Kako je istaknuo otac Nikola Petrović – paroh požeški, u Beogradu je rođen te je ondje odrastao i školovao se. Zbog potrebe Srpske pravoslavne Crkve otišao je na službu u u Požegu koja mu je prva svećenička služba.

“Od najranijeg djetinjstva Crkva me privlačila. Uvijek sam volio prisustvovati služenjima, slušati liturgiju i sudjelovati na njoj. Od malih nogu me to privlači, od djetinjstva, kroz mladost i na kraju kad je sazrelo vrijeme odlučio sam se i na studije i na svećenički poziv.”

Otac Nikola Petrović objasnio je kako Pravoslavna crkva ima srednje bogoslovske škole.

“To su petogodišnje škole koje su internatskog tipa i rezervirane su samo za muškarce. Postoji ih 7, 8 u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Znači poslije završene osnovne škole po preporuci nadležnog episkopa kandidat upisuje jednu od bogoslovija Srpske pravoslavne crkve i nakon stjecanja zvanja bogoslova i završetka škole, ti kandidati upisuju se na fakultete uz blagoslov nadležnog episkopa. Potom odlaze u službu svećenika ili vjeroučitelja ili neku drugu službu u Crkvi.”

Za razliku od Katoličke Crkve, u Pravoslavnoj crkva svećenici su oženjeni.

“Celibat u Katoličkoj Crkvi krenuo je negdje u 11. stoljeću,  i više je pravilo nego dogma. U Pravoslavnoj Crkvi postoje dva reda svećenstva – monaško i mirsko. Monasi žive u manastirima i oni se zavjetuju na celibat. Mirsko svećenstvo živi u gradovima, po župama i ti svećenici imaju pravo ženiti se. Postoji i treći red koji se naziva svećeničko-monaški rad. To su župni svećenici koji se zavjetuju na celibat i poslužuju određenu župu, ali žive u celibatu. To je u Pravoslavnoj crkvi jako rijetko, ima ih svega nekoliko, ali postoje”, približio je otac Nikola Petrović.

Govoreći o svojoj oibtelji, naglasio je kako nimalo nije teško spojiti svećenički i obiteljski poziv.

“I jako je lijepo. Ako krenemo od temelja da je obitelj mala Crkva, ta slika iz obitelji projicira se na jedno veće platno. Upoznavajući se kroz obitelj ta znanja projiciramo na odnose s drugim ljudima. Ali najprije smo se sami trudili oko toga da se upoznamo kako bi poučavali druge. Učenje drugih je blagoslov koji se dobiva polaganjem ruku”, naglasio je otac Nikola Petrović.

Trenutno se otac Nikola Petrović s obitelji nalazi u Požegi za koju je rekao da je miran grad u odnosu na život u Beogradu i Zagrebu te ima više vremena za sebe.

“Prijem u Požegi je vrlo srdačan. Od samog početka rada na župi prilazili su mi župljani i pitali treba li mi nešto. To rade i dalje.”

Cijelu emisiju “Snaga dijaloga” poslušajte ovdje: