Valentin Stuhne, rođen je u Varaždinu 1992. godine, a većinu života proveo je u Sisku. Trenutno sa suprugom Katarinom, djetetom i drugim na putu živi u Zagrebu. Nakon završene opće gimnazije u Zagrebu, upisao je studij filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (sada Fakultet filozofije i religijskih znanosti) na Jordanovcu. Magistriravši na temu kozmološkoga argumenta za postojanje Boga, upisao je doktorski studij filozofije na Sveučilištu u Innsbrucku (Katholisch-Theologische Fakultät) gdje proučava temu epistemologije autoriteta.

Tijekom studija objavljuje nekoliko znanstvenih radova, djeluje u istraživačkim skupinama, izlaže na raznim znanstvenim konferencijama te prima razne nagrade. Godine 2021. prolazi i kroz program dobrovoljnog vojnog osposobljavanja u vojarni 123. brigade HV-a.

Trenutno je vlasnik i direktor u poliklinici Sursum Corda.

Od filozofa do poduzetnika

Po završetku studija Valentin nije mogao naći zaposlenje u svojoj profesiji. „Kad god bih se prijavio na neki natječaj, redovito nisam prošao. Shvatio sam ubrzo da, po uzoru na moje roditelje, moram biti kovač vlastite budućnosti umjesto da tratim vrijeme čekajući da me netko zaposli“, ispripovjedio nam je.

Oduvijek je gajio želju pomagati ljudima, a u domeni zdravstva, kako kaže, primijetio je ozbiljne nedostatke. „Ne moram niti govoriti da javno zdravstvo ne funkcionira dobro, no često je to slučaj i u privatnom zdravstvu.“

Dr. sc. Valentin Stuhne, direktor poliklinike Sursum Corda / Foto: Privatna arhiva

Ipak, Stuhne nije znao kako ući u taj svijet da bi omogućio bolju uslugu od one koju vidi oko sebe. Tu je uskočio njegov prijatelj Leopold Rotim i njegova majka Katica Rotim koji su zajedno imali potrebna znanja za ulazak u privatno zdravstvo.

„Moja majka, Zinajda Stuhne, bez koje poliklinike sigurno ne bi bilo, pomogla je svojim savjetima i investicijom u posao te me ohrabrila da nastavim u tom smjeru. Tako sam, uz pomoć dobrih ljudi oko sebe, otvorio društvo Paraclitus d. o. o. i pola godine nakon toga, polikliniku Sursum Corda“, rekao je.

Filozofija – tajna uspješnog poduzetništva

Valentin nije imao poteškoća u spajanju stečenog zvanja s poduzetništvom u čije se vode sada upustio jer, kaže, filozofija i poduzetništvo imaju mnogo toga zajedničkog. „Obično se, u povijesti zapadne filozofije, kao prvog filozofa navodi Talesa iz Mileta poznatog po tome što je tvrdio da je voda prapočelo svih stvari. Ono što je manje poznato o Talesu jest da je bio poduzetnik – predvidio je da će urod maslina biti obilan, zakupio je maslinarske mlinove i tako se obogatio“, objasnio je.

Ono što je manje poznato o Talesu jest da je bio poduzetnik

Rekao je kako je filozofija, između ostalog, umijeće temeljitog, sistematičnog i logičnog razmišljanja, kao takva je izuzetno korisna u poslovnom planiranju jer pomaže u donošenju kvalitetnih, dobro promišljenih i argumentiranih odluka. „Prema mom iskustvu, metodičnost i rigoroznost znanstvenog rada se vrlo prirodno prelijeva na sličan pristup bilo kojem intelektualnom poslu.“

Foto: Privatna arhiva

Istaknuo je da slično vrijedi i za vjeru: „Tek kad sam postajao filozof, stekao sam umno oruđe kojim sam se probijao kroz argumente najvećih umova u povijesti čovječanstva. Što sam više koristio razum, logiku i argumentaciju, to sam bolje razumio i utemeljio svoju vjeru.“

Što sam više koristio razum, logiku i argumentaciju, to sam bolje razumio i utemeljio svoju vjeru

