Pitam se hoće li nam ova nepogoda pružiti priliku da spoznamo svoju malu ulogu u velikom svemiru Božjeg stvorenja? Većina virusa koji su prešli na čovjeka u posljednjih nekoliko desetljeća upravo su posljedica ljudske invazije prirodnih staništa u gramzivoj potrazi za resursima", piše dr. sc. Krešimir Vuković.
“Cor cordi” (Srce srcu) je rubrika na stranicama Hrvatskoga katoličkog sveučilišta s tekstovima čiji su autori sveučilišni nastavnici i djelatnici HKS-a. Autori u ovoj situaciji s koronavirusom daju svoje stručno i znanstveno utemeljeno mišljenje iz različitih područja.
“Kao što su prošle mnoge bolesti i katastrofe u povijesti, proći će i pandemija korona virusa. No nama u Europi ostaje civilizacija koja je proživjela svoje najljepše dane. Prirodan je to i sasvim razumljiv proces”, napisao je u tekstu o ekopovijesti i primjeru svetog Ciprijana dr. sc. Krešimir Vuković s Odjela za povijest HKS-a.
Autor je istaknuo da povijest okoliša promatra kako prirodne sile utječu na razvoj čovjeka i društva. Nakon tradicionalne povijesti u kojoj smo slušali o čovjekovim pothvatima u obliku ratova i dosega kojima je ovladao prirodom, ekopovijest u ulogu protagonista stavlja prirodu.
“Kako već više od mjesec dana trpimo posljedice pojave jednog oku nevidljivog virusa, mislim da svima postaje jasno kako čovjek nije nadišao prirodu i ne može se smatrati gospodarom Zemlje. Pitam se hoće li nam ova nepogoda pružiti priliku da spoznamo svoju malu ulogu u velikom svemiru Božjeg stvorenja? Većina virusa koji su prešli na čovjeka u posljednjih nekoliko desetljeća upravo su posljedica ljudske invazije prirodnih staništa u gramzivoj potrazi za resursima.”
Naglašava i činjenicu kako nam i ovdje povijest treba biti prijeko potrebna učiteljica, jer su mnoge civilizacije propale zbog nerazumijevanja procesa klimatskih promjena i zbog prekomjernog izrabljivanja ograničenih resursa u okolišu. “Za razliku od njih mi imamo znanost i znanje s jasnim dokazima o negativnim učincima ljudske aktivnosti na okoliš.”
Vuković u svojem tekstu vjernicima govori da je pitanje našeg vremena jesmo li istinski svjedoci kršćanske vjere. Zaključuje da kao i kršćane u vrijeme sv. Ciprijana, jedino nada nas nada i vjera u Uskrslog Krista mogu spasiti od vremena u kojem živimo.