Budi dio naše mreže

Gdje je Bog?

Gdje je Bog u trenucima kad se ruši cijeli naš svijet? Kad gubimo tlo pod nogama? Kad stvari izmaknu kontroli? Kad se sve ono planirano i željeno ne ostvaruje? Kad si usamljen i među svim tim ljudima koji te okružuju, kad nema nikoga da ti obriše suze, da te sasluša i shvati?

/ kv

Znaš one dane kad ti se čini da sve ide krivo od samog jutra, kad ti se sve nakupi, kad imaš osjećaj da si Pale sam na svijetu? Oni dani kad nam je svaka druga rečenica koju izgovaramo: Pa Bože, ima li te, gdje si?, piše Magdalena Marđetko za portal Mladi katolici.

Meni su, priznajem, takvi dani česti. U takvim sam godinama da mi stalno nešto fali, uvijek sam korak prekratka, nedovoljno dobra, pomalo nesigurna. Jedno želim, drugo dobijem, jedno planiram, drugo se ostvaruje. Gradim neki svoj svijet satkan od želja, snova, mogućnosti i ambicija, a on se kao brod sagrađen na lošim temeljima svaki put potopi, sruši, nestane. Tad Ga tražim, a ne prepoznajem, gledam, a ne vidim. Moje misli poprime neku crnu boju, problemi izgube svako rješenje, a pitanja bez odgovora naviru sama od sebe.

Gdje je Bog u trenucima kad se ruši cijeli naš svijet?

Gdje je Bog u trenucima kad se ruši cijeli naš svijet? Kad gubimo tlo pod nogama? Kad stvari izmaknu kontroli? Kad se sve ono planirano i željeno ne ostvaruje? Kad si usamljen i među svim tim ljudima koji te okružuju, kad nema nikoga da ti obriše suze, da te sasluša i shvati? Da ti pomogne nositi križ… Jasno, svakome je dovoljan i njegov pa misliš zašto bi ikoga zanimao tvoj. Pa se najčešće zatvoriš u sebe i sakriješ u svoju depresivnu čahuru. I šutiš. I čini se tada da nema ni Njega. Da te nemilosrdno ostavio na cjedilu, da se snalaziš kako znaš i umiješ u ovom vrtlogu života. A ti ne znaš kako. Ne možeš sam. Tvoje želje su daleko od stvarnosti, tvoji snovi i dalje neostvareni. Gdje da usmjeriš svoje čežnje i ima li smisla nadati se ako ćeš se opet iznova razočarati? Život ti izmiče kroz prste, ne stigneš se zaustaviti i reći mu da uspori, da te sačuva, da ti da vremena. Samo malo. Samo dok shvatiš što ti je činiti. Samo dok se pronađeš u svoj toj gomili.

I kad se drugi put zapitaš gdje je Bog u trenucima kad se ruši cijeli tvoj svijet, zapamti, tu je. Gradi novi.

Ali vrijeme ide i tvoja je vjera sve manja. I znam taj osjećaj, vjeruj mi. Ali slušaj me – znam i zašto je tako. Zato što nije onako kako ti želiš, planiraš i očekuješ. Nije po tvom. Zato se ne snalaziš. A da samo malo bolje pogledaš, znao bi. Po Njegovom je. Sve. I da samo predaš sve u Njegove ruke znao bi da si siguran i da je sve onako kako treba biti. Čak i kad se čini da nije, je! Sjeti se ‘budi volja tvoja’, ne moja. I kad se drugi put zapitaš gdje je Bog u trenucima kad se ruši cijeli tvoj svijet, zapamti, tu je. Gradi novi.

Ključne riječi:
mladi katolici promišljanje život

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja