Poštovani fra Josipe, Vaša “Pozitivna minuta” odjeknula je među našim čitateljima. Kako je sve krenulo?

Ideju za “Pozitivnu minutu” dobio sam na planini Učka na svetkovinu sv. Josipa tijekom šetnje. Razmišljao sam o tim danima u kojima smo se nalazili, ne samo ja već cijelo društvo, vezano za pojavu epidemije koja je prerasla u pandemiju koronavirusa. Ja sam na planini tada snimio kratki video i uputio sam ga u jednu WhatsApp grupu svoje obitelji i rodbine. Ambijent je bio vrlo lijep, rekao sam nekoliko pozitivnih misli i dobio sam vrlo dobre povratne informacije. Ljudi iz grupe bili su jako zahvalni za taj video.

Potom sam počeo razmišljati kako lijepa riječ dobro utječe na ljude i kako sve loše vijesti koje sam tih dana slušao i čitao o pandemiji koronavirusa ne utječe dobro na mene, kao ni na druge ljude. Shvatio sam da mogu izabrati čime ću ja sebe hraniti: hoću li odabrati čitati loše vijesti ili dobru misao. Stoga sam se dan nakon izleta odlučio pronaći dobru ideju za sebe i kako je podijeliti s drugima. Palo mi je na pamet da bi to mogla biti lijepa pozitivna minuta koju bih mogao podijeliti na Facebooku pa bi netko mogao imati koristi. Tako je stvorena “Pozitivna minuta”. Rekao sam sebi dok traju te izvanredne okolnosti s restrikcijama, tada nije bilo ni misa s naroda, da ću snimati svaki dan nešto pozitivno i podijeliti to s drugima na Facebooku.

Zašto videi “Pozitivna minuta” traju samo minutu?

Nije do kraja spontano. Htio sam da bude kratko pa sam izabrao minutu. Također, to je bila na neki način meni vježba. Moja pokojna majka kad bi pričala o nečemu, znala je ići jako široko pa bih joj ja govorio: “Mama, skrati! Moram poći”. Uvidio sam da i ja imam taj sindrom. Znam otići jako široko i odmaknuti se od onoga bitnoga. Shvatio sam da se moram vježbati – učim se sažeti misao koju imam u glavi. Stoga sam ljudima donosio nešto dobro i pozitivno, a istovremeno sam se vježbao u reduciranju misli na ono što je bitno.

Nakon “Pozitivne minute”, krenuli ste s novim video projektom “Večernje misli”?

Moja “Pozitivna misao” polako je rasla kako sam ja živio s njom i kako su je drugi komentirali, iznenadio sam da je bio takav dobar odjek, da se puno dijeli, osobito na Facebooku. Shvatio sam da taj prostor mogu iskoristiti i za nešto drugo. Prvo sam podijelio meditaciju koju sam objavio na Veliki petak, a zove se “Pred križem dodirujem tvoje rane, Isuse”. Htio sam pomoći ljudima koji jer ne mogu ići u crkvu, da poljube križ doma uz prigodnu meditaciju. Nakon određenog vremena ipak sam imao želju malo dulje pričati i rodile su se “Večernje misli”. Imam ih nekoliko snimljenih i također imam dobre reakcije i na njih.

Sudjelujete i u projektu e-Duhovne vježbe. Koji je odaziv na taj projekt?

To je jedan projekt koji je mene i moju braću jako iznenadio s svojom učinkovitošću. Bogu smo zahvalni za to nadahnuće i za sve plodove koji su se izrodili iz tog projekta. Znam da je više od 40 tisuća ljudi u manje od dvije godine instaliralo našu aplikaciju te s kojima smo mi u svakodnevnom kontaktu putem kratkog dnevnog razmatranja. U pojedine e-Duhovne vježbe prijavi se 20-25 tisuća ljudi. Naime, kao franjevci odlučili smo prići čovjeku.

Sveti Franjo se usudio napisati pismo svim vjernicima iako se smatrao vrlo jednostavnim i neukim čovjekom. U tom pismu je napisao: “Budući da sam sluga sviju i trebam služiti svima, moram širiti miomirisne riječi Gospodina Isusa Krista. Ja ih moram navijestiti svima vama.” Stoga smo i mi kao fratri imali nutarnju potrebu da širimo miomirisne Božje riječi i da s tom riječju priđemo ljudima. Bog je to blagoslovio i ljudi su taj projekt prihvatili. Nastavit ćemo s e-Duhovnim vježbama, ali ih i razvijati.