Kao srednjoškolka, piše Kelly Colangelo za Lifeteen, moj je raspored bio “natrpan”. U školi sam bila na satu, zatim na sastancima klubova ili na sportskom treningu. Izvan škole bila sam dio grupe mladih i volontirala, a uz to sam se družila sa svojim prijateljima i svojom obitelji. No unatoč svim ovim događanjima, znala bi me obuzeti usamljenost. Taj sam osjećaj skrivala do razine kojom sam škodila samoj sebi. Izvana je izgledalo kao da se zabavljam, smijala bih se, a iznutra sam osjećala duboku bol samoće.

Možda ste vi, ili drugi koje poznajete, se osjećali potpuno samo u prostoriji punoj ljudi. Godinama su taj osjećaj samoće glazbenici pretakali u pjesme, a umjetnici u slike. Usamljenost nije nova pojava. No ironično je kako smo na društvenim mrežama sve povezaniji – imamo mogućnost čak i video poziva i slanja poruka u realnome vremenu, a sve se više osjećamo usamljeno.

Stvarna je to pojava. Bolna je. No nije bespomoćno stanje.

Postoje istraživanja koja poručuju kako 70 posto mladih redovito doživljava usamljenost (Cigna’s 2020 Loneliness Survey). Izolacija, otuđenost, društvena nelagoda, dugotrajan period samoće, osjećaji poput neprikladnosti ili nerazumijevanja, pesimizam i puno drugih pojava se mogu pripisati usamljenosti.

Usamljenost se događa. Stvarna je to pojava. Bolna je. No nije bespomoćno stanje. Postoje stvari koje možete učiniti kako biste pomogli mladima s tim osjećajima.

Ograničiti vrijeme na “ekranima”

Prema istraživanju Sveučilišta u Pennsylvaniji, smanjenje vremena koji se provodi na ekranima i korištenjem društvenih mreža znatno doprinosi smanjenju osjećaja usamljenosti, depresije i anksioznosti (Guildford Press Periodicals). Treba potaknuti mlade neka postave zdrave granice. To može biti jednostavno ograničenje poput izbjegavanja mobitela prije spavanja i čim se probude. A kada provode vrijeme s drugima, neka spreme mobitel!

Njegovati autentične međuljudske odnose

Treba pomoći mladima u prepoznavanju kako moraju imati namjeru raditi na svojim vezama i prijateljstvima. Potrebno je na njima raditi, no isplati se, napose jer se neće više osjećati usamljenima. Neka zovu prijatelje, dogovore se za druženje, kave. Neka teže iskrenim, a ne površnim odnosima. Iznad svega, treba izazvati mlade da otvore svoje srca i da se ne boje ranjivosti. Treba biti hrabar i pogledati drugoga izravno u oči, jer jedino se tako možemo zaista povezati s drugom osobom.

Voditi brigu o sebi

U izazovnim trenutcima važno je voditi brigu o sebi. Okrivljavanje sebe samoga ne pomaže s osjećajem usamljenosti. Treba si dati vremena. Kada brinemo o sebi malo po malo, stvaramo snažan temelj kako bismo bili otporniji u teškim vremenima. Potaknite mlade neka učine nešto lijepo za sebe, nešto što im se sviđa poput duge šetnje, šalice čaja, tjelovježbe, čitanja, vođenja dnevnika zahvalnosti i sl.

Također, potaknite mlade neka čitaju Bibliju. Evo i nekoliko citata s kojima mogu započeti:

Ohrabrite se i budite odlučni! Ne bojte se i nemojte predati pred njima. Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti. (Pnz 31, 8)

Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. (Jr 29, 11)

Sve mogu u Onome koji me jača! (Fil 4, 13)

Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. (1 Iv 5, 4)

Odvaži se i budi hrabar! Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj. (Jš 1, 9)

Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske časti zbog časa kao što je ovaj? (Est 4, 14)

Jahve će se boriti za vas. Budite mirni! (Izl 14, 14)

Nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti. (Jš 1, 5)

Naučiti kako biti u samoći

Kako je rekao filozof Blaise Pascal, svi problemi čovječanstva proizlaze iz čovjekove nemogućnosti da sjedi sam u tišini. Ponekad se bojimo tišine, bojimo se dosade te radije biramo besciljno odvlačenje pozornosti, misleći kako time možemo bježati od svojih problema i emocija u lažnu udobnost uma.

Prava tajna kada je riječ o usamljenosti i samoći jest da je ona, bez obzira koliko bolna, normalna. Zašto? Zato što smo stvoreni na sliku Božju. Stoga, bez obzira koliko smo bliski i povezani s nekime, ta osoba ili grupa ljudi nikada neće ispuniti naša očekivanja. To je zbog toga što čeznemo za vječnim, a ono će se tek ostvariti u raju. Stoga, samoća i usamljenost su nerijetko poziv na bliži odnos s Bogom, koji nas beskrajno ljubi i uvijek je s nama. Isus, koji je u središtu svih naših odnosa, se može boriti protiv usamljenosti i samoće.

U molitvi je prepoznala kako je Isus uvijek s njom, njen vječni pratitelj.

Ohrabrenje možemo pronaći i u primjerima svetaca, koji su nerijetko hodili istim putovima kao i mi, a proslavili su se Božjom milosti. Primjerice, sv. Elizabeth Ann Seton je često patila od osjećaja usamljenosti i melankolije, do te mjere da je imala i suicidalne misli. Nakon njenog obraćenja, dnevni izvor snage pronalazila je u euharistiji i u milosrdnom služenju. U molitvi je prepoznala kako je Isus uvijek s njom, njen vječni pratitelj.

Podsjetite mlade da oni to mogu. Nisu usamljeni u tom osjećaju samoće. Teško je biti srednjoškolac, a težak je i život. Pomozite im i podsjetite ih kako su voljeni i vrijedni borbe.