Koje stvari treba sagledati kada je u pitanju humor u teškim vremenima objasnio je đakon Willibert Pauels u intervjuu za Domradio.de, a prenosi Fratellanza umana.

Humor je spasilački pojas u moru očaja

Na pitanje zašto se ljudi pokušavaju šaliti i smijati, iako je situacija vrlo ozbiljna, Willibert odgovara da ljudi imaju prirodan osjećaj za ono što pomaže u vrijeme neizvjesnosti: “A to je bio i jest i uvijek će biti: humor. Netko je jednom rekao: humor je spasilački pojas u moru očaja”. Sada nemamo razloga biti očajni – tvrdi Pauels – osim ako nemamo oboljele koji umiru. Kada je čovjeku teško i kada gotovo eksplodira, dobro je da postoji taj spasilački pojas koji nas održava. “Moram reći i to da više stvarno ne mogu slušati viceve o toaletnom papiru. No, i to je divna kreativnost koja ide u prilog ovome da je humor spasilački pojas”.

Humor je brat uskrsne perspektive i vrlo je važan

Na pitanje kako se uklapaju strahovi i sumnje s jedne strane i humor s druge, odnosno možete li se šaliti u vrijeme virusa koji će ubiti mnoge ljude, Pauels citira grčkog filozofa Epikteta koji je “prije 2000. godina, kada je Grčka još uvijek funkcionirala, rekao da na kraju nisu bitne stvari, nego kako ih mi vidimo. Ono što je važno jest perspektiva”, te dodaje da je “najradikalnija perspektiva stvari ona koja nadilazi i smrt. To je vjerska perspektiva, uskrsna perspektiva”. Humor je, dakle, širenje ove perspektive koja nadilazi smrt i vjeruje u uskrsnuće. “Humorom se može smijati i smrti, može i mora”. Možda i nesvjesno, “humor je brat uskrsne perspektive” i vrlo je važan, budući da nas vodi “u perspektivu u kojoj čak ni smrt nema taj očajnički užas, budući da smrt iz uskrsne perspektive nema posljednju riječ. Zato apsolutno pripadaju zajedno” – kaže Pauels.

Trebamo pokušati pronaći perspektivu koja je iznad stvari kako bi se borili protiv stresa i napetosti

No, postoje ljudi koji to mogu dobro, tj. održati humor i nemaju grižnju savjesti, a ima i ljudi kojima je to malo teže. Willibert stoga savjetuje ono što je i sam od liječnika dobio kao savjet za lijek protiv depresije, odnosno da trebamo “pokušati pronaći perspektivu koja je iznad stvari” kako bi se borili protiv stresa i napetosti. “I drugi ljudi vam mogu pomoći u tome. Uz to, jedna od najboljih metoda treninga je humor, jer je po svojoj prirodi uvijek iznad stvari. Ako to ne možete sami, pristupite knjigama, filmovima i ljudima s kojima još uvijek možete biti fizički zajedno u tom vremenu a koji jednostavno zrače radošću. Tada učite korak po korak zauzimati perspektivu koja stoji iznad stvari. I da kažem opet: najprijatnija perspektiva stajanja iznad stvari je smijeh, humor”.

Za kraj spominje i primjer svetog Ivana XXIII. u mnogim njegovim anegdotama i jednu od njegovih najpoznatijih fraza: Ivane, ne shvaćaj se previše ozbiljno. “Mislim da je to tako super. Da, budete iznad stvari. Tomu nas uči humor i zdrava religioznost”.

Vrijedi spomenuti kako je humor preporučivao i veliki moralni teolog Bernhard Häring u svom čuvenom svesku Free and Faithful in Christ, te podsjetiti na ono što je u nedavnom intervjuu za HKM rekao i kardinal Vinko Puljić: “Teško je ljudima koji nisu proživjeli rat protumačiti viceve, i to crne viceve. Kroz tu šalu čovjek se opuštao. Mogli ste čuti vrlo zanimljivih šala za vrijeme rata. Ali u nama je bilo i onoga bosanskog inata – ma za inat izdržati! Te tri stvari bile su ozbiljno prisutne: molitva, šala i inat”.

Ovih dana društvene je mreže preplavila i fotomontaža na kojoj deset godina stariji ministar zdravstva Vili Beroš izjavljuje: “Ukidamo karantenu”. Na novinarsko pitanje je li zdravo šaliti se u ovim situacijama, ministar je odgovorio: “To je zdravo, jako zdravo. Pokazujemo duh, da ne treba pokleknuti već da treba zadržati vedrinu pa ako je to i šala na moj račun.”