Psihološki imunitet (otpornost ili rezilijentnost, nap. a.), proces je prilagodbe pojedinca teškim okolnostima, traumama, tragedijama, prijetnjama, kao i značajnim izvorima stresa, kao što su ozbiljni zdravstveni problemi, obiteljske, poslovne ili financijske poteškoće.

Neka nam prioritet budu higijena srca i duše.

Psihološki imunitet, ili sposobnost pojedinca za uspješnu prilagodbu u nesklonim okolnostima, prije aktualne pojave pandemije koronavirusa bio je promatran u kontekstu sve opsežnije i sve jače izloženosti užurbanom načinu života koji traži od njega da se sve brže i brže prilagodi promjenama i izazovima koji se pred njega svakodnevno postavljaju s ciljem da bude u korak s vremenom.

Psiholozi smatraju da za uspjeh u nekom području života nije presudna ni emotivna ni socijalna ni kognitivna inteligencija pojedinca, već osobni kapacitet da se preuzme odgovornost za ono što se događa, da se postane svjestan utjecaja na okolnosti u kojima se netko nalazi, da se u stresnim situacijama kontrolira vlastite emocije i ponašanje te da se ne dozvoli da problem koji realno postoji na jednom području njegova osobnog života ne preplavi i ostale njegove dijelove.

Psihološki imunitet ili psihološka otpornost itekako može pomoći da se što lakše prebrode poteškoće s kojima se osoba suočava i da iz njih izađe snažnija i spremnija za buduće izazove ili, aktualnim rječnikom epidemiologa rečeno, ‘da nakon uspješno izliječene infekcije koronavirusom steknemo željeni imunitet’.

Kako bismo iz dana u dan sve više jačali našu psihološku otpornost i pozitivno utjecali na subjektivnu percepciju aktualne ugroze tijekom plesa s koronavirusom, nemojmo pasivno čekati da nam se nešto lijepo ‘samo od sebe’ dogodi, učinimo to aktivno sami.

Osobna higijena našeg srca i duše neka nam budu prioritet.