Na stranicama Klinike za psihijatriju Vrapče objavljeni su podaci istraživanja koji povezuju duhovnost i mudrost kao čimbenici koji idu ruku pod rukom.
Tekst, koji je preveo dr. Ivan Muselimović, prenosimo u cijelosti:
Posljednjih nekoliko desetljeća mudrost zadobiva sve veću pozornost među istraživačima kao biološki utemeljena crta ličnosti koja je bitna za tjelesnu dobrobit i mentalno zdravlje. Dosadašnje studije utvrdile su šest zajedničkih, mjerljivih sastavnica mudrosti: prosocijalna ponašanja (empatija, suosjećanje, altruizam i osjećaj za pravdu), emocionalnu regulaciju, samorefleksiju ili uvid, prihvaćanje različitih perspektiva, odlučnost i društveno odlučivanje.
U studiji objavljenoj u časopisu Journal of Psychiatric Research istraživači s Medicinskog fakulteta San Diego u Kaliforniji nadodali su sedmu komponentu mudrosti: duhovnost.
Naši rezultati pokazuju da je duhovnost značajno povezana s boljim mentalnim zdravljem i dobrobiti i može doprinositi cjelokupnoj mudrosti pojedinca.
“Kroz povijesti su se vodile rasprave oko toga je li biljeg mudrosti“, kaže glavni autor studije dr. Dilip V. Jeste. “Naši rezultati pokazuju da je duhovnost značajno povezana s boljim mentalnim zdravljem i dobrobiti i može doprinositi cjelokupnoj mudrosti pojedinca.”
Podaci za istraživanje prikupljeni su iz nacionalnog uzorka od 1 786 odraslih osoba u dobi od 20 do 82 godine koji žive u SAD-u. Sudionici su ispunjavali izvornu San Diegovu ljestvicu mudrosti od 24 čestice, kao i druge validirane upitnike duhovnosti/religioznosti, dobrobiti, otpornosti, sreće, depresije, tjeskobe, usamljenosti i snage društvenih mreža.
Ukupna ocjena mudrosti bila je snažnije udružena s prosocijalnim ponašanjima nego s duhovnošću. Ali ipak, duhovnost je bila važan pokazatelj mudrosti.
“Sve komponente uključene u naš samoocjenski upitnik korelirale su s ukupnom ocjenom mudrosti, ali u različitom stupnju”, kaže dr. Michael Thomas, koautor studije i docent psihologije u Državnom sveučilištu Colorado. “Ukupna ocjena mudrosti bila je snažnije udružena s prosocijalnim ponašanjima nego s duhovnošću. Ali ipak, duhovnost je bila važan pokazatelj mudrosti.”
Istraživači su također našli da je duhovnost pozitivno korelirala s godinama: stariji ljudi bili su skloniji duhovnosti, a žene su davale više ocjene za duhovnost od muškaraca.
“Duhovnosti nije potrebna religiozna podloga, nju karakterizira poniznost i uvijek prisutna povezanost sa sobom ili s drugima ili s entitetom koji je transcendentan, poput Majke prirode ili Boga ili duše”, kaže Jeste. “Mnogim ljudima pomaže ublažiti stres, omogućujući im da budu mirniji, sretniji i zdraviji.”
“Osjećaj povezanosti s nečim čini vas manje usamljenim. Usamljenost i mudrost su snažno povezani u suprotnom smjeru – to jest, više mudrosti značilo bi manje usamljenosti.”
Ograničenje je, prema autorima, što je studija bila presječna. “Potrebne su longitudinalne studije s raznolikijim uzorcima kako bi se istražio učinak posredovanja tih komponenata na dobrobit i zdravlje”, kaže Thomas. “Važno je proučiti mogu li intervencije usmjerene na mudrost i njezine sastavnice poboljšati opću dobrobit i kvalitetu života. Imati mjere mudrosti utemeljene na dokazima, uključujući duhovnost, bilo bi od pomoći u objektivnom ispitivanju tih ideja.”