Drugi vatikanski sabor

Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu Drugog vatikanskog sabora Gaudium et spes objavljena je 7. prosinca 1965. godine i svoj govor o Crkvi i svijetu otvara riječima:
„Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika te nema uistinu ničega ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu“ i nastavlja kako Sabor ima želju „izložiti kako zamišlja prisutnost i djelovanje Crkve u današnjem svijetu“ (usp. br. 1 i 2).

Neminovno je da se u tom svijetu susrećemo i s najstarijom ustanovom ljudskoga društva – obitelji. No, osim što je ustanova ljudskoga društva, ono što je u toj ustanovi najposebnije leži u činjenici da ta ustanova postoji od kada je svijeta i vijeka i da je još u tim počecima bila prisutna u Božjem promislu (usp. Post 1, 27-31). Kao takva, obitelj onda zauzima i jedno od središnjih mjesta u pastoralnom djelovanju Crkve, donosi Zagrebačka nadbiskupija.

Kako i uči dalje Crkava u već spomenutoj Konstituciji,
„u obitelji se susreću različiti naraštaji i uzajamno se pomažu radi stjecanja punije životne mudrosti i radi usklađivanja osobnih prava s drugim zahtjevima društvenog života; onda tako tvori temelj društva. Stoga svi oni koji imaju neki utjecaj na zajednice i društvene skupine moraju učinkovito pridonositi promicanju dobra ženidbe i obitelji“ (br. 52).

Zbog ove važnosti obitelji u životu društva, Crkva onda i podsjeća i uči kako je
„dužnost svećenika da, pošto su stekli dužno poznavanje obiteljske problematike, promiču poziv supruga u njihovu bračnom i obiteljskom životu različitim pastoralnim sredstvima, propovijedanjem Božje riječi, bogoslužjem i drugim duhovnim sredstvima pomoći, te da ih ljudski i strpljivo krijepe u teškoćama i jačaju u ljubavi kako bi se oblikovale obitelji koje uistinu zrače“ (GS, br. 52).
Tako u ovaj kontekst, kao jedno od duhovnih sredstava pomoći obitelji, smještamo i govor o godišnjem blagoslovu obitelji u njihovim domovima.

Godišnji blagoslov obitelji u njihovim domovima

Sljedeći poticaje i učenje Drugog vatikanskog sabora, Red blagoslova naglašava obvezu da „pastiri među svojim najznačajnijim pastirskim dužnostima moraju voditi brigu o posjećivanju kršćanskih obitelji i naviještati im Kristov mir, kao što je to Krist preporučio svojim učenicima: ‘U koju god kuću uđete, najprije recite: Mir kući ovoj’“ (Lk 10,5). (…) To je dragocjena prigoda za izvršavanje pastirske službe jer pruža mogućnost upoznavanja pojedine obitelji“ (usp. Blagoslovi, br. 68-69).

Nakon ovih uvodnih napomena, u sljedećim brojevima, Crkva daje i neke praktične smjernice za blagoslov obitelji (br. 70-74):

• „budući da Red godišnjeg blagoslova obitelji u njihovim domovima ima izravno u vidu obitelj, zahtjeva se nazočnost njezinih članova. Stoga neka se ovaj blagoslov ne obavlja bez nazočnosti članova obitelji“;
• „radi učvršćivanja jedinstva obitelji koje žive u istoj zgradi ili mjestu, slavlje se može obaviti za više obitelji koje se okupe na prikladnom mjestu“; dakle, ako dvije ili više obitelji žive pod istim krovom, npr. djedovi i bake sa svojim sinovima/kćerima s djecom, Crkva preporuča da se članovi te obitelj okupe na jedno mjesto u kući i da svi zajedno prime blagoslov; tužno je kada baka ili djed ostanu sami u svojoj sobi/stanu, bez prisutnosti drugih članova obitelji koji čekaju blagoslov u susjednoj sobi ili katu ispod ili iznad;
• u slavlju blagoslova Crkva potiče da se „posebna ljubav pokaže djeci, starcima i bolesnicima“

Kao bitni obredni trenuci u slavlju ovoga blagoslova izdvajaju se:

• uvodni obredi u kojima svećenik, dok ulazi u obiteljski dom, pozdravlja obitelj riječima: „Mir kući ovoj i svima koji prebivaju u njoj!“; obitelj može tada odgovoriti: „I s duhom tvojim!“
• čitanje riječi Božje: netko od nazočnih članova ili sam slavitelj čita tekst Svetoga pisma
• prošnje koje se zaključuju molitvom Oče naš
• blagoslovna molitva nakon koje slavitelj škropi nazočne i kuću blagoslovljenom vodom koja podsjeća na krštenje i Isusa Krista koji nas je otkupio svojom mukom i uskrsnućem
• završetak obreda

Nakon blagoslova svećenik će se zadržati i u razgovoru s članovima obitelji te će ih „ljudski i strpljivo krijepiti u teškoćama i jačati u ljubavi“. Također, savjetuje se, kako to naglašava i Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije, „da svećenik u toj prilici, ako je moguće, ostane kratko u obitelji u razgovoru, upoznajući obitelj i njihove duhovne i druge potrebe te predstavljajući razne mogućnosti uključenja članova obitelji u život župe, otvarajući tako prostor za dublju crkvenu povezanost, s ciljem cjelovitijega života vjere u toj župi“ (br. 94 §2).

Što je potrebno pripremiti za blagoslov obitelji?

Kako je i uvijek običaj u Crkvi dok svećenik pohodi obitelj (npr. dok nosi pričest nemoćnom članu obitelji ili prigodom slavlja bolesničkog pomazanja), obitelj će prema mogućnostima pripremiti na prikladnom mjestu na stolu:

• blagoslovljenu vodu
• grančicu za škropljenje
• raspelo
• upaljenu svijeću

Obiteljski dar

Na kraju govora o godišnjem blagoslovu obitelji, Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije progovara i o obiteljskom daru za potrebe župe:
„Važno je s posebnom osjetljivošću paziti da tijekom pohoda obitelji naglasak bude na pastoralnome pohodu, molitvenome susretu i blagoslovu, u svrhu duhovnoga povezivanja u župi, a ne na prikupljanju novčanih priloga. Vjernike valja upućivati da za svoju župu prilog daju onda kada mogu, i tijekom godine, ali taj je godišnji blagoslovni pohod svakako važniji od bilo koje novčane vrijednosti. Treba biti zahvalan za svaki dar, a vjernici i sami razumiju da župa, kao vjernička obiteljska zajednica, mora imati sredstva za svoj život“.

Blagoslovi – umjesto zaključka

Tijekom vremena u kojem se odvijaju blagoslovi obitelji u njihovim domovima često se čuju i pitanja: „Zašto trebamo blagoslov?“ ili „Što je blagoslov?“
I dok hrvatski jezik čuva samu jezgru značenja pojma „blagoslov“ – blago + sloviti = blago/dobro govoriti (lat. bene-dicere), Crkva uči da po blagoslovima „poziva ljude da hvale Boga i potiče ih da mole njegovu zaštitu te ih upozorava da svetošću života stječu njegovo milosrđe. A da izmoli njegova dobročinstva, upotrebljava molitve kako bi ono za čim vapi postiglo sretan učinak“ (Blagoslovi, str. 11).

Tako se onda i samim obiteljima tijekom blagoslova moli da budu „svjedoci onoga otajstva ljubavi koje je Gospodin svojom smrću i svojim uskrsnućem objavio svijetu“ (GS, br. 52).