Ključne riječi kao što su “sloboda prekida trudnoće” ili “legalizacija surogat majčinstva” gotovo su dio mainstreama u politici i društvu te su iskovane u oštre mačeve u predizbornoj kampanji. Svaki od tih napada također je ozbiljan udarac onima koje jedine mogu nositi i rađati novi život, koje djetetu mogu pružiti ljubav i sigurnost na jedinstven način te koje nitko drugi ne može zamijeniti: majkama.

Što zapravo znači majčinstvo?  Nije li potpuno iracionalno odvažiti se postati majka?

Sve što je lijepo i sveto u ljudskom životu jest izopačeno, ili se izopačuje, te se treba kontrolirati. I tako se neizbježno nalazimo u situaciji u kojoj ne samo da okolina sve više i više degradira ili čak prezire majke, nego i u kojoj su, zbog društvene uvjetovanosti, mnoge same žene toliko nesigurne da kategorički odbacuju majčinstvo ili sebe vide kao majke ili pak imaju osjećaj nelagode ili inferiornosti. Koliko su majke, ali i očevi i djeca, prevareni ovakvim stavom? Koliko se time uništava ljubav, zadovoljstvo i zahvalnost, koliko se time uništava zdrav razvoj mladih?

Nije li, više od svega, žrtva imati djecu, što je ujedno i prekretnica u životu žene koja postaje potpuno ovisna o djeci i tako gubi samoostvarenje i slobodu?

Dar samozaborava

Moderni ljudi sigurni su u jedno: da kao majka gubiš sebe – a to je velik gubitak. Majčinstvo može imati svoje lijepe aspekte; ali u konačnici uvijek odjekuje da je inferiorno u usporedbi s onim što bi žena inače mogla biti ili imati. Hobiji, prijatelji, slobodno vrijeme, briga o sebi, profesionalni uspjeh – sve to ženi izmiče kroz prste kad rodi dijete čije potrebe mjesecima i godinama vežu i uzimaju majčino vrijeme, energiju i pažnju. Zapravo, ova ideja nije neutemeljena. Umjesto toga, to je jednostavno stvarnost.

Kao majka i slobodoljubiva žena, koja svoj posao cijeni kao poziv, znam koliko težak može biti gubitak kada iz ljubavi prema svojoj djeci ostavite po strani velika područja svog života.

Da, dijete mijenja sve, a od trudnoće preko poroda do odgoja biti majka košta beskrajno mnogo i tjera ženu uvijek iznova do granica njezinih sila – i onkraj fizičkih snaga. Zahtijeva predanost i odricanje od mnogih dragih i zanosnih sloboda i uspjeha.

Je li zbilja gubitak “izgubiti” sebe?

Ali veliko je pitanje: je li doista gubitak “izgubiti” sebe? Je li gubitak ako zaboravim sebe i umjesto toga se fokusiram na drugu osobu? Je li gubitak u potpunosti služiti ovoj osobi i cijeloj obitelji – jer to je sve što kao majka radim, kad najviše vremena provodim hraneći svoje dijete, presvlačeći ga, s ljubavlju ga ljuljajući da utone u san i nježno ga mazim, zadovoljavajući tako sve njegove potrebe?

Majka i sin / Foto: Pixabay

Čini se da se mnoge žene danas plaše ovoga koraka koji im mijenja život. Ali trebali biste se zapitati: Želim li doista da se moj život nastavi onakav kakav je sada? Je li to uistinu privlačan i opravdan zahtjev? I nije li veća iluzija da to zadržavanje mojih navodnih sigurnosti i slobodâ osigurava istinsko i trajno ispunjenje i sreću? Štoviše, promjene, izazovni i teški trenutci u životu su ono od čega najviše profitiram u svojoj osobnosti.

Upravo te faze života koje me puno koštaju, u kojima mogu pokazati od čega sam sazdana, pomažu mi ići naprijed i otvaraju mi nove obzore.

