Jedna od najvažnijih stvari kojima možemo pomoći djeci da se razviju jest empatija, prenosi Aleteia.  Empatija je stav razumijevanja onoga što druga osoba osjeća.  Ovakav stav srca suprotan je onome što doživljavaju mnogi mladi ljudi: nepovjerenje, ravnodušnost, zavist. Empatija je spasitelj i omogućuje mi da drugu osobu vidim ne kao grabežljivca, već kao nekoga tko je moj “bližnji”, brat ili sestra. Pokazivanje naših slabosti pomaže drugima da nauče postati humaniji. Na roditeljima je da verbaliziraju svoje prepoznavanje – a ne lažno ulagivanje – višestrukim i različitim osobinama svakog djeteta. Njihova je odgovornost i diskretno ukazati na svoje slabosti, ne samo da identificiraju negativno, već da se svaki član osjeća odgovornim i za rast svih u grupi. “Mogu vam pomoći s nečim kao što i vi meni možete pomoći s nečim.”

Empatija je srce koje se raduje kad se druga osoba osjeća dobro i rastužuje kad druga osoba plače.

Nismo više ravnodušni jedni prema drugima, kao da smo u našu obitelj smješteni slučajno, već od Boga izabrani da zajedno rastemo u istini. Na roditeljima je naučiti svoju djecu da vide druge i dopustiti im da budu takvi kakvi jesu, sa svojim posebnim osobinama, slabostima i ograničenjima.

Harmonija se doživljava u obitelji kada je najsposobnija osoba na usluzi osobi koja ne razumije. To podrazumijeva ulaganje vremena u drugoga, postavljanje pitanja, podrazumijeva zajednički život.

Na roditeljima je i da potaknu svoju djecu da vide kako je pokazivanje vlastitih slabosti način da se drugima pomogne da nauče postati humaniji. Ovisnost i jednostavnost mališana čine da srca starijih rastu u ljubavi.  Bez ovih iskustava u obitelji, osoba može lako ostati zarobljena željom za moći koja je dovodi do nanošenja štete drugima. Trudimo se osjećati empatiju za one najslabije među nama.