Unijela je radost u mnoge domove pokretanjem Laudato televizije 2015. godine, ali i puno prije toga. Otvaranjem prve Galerije hrvatske sakralne umjetnosti Laudato u Zagrebu 2003. godine, zatim u Slavonskom Brodu i Zadru, posvuda ostavlja tragove ljepote predstavljajući likovna djela nadahnuta biblijskim motivima. Osmislila je brojne sakralne suvenire poput Škrinjice sv. Šimuna (2011. nagrađen kao najbolji zadarski suvenir). Oduvijek je željela mijenjati svijet i pomagati drugima pa je tako organizirila duhovne seminare (u Dom sportova dovela je Jamesa Manjackla), likovne kolonije humanitarnog karaktera, izložbe, festivale duhovne glazbe, utemeljila humanitarnu udrugu Ime dobrote… Početkom listopada sa Zadarskom nadbiskupijom potpisala je ugovor o otvaranju Laudato TV studija u Zadru. Ostvarilo joj se sve što je željela u životu i danas je istinski sretna osoba, izjavila je za Hrvatsku katoličku mrežu Ksenija Antonija Abramović. Ovo je njena priča o sreći.

Upravo mi kršćani imamo bogati i dragocjeni primjer ljudi, naših svetaca i blaženika, koji su u najtežim životnim okolnostima i kušnjama, pa i mučenjima, zapravo u sebi bili istinski sretni

“Sreća je osjećaj koji ne mora nužno uvijek biti i izvanjski izražen izrazom lica, primjerice, smijanjem ili ponašanjem temeljem kojega bi ljudi na prvu mogli pomisliti: ‘Gle sretnoga čovjeka’. Upravo mi kršćani imamo bogati i dragocjeni primjer ljudi, naših svetaca i blaženika, koji su u najtežim životnim okolnostima i kušnjama, pa i mučenjima, zapravo u sebi bili istinski sretni,” smatra Ksenija Abramović. “A bili su sretni zbog svoga dubokog uvjerenja da ostaju vjerni Dobrome, Putu i Istini, idealu, neiznevjerenosti ljudskosti i čovječnosti jer su imali iskustvo blizine Isusa Krista koje ih nije napuštalo ni u jednoj situaciji ovoga svijeta. Imamo i primjere ljudi u svakodnevici koji njeguju bolesnika, još kad im je ta osoba dijete, suprug, bližnji, a svjedoče koliko su sretni, jer je razlog te sreće u njihovom davanju i ljubavi koja se razmjenjuje kroz tu žrtvu služenja. Rekla bih da je, meni, sreća najbliže onome što je Isus rekao: ‘Dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju’. To obilje života, u svijesti koliko smo darovani, i onim što naizgled ne primjećujemo u životu i smatra se da se podrazumijeva da to sve imamo, da nam kao automatski pripada: obitelj, posao, sunce, zrak, voda, mir, sloboda… Mnogi ljudi na svijetu te darove ne uživaju. Nepoznati autor kaže: Iskreno sretna osoba zna uživati u krajoliku i kad mora ići zaobilaznim putem“, ističe naša sugovornica.

Ksenija Abramović / Foto: Privatni album

Sreća je duboko povezana sa zahvalnošću i sviješću da smo darovani

“Svatko si mora osvijestiti koliki je dar postojati, živjeti, svatko mora biti Bogu zahvalan na tom daru. Jer ako čovjek nije zahvalan, ako ne uviđa vrijednosti i ljepotu u daru života i svemu stvorenome što ga okružuje, kako ičim drugim može biti usrećen ako podcjenjuje te velike i osnovne darove da postojimo, dišemo, da imamo sposobnost misliti, stvarati, biti kreativni, voljeti, rađati život, kretati se… Nažalost, mnogi ljudi gramzivo teže svome ostvarenju misleći da se sreća sastoji u zadovoljenju nekih materijalnih i tjelesnih potreba. Te prolazne pojave i stvari nisu čvrsta stijena na kojoj možemo graditi trajnije nutarnje zadovoljstvo, sreću,” kaže direktorica Laudata, uspoređujući to s pandemijom koja nas je zatekla:

“Ova je situacija ljudima izbila toliko toga egzistencijalnoga, da zaista čovjeka rastužuje i može učiniti nezadovoljnim, ogorčenim, prestrašenim, jer tolike naše navike i sloboda u kretanju i stvaranju su ugrožene, limitirane. I što nam preostaje, kad vidimo da nam toliko zemaljskoga izmiče, toliko naših materijalnih oslonaca i utvrda? Obnoviti živi odnos s Gospodinom i iskusiti stih iz psalma, ‘Da mi je i dolinom smrti proći, ja se ne bojim jer ti si sa mnom’.

