“Naša originalna priča je ono što je Bog za nas zamislio. Hoćemo li mi to prepoznati i s time se poistovjetiti – ili ćemo dopustiti da nešto drugo u većoj mjeri utječe na tu originalnost – ovisi hoće li naša priča postati manje originalna. Naime, ako i kada dopustimo da na našu životnu priču i životne situacije u velikoj mjeri određuju mediji, pa i time kako sebe vidimo, kako ćemo interpretirati i sebe i svoje ponašanje, i sebe kao osobu, i drugu osobu s kojom dijelimo život, i sam život i situacije u poslu i u slobodnom vremenu, taj original u velikoj mjeri može postati kopija. Ako nastavimo biti “kao svi” ili jednaki jedni drugima, a originali smo, kako ćemo to napraviti? Svatko od nas se može vrlo lako pogubiti u pojedinim trenucima i reći da ne želi biti na tom mjestu u životu i da treba nešto s tom svojom pričom učiniti. Tada se najbolje vratiti njenom originalu. Zašto? Zato što u originalu priča ne mora uvijek biti ugodna, ali ima smisla”, naglasio je dr. Vargović.

Narativna terapija može pomoći pojedincima, obiteljima, ali i društvu u cjelini.

U nastavku je pojasnio svrhu narativne terapije u kojoj se polazniku dopušta slobodno pričati priču svoga života, ali istovremeno i osluškivati ono što on sam ne stavlja u prvi plan, sva ona druga iskustva koja nisu dominantna. Kako je rekao, terapeut se nastoji fokusirati na priču osobe, nastojeći biti otvoren tome kako će sama osoba ispričati svoju priču svojim jezikom i s perspektive iz koje je sama vidi.

Povratak originalu može pomoći u rješavanju strahova

Naš glavni pokretač uvijek je strah, jer svatko želi sačuvati život, zdravlje i imati ugodan život. Ako stalno procjenjujemo koliko smo blizu ugodi, to se više udaljavamo od života. Život je vrlo jednostavan. Ako počnemo tražiti nešto što u njemu nije prirodno, onda se udaljavamo od života i, na kraju krajeva, sami sebi napravimo pritisak jer očekujemo i imamo potrebu za nečim što nam zapravo nije ni potrebno a, s druge strane, nije ni moguće dosegnuti.

A naša interpretacija kroz priče i iskustva koja pričamo sami sebi ili drugima postane opterećena time kako izbjeći strah ili neugodu. Čak na kraju možemo zaključiti da ‘nisam dobar čovjek’ ili ‘nisam uspio’ ili pak ‘nisam do kraja ni shvatio što trebam promijeniti’… “Problem je što se to ne dogodi na način da se ima neko usmjerenje, nego samo da se pobjegne od straha i tada počnemo stvari i ljude izbjegavati ili se udaljavati od svega, a to se jako brzo raširi na puno drugih područja”, naglasio je dr. Vargović.

Dr. sc. Zoran Vargović i mr. sc. Tanja Maleš

Na pitanje na koga je primjenjiva narativna terapija, dr. Vargović je naglasio da se s djecom radi kroz tzv. intervjuiranje čudesnosti, s obzirom da se djeca istinski čude i dive stvarima u svijetu. Vještinu pak pričanja priče u obitelji ponudio je u obliku iskustva višečlane obitelji koja se često svađala, ali u kojoj su gotovo svi znali svirati jedan ili više instrumenata. Bez obzira na opasnost “lakozapaljivog” okupljanja, terapeut ih je potaknuo na zajedničko muziciranje. Potvrdio je da je njihov trud oko zajedničkog muziciranja donio ploda, s obzirom da su bili “prisiljeni” osluškivati jedni druge i prilagođavati se međusobno. Tako su naučili i bolje komunicirati u drugim područjima života.

Više o ovoj izvrsnoj temi saznajte u Arhivu emisija ili na našem Facebook profilu.