Listopad je posvećen podizanju svijesti javnosti o raku dojke. Prilika je to za naglasiti važnost prevencije i mogućnosti ranog otkrivanja bolesti. U Hrvatskoj svaka deseta žena obolijeva od raka dojke. A mogućnost izlječenja je velika ako se otkrije u ranom stadiju. O prevenciji, simptomima i liječenju raka dojke govorilo se u emisiji Hrvatskog katoličkog Argumenti. Gošće Argumenata bile su: prim. mr. sc. Višnja Matković, spec. radioterapije i onkologije, voditeljica Odjela za radioterapiju i kemoterapiju Zavoda za ginekološku onkologiju Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb, Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge i urednica portala "Nismo same" i Goranka Perc, dopredsjednica Udruge „Nismo same”, oboljela i liječena od raka dojke.
Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge i urednica portala “Nismo same” podijelila je osobno iskustvo i razlog zašto je osnovala udrugu. 2015. dijagnosticiran joj je rak dojke, odstranjene su joj obje dojke, i iza nje je 16 kemoterapija, 25 zračenja, a usred liječenja i svega što je prolazila u borbi s rakom ostala je i bez posla. “To je bio veliki izazov za mene. Budući da sam se godinama bavila novinarstvom, radila sam za dvije najveće dnevne novine, odlučila sam spojiti svoje osobno iskustvo pacijentice i svoje profesionalno znanje. Htjela sam doprinijeti podizanju svijesti o vođenju brige o svom zdravlju, ali i kao pacijent upozoriti na neke nedostatke zdravstvenog sustava”, istaknula je Kalogjera.
Ivana Kalogjera
Predsjednica Udruge “Nismo same” podsjetila je na statistike koje upozoravaju da broj oboljelih od raka neminovno raste i u svijetu i u Hrvatskoj. Potaknula je na redovite kontrole ističući da je danas je medicina toliko napredovala, a primjerice, rak dojke, vrlo se uspješno liječi ako je otkriven na vrijeme. “Nažalost, postoji veliki strah i velika stigma. Neki onkolozi svjedoče da im dolaze žene s uznapredovalim rakom, kad je već počelo i okolno tkivo propadati. Dakle, nije da žene nisu primijetile da se nešto događa već zbog straha nisu tražile liječničku pomoć”, kaže Kalogjera potičući da se o brizi za zdravlje počne govoriti već u dječjoj dobi, ali i poučavati kako se ponašati prema oboljelima.
Neke žene su primijetile da se nešto događa s njihovim tijelom, ali zbog straha ne traže liječničku pomoć
prim. mr. sc. Višnja Matković
O razlozima zašto žene odgađaju preglede i strahu s kojim se suočavaju kada osjećaju da nešto nije u redu, ali nemaju hrabrosti tražiti uzroke prim. mr. sc. Višnja Matković kaže da je osnovni problem što žena rijetko kad na prvo mjesto stavlja sebe. “Žena brine o obitelji, o suprugu, o svojim roditeljima… Osjeća da nešto nije dobro, ali misli ako gurne pod tepih, uspjet će se to samo od sebe riješiti, a ona će i dalje biti na raspolaganju onima kojima je potrebna. Spoznaja da imate rak još uvijek je stigma, ne znam iz kojeg razloga. U svijetu se puno više o raku govori nego kod nas. Kod nas postoje programi probira koji su izvrsno zamišljeni. Primjerice, mamma probir. Bez uputnice, bez plaćanja, odradite pregled i mirni ste. Ne znam zašto se žene na taj pregled ne odlučuju, odaziv je manji od 60 posto.”
Podrška obitelji je jako potrebna, važno je da bližnji oboljelu ženu ne gledaju sa sažaljenjem već su i dalje pozitivni i vedri i razgovaraju o običnim, svakodnevnim stvarima
Goranka Perc
Goranka Perc redovito je odlazila na kontrole od svoje 37. godine života, svakih osam mjeseci išla je na ultrazvuk dojke. “Bez obzira što u obitelji nije bilo raka dojke imala sam tu svijest o redovitoj kontroli. Naravno, nikako nisam očekivala da ću dobiti jednu takvu tešku dijagnozu. Doktor je na pregledu posumnjao da nešto nije u redu, poslao me na mamografiju i dodatne preglede, i u manje od tjedan dana dobila sam dijagnozu. Na neki način se svijet sruši u trenutku suočavanja s dijagnozom, posebno kad je uopće ne očekujete. U trenutku obavljanja dodatnih pretraga samo sam razmišljala kako to što prije riješiti i vratiti se normalnom životu. Tako sam razmišljala i kad sam dobila dijagnozu, o budućim koracima koji me čekaju u liječenju. No, najteže bilo reći suprugu. Sin nam je tada imao samo sedam godina. Kako priopćiti svojim roditeljima… Sve mi je to bilo puno gore i teže od onog što sam sama sa sobom mogla riješiti”, posvjedočila je Goranka Perc. Naglasila je koliko je podrška obitelji potrebna, koliko joj je bilo potrebno da je njeni bližnji nisu gledali sa sažaljenjem već su i dalje bili pozitivni i vedri i razgovarali o običnim, svakodnevnim stvarima. “Moje prijateljice i moji roditelji su sve što su prolazili vezano za mene isplakali sa strane, mene nisu time opterećivali i prema meni su se odnosili najnormalnije i to mi je bilo jako potrebno i važno”, rekla je HKR-ova sugovornica.
Prim. mr. sc. Višnja Matković naglasila je koliko je važno da žene već u djevojačkoj dobi nauče kako raditi samopregled, da upoznaju svoje tijelo i primijete promjene koje se na tijelu događaju. Potrebno je najmanje jednom mjesečno pregledati dojke pred tušem, odlaziti na redovite preglede ultrazvukom i mamografijom. Kod samopregleda dojki važno je pratiti tvorevine, ali i iscjedak iz bradavice, koji je normalan, ali ne smije sadržavati krv ili sukrvicu. “Nije točno ni uvriježeno mišljenje da rak dojke ne boli, on može boljeti, posebno u uznapredovaloj fazi. Treba obratiti pozornost i na kožu, ako se vlaži, ako je hrapava poput narančine kore, to nije dobar znak, to je znak da je rak već zahvatio i kožu. Treba redovito pregledavati i pazuhe, postoji li čvor pod pazuhom, pazuh je mjesto gdje se rak dojke najprije širi. S dvadesetak godina treba napraviti prvi liječnički pregled, do 30. godine života dovoljno je jednom godišnje ili jedanput u dvije godine napraviti pregled, a nakon 35. godine intenzivnije”, potaknula je prim. dr. Matković .