Foto: Privatni album

Vrlo jasno sam uvidjela da se zaista uzalud muče graditelji, ako Bog kuće ne gradi

“Za kršćane, to je naš kamen zaglavni, Isus Krist. Poznavati njega, upoznati Isusa kao osobu, najveći je ulog i polog čovjeku da u životu doživi sreću. I da čovjek zadrži duhovnu, mentalnu stabilnost i smirenost i u trenucima kakvi su nas sada zadesili. Naši su preci to svjedočili također u svojim teškim vremenima kada su doživljavali ratove, podčinjenost, također su bili ugroženih egzistencija. Imamo od koga učiti i nadahnjivati se. Kreposti upravo tada traže potvrdu, kada nastupe kušnje i teške situacije,” ističe Abramović. Naravno, bilo je takvih situacija i u njenom životu pogotovo onda kada je pokretala Laudato TV. Taj ju je proces, kaže, brusio do velikih razina.

“Pokrenuti jednu televiziju je iznimno zahtjevno i skupo. Jako, jako skupo. Riječ je o milijunima kuna. Zato nije čudno da dosada to nitko nije učinio od vjernika laika, mislim na pokretanje katoličke televizije, kako je narod naziva. Ja sam u to dala sve svoje tjelesne i duhovne, ali i materijalne snage i ulaganja. Baš sam sve uložila i zaigrala na kartu Božje providnosti, jer ovo je bez Boga nemoguće živjeti i raditi. U trenucima nemoći bih rekla: da sam znala da je to s televizijom toliko teško, skupo i zahtjevno, ne bih bila niti ulazila u to. Ali, Božji poziv je bio jači. Bilo je trenutaka kada sam mislila hoću li odustati, kada sam pitala Gospodina: ‘Bože, hoću li prestati s tim projektom?’ Uvijek kad sam bila tako na dnu, pri kraju snaga, Bog se čudesno očitovao i dao i vidljivi, konkretni znak da Laudato TV treba ići dalje, da ne odustanem. Baš i u novcu. Upravo su mi ta klonuća pokazivala koliko se svakog trenutka trebam osloniti na Boga, njemu predavati sve naše potrebe. Vrlo jasno sam uvidjela da se zaista uzalud muče graditelji, ako Bog kuće ne gradi.”

Ksenija Abramović i vlč. Ivica Tolla / Foto: Privatni album

Sreća je u malim stvarima

“Mnogi ljudi s godinama postaju smireniji, zahvalniji, jer uviđaju koliko je sreća u tim malim stvarima, u spokoju duše, u tome da tvoja sreća ne ovisi o nečemu veliko materijalnome ili ekskluzivno bogatome. Upravo i najviše vesele me tzv. male stvari. Veseli me vidjeti, saditi, njegovati i ubrati cvijeće, zelenilo, gledati u more i nebo, sunce. (Upravo taj osjećaj miline u okruženju darova prirode od našega Stvoritelja, potaknuo ju je da osnuje Galeriju hrvatske sakralne umjetnosti “Laudato”, u kojoj, osim vjerskih, religioznih motiva, slike i radovi prikazuju svu ljepotu stvorenosti koja nas okružuje). Zato je važno biti zreo, kako se kaže, ‘na zemlji’, i u najmanjemu prepoznavati razloge za sreću, u našem hodu prema vječnosti. Sv. Terezija Avilska kaže: Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga, ima sve. Jedino Bog dostaje. Veliki mislilac Albert Einstein je rekao: Ako želiš živjeti sretan život, veži ga uz cilj, a ne uz ljude i stvari. A cilj svakoga čovjeka trebao bi biti Bog, biti u Božjoj blizini, taj susret u Vječnosti, kad se budemo gledali oči u oči”, naglašava Ksenija Abramović.

Djelatnici Laudato televizije / Foto: Privatni album

Sreća se umnaža kada je dijelimo s drugima

O potrebi našega darivanja drugome Ksenija kaže: “Laudato TV je Božji dar svima nama, ali i moj dar Bogu, Crkvi i našem narodu. Sretna sam i zbog toga što sam sve što imam uložila u to, a ne gomilala na neku svoju hrpu, račun i lagodno živjela u svom svijetu. Upravo sam tijekom osnivanja LTV-a osjetila i prvi put u životu doživjela što znači i materijalno oskudijevati. Ali, ustrajna u namjeri da sve što imam, prodam i podam Gospodinu, kako je Isus i rekao onome mladiću, kada ga je pitao što mu je još činiti za puninu savršenstva, odnosno kako zadobiti život vječni – a to znači našu ispunjenost. To je naše blaženstvo, sreća,” kaže naša sugovornica napominjući kako je osobito sretna kada sve svoje daje u službu za drugoga.

