Akvinski ne bi mogao biti ni svetac ni veliki mislilac da nije bilo njegova dubokog osjećaja poniznosti. Vidjeti stvari onakvima kakve jesu, a ne onakvima kakve bih ja volio da jesu, znak je skromnog filozofa.
Od svih demona čovjeka najviše zadržava i sprječava da bude sretan onaj "što je moglo biti, a nije bilo". Prošlost je prepuštena Božjem milosrđu, a budućnost Njegovoj Providnosti. Ali sadašnjost je u Njegovoj ljubavi. Živite danas ljubeći Boga svom snagom svoga srca i one koje vam je Bog dao.
Napast da pobjegnemo u uvijek nedostižnu, maglovitu sreću uvijek će nas pokušavati odvući od našeg pravog poziva, a to je ljubav. A ljubav se nikada ne živi odvojeno od odluke da izdržimo - strpljivo - bezbroj načina na koje smo pozvani da umremo svojoj sebičnosti i ponovno otkrijemo mala "uskrsnuća" koja se događaju posvuda oko nas.
Davnih godina, možda još u višim razredima osnovne škole, na vjeronauku sam čuo za poziv crkvenih otaca, još iz prvih kršćanskih vremena, da vjernici na život uvijek trebaju gledati pod vidom vječnosti – "sub specie aeternitatis". Nisam tada shvaćao ni važnost i dubinu te izreke, ali s vremenom sam postao svjesniji koliko je bogata, korisna i poticajna.
Dijete koje se mazi i pazi i kome se daje sve što poželi obično razvija takav mentalitet da misli da ima pravo na sve i uvijek sebe stavlja na prvo mjesto, ignorirajući napore svojih roditelja. Takav pristup ni na koji način ne pomaže djeci.
Mladi student pošao je u šetnju sa svojim profesorom. Dok su tako šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela koje su, po svemu sudeći, pripadale siromašnom seljaku koji je u blizini radio u polju i koji je privodio kraju svoj posao.
Biblijski se autori nisu bojali postavljati teška pitanja. Zapravo su osporavali neadekvatno razumijevanje mudrosti i nedovoljne odgovore na pitanja o značenju patnje, umanjenja i smrti. To je, na primjer, očito slučaj u Jobovoj knjizi. Pitanje iza knjige o Jobu je zagonetka pravednika koji pati. Za mudra čovjeka postoji određena poniznost. Nije u našoj moći znati sve stvari, ali moramo odlučiti što ćemo učiniti s vremenom koje imamo.
Na stranicama Klinike za psihijatriju Vrapče objavljeni su podaci istraživanja koji povezuju duhovnost i mudrost kao čimbenici koji idu ruku pod rukom.
"Ako poželiš biti nepristojan prema ikome, promotri dobro sebe, kome se obraćaš i kakve su okolnosti. Iako jezik kosti nema, slama ih kada god je upotrijebljen, a jabuke koje jedeš sve su oblikovane drvom na kojem rastu. Pa ako i imaš, igrom slučaja, naklonost prevrtljive sreće, ne podsmjehuj se onima koje je ostavila", dio je to mudrosti iz srednjovjekovne knjige "Urbanus Magnus", odnosno "Knjiga civiliziranoga čovjeka", a koje nam mogu poslužiti i u ovoj, nepredvidljivoj 2020. godini.
Ova stranica koristi dvije vrste kolačića: nužne tehničke kolačiće i kolačiće za analitiku.
Slažete li se s korištenjem kolačića za analitiku?