Ivo Šeparović pjevač je i glazbenik koji živi i radi u Austriji kao pastoralni asistent dijeceze Željezno (njem. Eisenstadt). Šeparović je rodom iz Blata na Korčuli, a na društvenim mrežama podijelio je svoje iskustvo na granici u Neumu te svoje oduševljenje činjenicom da je otvoren Pelješki most.
Status Ive Šeparovića prenosimo u cijelosti:
Zašto se osobno radujem Pelješkom mostu???
Neću se doticati daleke prošlosti samo onog ljeta prije Korone, 2019.
Živim u Austriji, a rođen sam u Blatu na Korčuli. Na tom predivnom otoku žive moji roditelji, braća i njihove obitelji. Obično ih posjetim u ljetnim mjesecima za vrijeme godišnjeg odmora.
Vozio sam do Splita 9h 50min , žurio na trajekt koji isplovljava za Velu luku u 17.30. To je bila posljednja linija toga dana. Na prethodne trajekte, jutarnje i rano poslijepodnevne ne mogu vremenski stići u jednom danu.
Bio sam pun iščekivanja kako ću uskoro biti DOMA!!!
Nisam pomislio da neće biti mjesta na trajektu, ali baš je tako bilo. Imao sam još dvije mogućnosti, voziti do grada Ploče na sljedeći trajekt ili preko Neuma i onda voziti cijeli poluotok Pelješac do Orebića. Odlučio sam se do Ploča, vozio sam blizu 2 sata, međutim, pogriješio sam jer se nisam uspio ukrcati niti na taj trajekt. Ako bih čekao sljedeći koji je bio (kasno) ne bih mogao stići na trajekt iz Orebića do Korčule. Tako sam iz Ploča preko Neuma otišao na sljedeću avanturu koja je do Neuma trajala nešto vise od 1 sata zbog gužve na cesti. Na granici u Neumu kolona auta duga kilometrima. Nakon višesatnog čekanja došao sam konačno na red. Imao sam bicikl na autu. Policajac mi je tražio račun od mojeg bicikla kojeg sam kupio baš te godine i prošao s njim više puta različite granice. Nikada me na granici nisu pitali račun. Ja račun nisam imao. Morao sam se parkirati sa strane i čekati carinika koji je tražio da spustim bicikl i ostavim ga kod njih na granici dok se ne budem vraćao s odmora.
Nevjerojatno!!!
Na tom putovanju sam bez problema s tim istim biciklom prošao Austriju, Madarsku, Sloveniju i Hrvatsku. Nekako se jedva dovučem do Bosne, ali dalje s biciklom ne mogu.
Doista sam bio šokiran!
Spustio sam bicikl i u tom trenutku sam se sjetio da imam u autu neke račune pa sam pomislio da je jedan od njih od bicikla. I doista je bio.
To je prvi radosni moment na tom putovanju.
Pokazao sam račun i nastavio dalje. Već je bilo jasno da neću stići na zadnji trajekt iz Orebića do Korčule. Došao sam u Orebić u neki kasni sat.
Šetao sam nekoliko sati po Orebiću (tada sam vidio koliko je Orebić predivno mjesto).
Konačno sam dočekao prvi jutarnji trajekt za moj rodni otok Korčulu.
Mama je bila spremila finu večeru koju sam pojeo za doručak 😅
Pitam se:
“Ma tko može ne voljeti PELJEŠKI MOST ” ?!? ❤