Sreća vam je nadohvat ruke. Kako donosi Aleteia, vlč. Robert Spitzer ima sjajne uvide u “Četiri razine sreće” koje možete pronaći u njegovoj knjizi, na njegovoj mrežnoj stranici ili na YouTube kanalu.

Prva razina sreće dolazi kad se maksimizira užitak i minimalizira bol.

Tako je najlakše doći do sreće, najlakše je izgubiti i najmanje je vjerojatno da će vas to dugoročno činiti sretnim.

Naš je svijet izvanredno dobar u pružanju ove vrste sreće. U kutiji možete dobiti izvrsnu hranu, uzbudljive video-igre i spremnu zalihu alkohola ili, sve češće, drugih droga za rekreaciju.

Problem je u tome što sve ove stvari čine život bez užitka nepodnošljivim, a život je često i bez užitka. Još gore: desenzibiliziraju nas na suptilne užitke tako da nas mogu dodirnuti samo intenzivni užici. Dosada je najveća prijetnja osobi koja živi radi zadovoljstva i sreće, a žurba da se dosada završi često završi osjećajima tjeskobe i žalosti.

Paradoksalno, ali najbolji način za postizanje ove vrste sreće je umjerenost, a najbolji način za izgradnju umjerenosti je povremeni post.

Druga razina sreće dolazi kad se pobjeđuje.

Ova sreća proizlazi iz uspoređivanja sebe s drugima. Zadovoljstvo dobivate ako imate više od svog bližnjega – više talenta, više novca, više prestiža, više ukusa, više stvari.

To često znači pokušati pronaći nešto što imate više i tada staviti točku. Naše društvo je i u ovom sjajno. Imamo industrije koje nam pomažu da imamo sve više i više, i društvene mreže kako bi stvorili sliku onoga “više” kakvog želimo biti i kako bismo dobili lajkove, dijeljenja i komentare koji dokazuju da pobjeđujemo.

Važno je imati pozitivno samopoštovanje, ali previše oslanjanja na sreću druge razine ostavlja vas uvijek jedna mogućnost gubitka do očaja. To često vidite kod ljudi koji svoje srce daju politici. Pretjerano slavimo političke pobjede i katastrofiramo političke poraze.

Najbolji način da se toga riješi je molitva. Što se više usredotočite na Boga, to su usporedbe manje važne. Njegova je ljubav dovoljna i ponizna je na dobar način.

Treće razina sreća dolazi kad činimo razliku.

Ovaj put do sreće je mnogo dublji i zadovoljavajući. Dolazi iz pronalaženja vaše vrijednosti u stvaranju promjena u svijetu i poboljšanju drugih ljudi. Naša kultura također ima puno prilika za to, nudeći šanse za to u dućanu, na internetu i u poštanskom sandučiću.

Naša kultura također nudi slijepe putove za postizanjem ovog: kroz aktivizam i političku korektnost mogu nas natjerati da se “osjećamo” kao da pomalo mijenjamo svijet dok se zaista vraćamo na drugu razinu sreće koju pokreće ego.

Sjajan način da se iskobeljate iz žalosti je davanje milostinje – pogotovo ako to uključuje davanje vlastitog vremena za istinsko služenje potrebitima.

Četvrta razina sreće teče izravno iz izvora savršenog bića.

Vlč. Spitzer smatra kako zapravo tragamo za savršenom ljubavlju, savršenom istinom, savršenom dobrotom i savršenim bićem. Stalno smo nezadovoljni ljubavlju koju primamo od ljudskih bića, nikada ne dobivamo krajnje odgovore koje tražimo, uvijek nas progoni životna nepravednost i nikada se ne osjećamo savršeno kao kod kuće. Prema njemu, sreća je u Crkvi, a najveća sreća je biti s Bogom.