Međunarodni dan volontera proglasila je opća skupština Ujedinjenih naroda 17. prosinca 1985. godine i od tada se svake godine obilježava 5. prosinca. Cilj je aktivnosti volontera i njihov rad učiniti vidljivim na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, te podsjetiti kako svaki novi dan donosi priliku da se kroz volontiranje pokrenu promjene u zajednici i društvu.

Vlatka Bakran Burić, Miron Perić, Vesna Sabo i Diana Tikvić

O volontiranju, koje ponekad sa sobom nosi i neuspjehe i razne teškoće, govorila je Vesna Sabo, koordinatorica volonterskog centra Studentskog katoličkog centra, odnosno SKAC-a u Zagrebu. „Jedna volonterska akcija ne podrazumijeva samo pronaći volontere. Važno je znati kako ih motivirati, koliko je njezino trajanje, što je sve za nju potrebno. Za projekt 72 sata bez kompromisa koji pripremamo kroz cijelu godinu imamo sreću i blagoslov da je sve dogovoreno, da su suradnici pripremljeni pa tu ostvarujemo određene uspjehe. Za te jednokratne stvari jednostavnije je i lakše doći do volontera, dok za neke dugotrajne stvari, npr. volontiranje u udruzi Arka, tu je već malo teže od osobe zahtijevati volontiranje određeno vremensko razdoblje: jednom tjedno u trajanju od dva sata”, ističe Sabo.

Toliko toga propuštaš. Toliko ljudi možeš upoznati…

Poželjne volonterske vrline i vještine predstavio je Miron Perić, voditelj udruge Arka Korablja, zajednice osoba sa i bez intelektualnih poteškoća. „Važno nam je da volonter koji dolazi ima slobodnu volju i da ima čežnju, želju za doprinijeti. Ono što se događa, i što je potpuno normalno, kod ljudi koji nisu bili u kontaktu s osoba s intelektualnim teškoćama je javljanje straha na početku, pa se pitaju: ‘Kako se ponašati? Hoću li nekim svojim postupkom nekoga povrijediti?’. Osobe koje žele volontirati pozivamo da se opuste, da dođu i da je najvažnije imati otvoreno srce. Dopusti da te se kroz to vodi”, poručio je Perić.

Ono što imaš je vrijeme, i to je sad.

Volonterka Vlatka Bakran Burić angažirana je na više strana. Kaže kako ima podršku u obitelji „jer kad jedan član volontira, volontira i cijela obitelj”. Ističe kako sve poteškoće s kojima se susreće predaje šefu svih volontera, Bogu, a onima koji dosad nikad nisu volontirali poručuje: „Toliko toga propuštaš. Toliko ljudi možeš upoznati. Postaješ svjesniji svojih vještina i talenata koje imaš. Daj si priliku i kreni. Nemoj se ograničavati. Uvijek će biti ‘što ako’, ‘što će netko reći’, ‘nemam vremena’. To je najveća laž. Ono što imaš je vrijeme, i to je sad. Čekanje nekog idealnog trenutka za nešto je sad. Jer, kad ćeš ako ne sad, i tko će ako nećeš ti?”, svjedoči Burić.