„U povezivanju vidljivog s onim Nevidljivim, naši bunjevački Hrvati odmah su shvatili da su rad, znoj, oranje i sijanje njihov udio u kozmičkoj stvarnosti, a žetva i ubiranje plodova ‒ dar Neba“, kazao je u homiliji nadbiskup. „Zahvalnost, pjevanje, molitva, obrednost i istančana kulturnost najprirodniji su plod stvorenoga bića. Traženje, pak, zajedništva i solidarnosti među svima u osnovi je najrealističniji čin stanovnika Zemlje. I mi smo danas samo onoliko veliki i životni koliko se uključujemo u taj najsnažniji tok povijesti. U toj nutarnjoj spoznaji i u tom radosnom zajedništvu s ovom mjesnom bačkom Crkvom i njezinim pastirom Slavkom, sa zvaničnim predstavnicima Republike Hrvatske, predstavnicima hrvatskih udruga u Republici Srbiji, sa svim ustanovama Hrvata, u zajedništvu sa predstavnicima ovoga slavnoga grada i ove po svemu jedinstvene pokrajine, i ja se ponizno pridružujem ovome rječitom slavlju, veličajući sa svima vama Velikoga Boga“, kazao je mons. Hočevar.

Govoreći o evanđelju 17. nedjelje kroz godinu, propovjednik je ustvrdio kako Isus Krist, „dobar dio naših noći – to jest naših nemoći – boravi u svepreobražavajućoj komunikaciji sa svojim Ocem“. „Molitelji današnjice, gdje smo mi danas da bismo ovaj naš svijet mogli obući u lagani stvaralački vjetar preobražavanja naših društava?“, zapitao se metropolit. „Potrudimo se popeti se u ovom euharistijskom slavlju s Isusom na brdo najdublje komunikacije i na brda najplodnije moguće žetve: žetve spasenja ljudskoga roda. Slaveći i veličajući Boga Tvorca i Hranitelja naših tijela, duha i duše, izmolit ćemo i darove zemaljske žetve, darove kruha i darove sigurnosti naše budućnosti“, kazao je on.

„Gledamo li mi ljudi današnjice jednako tako na taj besplatni dar žetve, kruha, hrane? Kako je moguće dozvoliti da – dok Bog nama tako velikodušno daje bogatu žetvu, a time i kruh i hranu i prije svega sigurnost dobrih odnosa – da ljudi današnjice sprečavaju dobivanje pšenice, pa time i kruha i hrane, čime nadasve uništavaju istinsku sveopću komunikaciju i pozitivne međusobne odnose koji jedini omogućavaju integralni rast svega i sinergiju solidarnosti u našem svijetu, u našoj Europi. Svi vi Abrahami intelektualci, prorokujte puteve budućnosti, načine kako izići iz ovih naših zatvorenih svijetova sebičnosti! Gdje ste, Abrahami diplomati, da biste naše velelebne tvrđave bez prozora i vrata otvorili komunikaciji, dobrim i pozitivnim međusobnim odnosima? Tako ćete i jedni i drugi omogućiti današnjem svijetu zrnevlje mudrosti i istine, razumijevanja i kruh zajedništva. Gdje smo svi mi Abrahami vjernici i molitelji, da bismo žarkom molitvom oslobodili propadajuću civilizaciju sebičnosti i samodostatnosti i podigli novu kulturu na onim visinama Isusove komunikacije s Ocem, Tvorcem svega, Darovateljem žetve, pšenice, kruha i hrane, s pravim Pontifeksom Neba i Zemlje Isusom Kristom – jedinim Kruhom Života? Nije moguće već samo po sebi – pa ni ljudskoj logici nije dopušteno – proglašavati se kršćaninom a oduzimati drugima besplatni dar žetve, pšenice, kruha, života… Ne možemo sebe postaviti na mjesto Boga Stvoritelja i Jedinoga Suca svekolikog stvorenja i sve povijesti, a vjeru prikačiti na svoje uniforme kao puku značku kršćanske ideologije. Biblijski gospodar ne dopušta da se po našim ljudskim mjerilima određuje i čupa povjesni korov“, dodao je nadbiskup Hočevar.

U zaključku homilije istaknuo je: „Eto zašto nas Krist sa svoje najviše gore ljubavi i svih ozdravljujućih odnosa poziva: ‘Ištite’. Ištite svi vi dobronamjerni stanovnici zemlje i idite Abrahamovim putevima vjere nade. Ištite Novu Zemlju, ištite nama, zasad, još nepoznati kraj novih odnosa i istinske civilizacije. Krist nam govori: ‘Tražite!’ ‒ tražite svi, osobito vi ljudi nauke, znanja, umjetnosti i diplomacije, tražite onu novu visinu naših dobrih, zdravih i mirotvoračkih odnosa; tražite nove putove kulture i civilizacije. Krist ‒ Gospodar povijesti govori nam danas: ‘Kucajte’, kucajmo svi mi koji živimo u kućama Gospodnjim! Kucajmo svi mi redovnici i monasi Istoka i Zapada u jedan glas – i to izišavši iz zatvora konfesionalnih podijeljenosti – da bismo nadvisili zlu snagu svih Sodoma i Gomora našeg vremena!“

Tijekom mise blagoslovljeni su klasovi nove pšenice koji su podijeljeni sudionicima slavlja i uzvanicima. Na misi su pjevali Župni zbor crkve Imena Marijina „Laudanti“ iz Novog Sada i Katedralni mješoviti zbor „Albe Vidaković“ iz Subotice, pod ravnanjem mo Miroslava Stantića, a za orguljama je bio David Bertran.

Nakon mise bandaš Diminik Skenderović i bandašica Katarina Piuković su, u vijencima žita okićenim karucama, krenuli središnjom gradskom ulicom do Trga republike, praćeni ostalim uzvanicima i gostima, te članovima brojnih folklornih skupina u nošnjama hrvatskoga naroda u Vojvodini. Na trgu je bandašica predala kruh od brašna napravljenog od ovogodišnjeg roda žita zamjeniku i izaslaniku gradonačelnika Novog Sada Milanu Đuriću.

„Još od rađanja ideje, gradonačelnik Miloš Vučević pružao je punu potporu održavanju Dužijance ovdje. Ponosimo se našom multikulturalnošću i tolerancijom u kojima stoljećima živimo“, istaknuo je tom prigodom Đurić, dodavši kako je Novi Sad aktivno sudjelovao u obnovi spomen-kuće bana Jelačića u Petrovaradinu, pomogao obnovu nadgrobnog spomenika Josipu Runjaninu i  rekonstrukciju crkve Uzvišenja svetog Križa, kao i izradu elobrata za cjelovitu obnovu crkve Svetog Jurja u Petrovaradinu. “Kultura nas uvijek vodi na ispravan put, čemu svjedoči održavanje Dužijance u Novom Sadu”, dodao je on.

Nositelj trodnevnog projekta „Dužijanca u Novome Sadu“ je Udruga bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“ iz Subotice je, u suradnji s Hrvatskim nacionalnim vijećem, a uz financijsku potporu Grada Novog Sada i Središnjeg državnog ureda Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Nakon proslave Dužijance u Zagrebu 2018. godine, Dužijance u Baji 2021. godine, organizatori su željeni proslaviti Dužijancu u Novome Sadu u godini kada je taj grad Europska prijestolnica kulture, te su na taj način Hrvati gradu dali svoj duhovni, kulturni i društveni doprinos.