Trenutci u kojima zaboravim sebe i stavim se u službu drugoga čine da se sa zadovoljstvom i ponosom osvrnem unatrag te iz njih izlazim jača nego što sam ikada prije bila. Često se sjetim neusporedivog osjećaja kada sam prvi put mogla držati svoga prvog sinčića u naručju. Nakon poroda koji je bio sve samo ne savršen i lagan, u tom je trenutku sav trud i sve vanjsko nestalo u pozadini. Činilo se kao da se u tom trenutku promijenilo težište svijeta. Odjednom više nisam bila centar svoga maloga svijeta – nego je to mjesto zauzelo moje dijete. Samo tako.

Upravo to iskustvo ne čini žene ni gubitnicama niti žrtvama, kako često čujemo. Ne, to ih čini pobjednicama: nad sobom, nad vlastitom uskogrudnošću i osjećajem da su centar svijeta. Jer paradoksalna je istina ljudskog života da sreću i ispunjenje ne nalazimo kada težimo vlastitoj sreći – već kada zaboravimo sebe i usredotočimo se na sreću drugih.

Moć ljubavi

Ipak, čini se da onog trenutka kada žena postane majka ne gubi samo sebe, nego i svu moć. Jer je vezana uz malog čovjeka koji ne može preživjeti bez nje i treba majku non-stop. Koje bi velike stvari mogla postići?

Istina je, međutim, da su majke te koje oblikuju svijet sutrašnjice i koje su na taj način kadre graditi ili uništavati društvo i svijet. Majka je ta koja svojim ponašanjem uči dijete što znači biti dobar čovjek i kako izgleda ispunjen život. Ona je prvi i najbolji uzor djetetu od kojeg mogu naučiti da je posvećenost drugim ljudima vrijedna i ispunjavajuća. Ima moć djetetu na jedinstven način kroz cijeli život pružati osjećaj da je bezuvjetno voljeno i vrijedno, da je dobro što je živo.

Foto: Depositphotos.com

Kao nitko drugi, majka vidi koje kvalitete i sposobnosti  “drijemaju” u maloj osobi. Ona je prva koja ima priliku prepoznati i promicati ono što je dobro te pomoći djetetu da svlada ono što je manje dobro, umjesto da dopusti da ono dominira nad majkom. Kakva je to povlastica moći u toj mjeri utjecati na drugu osobu i oblikovati je!?

Ipak, ovo veliko dostojanstvo – i htjela bih reći “moć” – odgoja djeteta nosi sa sobom i bolno iskustvo neuspjeha. Kao mama, svakoga dana vidim svoje granice. Vidim gdje griješim u odgoju i gdje sam nesavršena u svojoj osobnosti, jer dijete odražava i zrcali sve što radim, bez pitanja. Nigdje drugdje nisam tako izravno svjesna koliko sam ograničena. A ipak me moje dijete voli – upravo takvu. Zato što sam ja njegova mama. Unatoč mojim greškama. Bezuvjetno.

Majčinstvo daje poniznost. Daruje mudrost – jer mogu vidjeti što je stvarno bitno. A to nisu godišnji odmori, društvena priznanja niti naizgled važni uspjesi na poslu ili zvanju, nego sigurnost da si najvažnija osoba u tuđem životu.

Sloboda u predanju

Još jedan ljudski paradoks otkriva se u majčinstvu: Naime, krajnja sloboda nije raditi ono što želim, nego u odricanju od vlastitih prividnih sloboda, zbog ljubavi. Upravo ta ljubav čini da majka živi bezuvjetno predano, bez razmišljanja. Kroz ljubav je sposobna nadići sebe i vlastite granice u trenutcima kada joj se čini da joj vlastite snage više ne dostaju. To je vjerojatno najočitije pri rođenju djeteta.

Ta je ljubav toliko duboka da odustajanje nije opcija ni u najtežim trenutcima.

Foto: Depositphotos

Jer kao majka znam: moje me dijete treba. A ja sam nenadomjestiva, nezamjenjiva. Nitko drugi ne može biti uz moje dijete na način na koji ja to mogu biti. Nitko ne može nadomjestiti niti zamijeniti moju ljubav. Odanost majke prepuna ljubavi nadilazi sve granice i stoga je to nenadmašna sloboda.

