Jeste li znali da se rujan diljem svijeta obilježava kao Mjesec svjesnosti o gluhoći? To je vrijeme posvećeno podizanju svijesti o životu gluhih i nagluhih osoba, o njihovim pravima i uključivanju u društvo.

Ljetos sam bila u jednoj crkvi i naišla na grupicu osoba kako razgovaraju na znakovnom jeziku. Gledala sam njihove ruke i pomislila kako je zanimljivo da učimo engleski, talijanski, njemački, španjolski… učimo jezike svijeta jer želimo razumjeti druge, putovati, razgovarati, povezivati se…

Međutim, znakovni jezik ne učimo.
I nekako mi se to učinilo… nije baš fer.
Jer jezik nije samo riječ.
Jezik je most. A most se gradi da bismo došli jedni do drugih.
Jezike učimo kad nam je stalo da nekoga razumijemo. Ne zato što moramo. Nego zato što želimo prijeći granicu između JA i TI.

Jer nije dovoljno samo imati uši da bismo se čuli, i da bismo se razmjeli. Treba imati srce.

Možda je zato pravo pitanje – ne koliko dobro čujemo, već koliko smo spremni slušati. Jer ponekad najvažnije riječi ne izgovaraju se glasom.
Neke se govore rukama, a neke pogledom.
A neke – srcem.

Cijelu emisiju možete poslušati na platformi HKR+.