“To sam iskustvo imala i kad sam bila osnovala sastav duhovne glazbe Apostoli mira. To su moja duhovna djeca s kojima sam također vidjela kako čovjek biva bogat kada se drugome daruje i pomaže ga. Naša osobna sreća umnaža se kada je dijelim s drugima, to ti se i vraća.” Izuzetno sretno osjećala se prošle godine na koncertu “Progledaj srcem” u Areni ispunjenoj do zadnjeg mjesta. “Mogla bih reći da su koncerti ‘Progledaj srcem’, osobito taj u Areni kao vrhunac naših pet godina kako se taj koncert održava, izniman pokazatelj koliko nas Bog prati na našem putu i kako blagoslivlja naše napore. Mogu reći da sam baš u Areni iskusila ono kad narod kaže, ‘kao da će mi srce puknuti od sreće’. Duša mi je bila puna od zamilovanosti i pohoda Duha Svetoga na tom događaju i zbog svega divnoga što su ljudi doživjeli. I u tome vidimo, kako kada nešto počiva na Bogu i u njemu, to u nama izaziva osjećaj sreće”, posvjedočila je direktorica Laudato televizije.

Foto: Privatni album

Bila sam bogata žena. Ali, otkad živim redovni, bogati duhovni i sakramentalni život u Crkvi, moja sreća je dobila puninu i sadržaj koji mi je prije, bez te intenzivne povezanosti s Bogom, nedostajao

“Ne znam kako bih bez toga živjela i mogla išta učiniti – bez vjere u Boga i njegove Milosti. Imala sam iskustvo u mladosti i kada nisam vjernički intenzivno živjela kao kasnije, sada. Svi imamo svoja životna raskrižja i trenutke koje nazivamo obraćenjem, iako nam je svima svaki dan uvijek izazov za potvrditi koliko smo obraćeni, dakle, u osloncu na Gospodina. Ja kao odrasla osoba nikad nisam materijalno oskudijevala. Ljudskim očima i mjerilima gledano, bila sam bogata žena. Ali, otkad živim redovni, bogati duhovni i sakramentalni život u Crkvi, moja sreća je dobila puninu i sadržaj koji mi je prije, bez te intenzivne povezanosti s Bogom, nedostajao. Svi mi imamo trenutke malaksalosti, sumnje, kolebanja, ali od početka LTV podižemo i molitveno. Zato sam od početka povjerila osnivanje LTV-a u molitve redovničkih zajednica. To je naše drugo krilo koje nas nosi. I mi djelatnici molimo, euharistijsko klanjanje održavamo za blagoslov LTV-a. Puno mi znači, daje snagu i hrani me svakodnevno sudjelovati na svetoj misi. Po pričesti sjediniti se s Gospodinom u molbi da upravlja naše korake. Sve što sam u životu radila, od studija do pokretanja uspješne informatičke firme, Bog je iskoristio za svoje djelo, za veliki projekt Laudato TV-a koji zahtjeva i puno menadžerskih sposobnosti, poslovnoga upravljanja i vještina, pregovaranja, koje nije vidljivo na ekranu. To me čini sretnom – da je sve što imam i jesam u radu ono što činim za Boga, za širenje Njegove slave, a paralelno s time i za duhovno dobro ljudi”, kaže Abramović.

Foto: Privatni album

Sreća i ispunjenje životnih snova

“Sigurno da osjećaju sreće doprinosi i ispunjenje životnih snova. Nipošto ne treba to zanemariti. Ali važno je kako se čovjek odnosi prema tim postignućima u životu. Bitno je da nas ništa ne zarobi, da se ne navežemo na ostvarenja, jer ako se dogodi da nam profesionalna ili neka druga ostvarenja izmaknu, moguće je da se mijenja i naš osjećaj i poimanje sreće. Velika je milost i blagoslov da mogu reći da mi se sve ostvarilo u životu, iako ne bih htjela da to gordo zvuči. Ali upravo je Laudato TV, recimo tako, vrhunac moje sreće na ovome svijetu, u smislu profesionalne ostvarenosti i poslanja koje LTV obavlja. Kada pogledam unatrag, vidim da je sve što sam prije radila, i u mojoj poslovnoj karijeri, vodilo tome da mogu pokrenuti Laudato TV, u njeno djelovanje dati sve svoje talente i sposobnosti. To je zaista dobar osjećaj i ono što me usrećuje. Spoznaja da sam tako veliki projekt, koji nadilazi ljudske snage, ostvarila Božjom pomoću, da sam prepoznala što Gospodin želi od mene i krenula s Bogom u podizanje tako velikoga djela koje je u službi Božje slave. A tu su i moja tolika duhovna djeca koja me čine neopisivo sretnom…” posvjedočila je za Hrvatsku katoličku mrežu utemeljiteljica Laudato televizije.

Apostoli mira i Ksenija Abramović / Foto: Privatni album