Najvažnija izjava o ljepoti života

Reći da djetetu i prenositi, davati život znači u svojoj najdubljoj srži, reći da i sebi. Kako bi se osoba bolje “ostvarila” nego u tako snažnom i dubokom DA sebi i vlastitom životu? Postati majka je najvažnija tvrdnja kako je život lijep i vrijedan. Iz tog stava majka daje sebe – da bi drugoj osobi darovala život. I svaki dan iznova doživljava ljepotu života kroz začuđene oči svoga djeteta. Postajući majka, kroz majčinstvo, žena na potpuno nov način upoznaje sebe i vrijednost života te dobiva priliku svakim danom sve snažnije reći da životu, samoj sebi i vlastitom djetetu.

Bezuvjetna ljubav mog djeteta prema meni, njegovoj majci, uči me voljeti i prihvaćati sebe. Moj vlastiti neuspjeh u mnogim malim trenutcima ujedno je i nova škola poniznosti. Ništa mi ne pokazuje tako jasno veličinu ljudskih bića, ali i njihovu krhkost – jer shvaćam, osobito tijekom trudnoće, pri porodu i s obzirom na mnoge opasnosti kojima je dijete izloženo – u konačnici, Netko Drugi drži moj život i život moje djece u svojim rukama.

Tajna ljubavi spašava svijet

U konačnici, majčinstvo je misterij, čudesna tajna ljubavi. To je nešto nekontrolirano, što prkosi logici ovoga svijeta, jer beskrajno nadilazi puki razum. Ovo bi mogao biti jedan od razloga zašto se majčinstvo osporava danas više nego ikad prije. Veza između majke i djeteta je neraskidiva i vječna, kao nijedna druga. Ali ne odlukom poput one koju donosimo sklapanjem doživotnog partnerstva, nego kroz prirodu.

Koliko god netko možda očajavao zbog nastojanja ovoga našeg vremena da uništi sve što je sveto i lijepo u ljudskom životu, nije rješenje pomiriti se s ovom kulturom smrti koja dominira našim svijetom. Nije rješenje ni samosažaljenje zato što se majke sve manje cijene. Ono što mi kao žene, što mi kao majke, možemo i trebamo učiniti jest razumjeti i povratiti ljepotu i dostojanstvo majčinstva.

Krajnji otpor

Biti majka prepuna ljubavi najjači je otpor svakom napadu na život. Ne postoji veća prilika za promjenu prema kulturi života nego kroz ljubav majke koju ona prenosi na naraštaj i koja se tako umnaža.

I da: To je ljepota i dostojanstvo koje često boli, koje traži beskrajno mnogo od nas žena – složit će se sa mnom svaka žena koja je bilokad rodila. Ali tako je to sa svim uistinu vrijednim stvarima u životu. Koštaju znoja, krvi i suza i zbog toga još jače sjaje. Svaka kaplja znoja, svaka prolivena suza, svaka kap krvi brusi se u neobrađeni dijamant koji tek tada razvija svoj puni sjaj. Grubi dijamant tek brušenjem poprima svoj puni sjaj.

Majka i sin / Foto: Unsplash

Stoga je nemoguće da kultura smrti ima posljednju riječ sve dok na ovom svijetu postoji ijedna majka puna ljubavi, koja je svjesna vrijednosti i dostojanstva svoje ženstvenosti i svoga majčinstva.

Zato su ovo možda najvažnije riječi u ovom tekstu, a danas definitivno najvažnije: Hvala, mama!

Maria Nagele, rođena u Bavarskoj 1995. godine, udana je i majka dvojice sinova. Od završetka studija socijalne pedagogije 2018. radi u Profemina na savjetovanju i osmišljavanju digitalnog savjetovanja za trudnice u potrebi.

Izvor: portal Corrigenda

Preveo i priredio fra Tomislav Pervan.