Vukovara je neizliječena, ona nikada neće ni biti izliječena. Gospa je, kao naša Majka, prisutna u Hrvatskoj. Ona nas je provela kroz Domovinski rat i bez nje definitivno ne bismo pobijedili. Ona mi je zabljesnula kao ona koja je prisutna u Vukovaru, kao ona koja je prisutna u toj patnji koja još uvijek traje”, istaknula je s. Katarina.

Foto: Sestre Klarise – Samostan sv. Klare

Grafit je pun simbolike, a poruka koju šalje je: “Žrtva nije uzaludna, naša država nije uzaludna”.

“Grafit prikazuje Marija koja plače krvave suze nad pokoljem i užasom koji se dogodio u Vukovaru. Krvave suze se pretvaraju u križ, a on se slijeva u šahovnicu, koja je simbol naše domovine. Istodobno, križ se penje poviše i razdvaja se u sitne kvadratiće koji se raspršuju i idu k Nebu. To je znak da žrtva nije uzaludna, da naša država nije uzaludna. Žrtva se vije prema nebu i stvara plod. Iako mi sada taj plod ne možemo vidjeti jer još nije dovršen, on je tu. Ništa nije uzaludno”, poručila je s. Katarina.

Rad je proizašao iz molitve!

Hrvatski je naroda, ističe s. Katarina, opstao zahvaljujući Blaženoj Djevici Mariji i ona trajno bdije nad nama. “Marija gleda odozgor dok plače nad Vukovarom i Hrvatskom, ali ona je tu s nama. Imamo njezinu podršku i zaštitu. Marija je prisutna. Vodotoranj – simbol Vukovara – ipak je ostao stajati. Mi Hrvati smo opstali ne samo zahvaljujući sebi, nego i Mariji. Premda smo mali narod, nepobjedivi smo i to su stoljeća pokazala. Natpis ‘Vukovar’ na dnu grafita je crven, bijel i plav. Vukovar je hrvatski grad i tu nema rasprave”, istaknula je naša sugovornica.

Foto: Sestre klarise

S. M. Katarina od Raspete Ljubavi ističe kako je sama izrada rada bila instinktivna, po nadahnuću. Iskoristila je bijeli prekrivač te markere i boje u spreju.

“Izrada je trajala malo više od tjedan dana, no uspjela sam završiti na vrijeme kako bismo grafit objesile na prozor našega samostana. Rad je zahtijevao vrijeme, no kada se radi po nadahnuću, a ne po našoj pameti, onda vrijeme leti, ne osjećaš težinu ni zamor. Rad je proizašao iz molitve”, posvjedočila je s. Katarina.

Inače, splitski Samostan sv. Klare broji 20 sestara, među kojima su tri sestre s privremenim zavjetima i jedna novakinja. Sestre su snažno duhovno uporište Splita i mnogi se rado preporučuju u njihove molitve. No, sestre su svakodnevno dostupne i za duhovni razgovor pa tako mnogi dolaze upravo kod njih po duhovni savjet.

Foto: Sestre klarise

“Kao klauzurne redovnice pozvane smo moliti za naš narod i cijeli svijet, no naš se pastoral sastoji i od susreta s ljudima. U određeno vrijeme dana k nama dolaze siromasi po pomoć, ali i mnogi drugi koji se preporučuju u naše molitve ili dolaze na duhovni razgovor po savjet. Primamo ljude kroz jutro od 8 do 11 sati te popodne od 16 do 18 sati. To je vanjski vid našega djelovanja”, istaknula je poglavarica s. M. Dolores.

Ljudi vjeruju u snagu molitve i rado se preporučuju u naše molitve!

Samostan klarisa u Splitu se otvorio 1308. i franjevačka se prisutnost po sv. Klara tamo snažno osjeća sve do danas.

“Naš današnji samostan podignut je 1883., a prije toga samostan je bio na dvije lokacije u staroj gradskoj jezgri. Prva lokacija bila je na južnoj strani Dioklecijanove palače – na Vratima rive, a druga na jugoistočnom dijelu palače gdje se danas nalazi Etnografski muzej. Zbog skučenosti prostora, u 19. stoljeću sestre su zatražile od biskupa Kalođere da sagradi novi samostan izvan gradskih zidina”, rekla je poglavarica s. M. Dolores, ističući kako je duga povijest sestara klarisa na tome području.

No, ta je lokacija danas ponovno u centru Splita i prava je duhovna oaza za sve koji rado pohode ovaj samostan. Sestre imaju i veliki vrt u kojem sade voće, povrće i cvijeće. “Sestre rado obrađuju vrt. Zahvalne smo što u centru grada možemo imati takav vrt. Bogu hvala, naša zajednica je živa. Ljudi vjeruju u snagu molitve i rado se preporučuju u naše molitve. Doživljavaju olakšanje i radost nakon susreta s nama”, zaključila je poglavarica s. M. Dolores Mandić.

Samostan sv. Klare / Foto: Sestre klarise