Vjera je važan dio života ovog mladog poduzetnika. „U poslovnom svijetu vjera mi najviše pomaže u dva smisla. Prvo, pomaže mi odrediti vrednote po kojima se ravnam – ne želim nikoga oštetiti niti postaviti profit na prvo mjesto, već mi je želja ponuditi uistinu vrhunsku uslugu, maksimalno humano tretirati zaposlenike i klijente, pomoći ljudima i ne ostati nikome dužan. Drugo, vjera mi pomaže nositi se sa stresom i trenucima očajavanja svojstvenim poduzetnicima“, posvjedočio je.

Napasti u poduzetničkom svijetu

Biti poduzetnik zasigurno nije jednostavno, a tome u prilog idu i različiti izazovi s kojima se Valentin susreće.

Najprije, kaže naš sugovornik, postoji napast zanemarivanja vlastite obitelji zato što je poslovni svijet kaotičan i često nepredvidljiv, a čovjek je zatrpan poslom.

Nadalje, stres i zaposlenost lako pomute pozornost: u tom stanju nije teško zaboraviti vjernički život i fokusirati se na svjetovne stvari.

U tom stanju nije teško zaboraviti vjernički život i fokusirati se na svjetovne stvari.

Također, uvijek postoje načini za uštedu novaca putem moralno sumnjivih odabira. Primjerice, znatan broj privatnih poliklinika koriste najjeftinije ultrazvuke kineske proizvodnje: više im je važno uštediti novac, nego dati bolju uslugu.

Foto: Privatna arhiva

„To je gotovo savršen zločin jer se pacijenti ne razumiju u ultrazvuke. Jasno, različite institucije imaju različite mogućnosti financiranja vlastite opreme i nekad je i skromniji uređaj dovoljno dobar za svrhu za koju se koristi, no, nikad nitko ne bi trebao radije odabrati novac umjesto kvalitete u zdravstvenoj domeni“, ističe.

Za vjernika i poduzetnika ključno je, kaže, sve što je ključno za svakog drugog laika: česta ispovijed, čest odlazak na misu, dnevna molitva, ozbiljan rad na stvaranju vrlina i micanju mana, djela milosrđa te djela odricanja poput pokore i posta.

„Ako postoji jedna mana koje se svi poslovnjaci trebaju čuvati, čini mi se najizglednijim da je to pohlepa. Ona se često javlja ondje gdje se nešto može zaraditi ili uzeti, a onoga koga zahvati često onemogući u davanju dobre i kvalitetne usluge te sije razdor i nezadovoljstvo u svim domenama“, poručuje Stuhne.

Nedostatci u hrvatskom zdravstvu

Primijetivši ozbiljne nedostatke u hrvatskom zdravstvu, Stuhne je ozbiljno odlučio nešto poduzeti.

Kao jedan od glavnih problema spomenuo je duge liste čekanja koje postoje za razne preglede.

Nadalje, često nije moguće birati kod kojeg doktora ćete završiti, a, kaže, nesavjesni doktori su jednako dio javnog sustava kao i savjesni. Dolazak kod željenog doktora često podrazumijeva poznanstva i veze.

Foto: Privatna arhiva

Također, u javnim institucijama se čovjek vrlo često susretne „s pregrijanim i prepunim čekaonicama sa zatvorenim vratima te se – u okružju zagušljivosti – preuzetno nada kako ovoga puta ipak neće provesti više od tri sata gledanja kroz prozor prije negoli završi kod doktora u ordinaciji“.

Na koncu, naš sugovornik kaže kako su liječnici često preopterećeni te teško mogu kvalitetno raditi kad moraju obraditi punu čekaonicu nervoznih ljudi.

Liječnici su preopterećeni i ne mogu kvalitetno raditi

Privatno zdravstvo također dolazi sa svojim problemima. Sve više privatnog zdravstva postaje korporativno zdravstvo jer ih vode investicijski fondovi, a ne dobrohotne individue koje žele pružiti dobru zdravstvenu uslugu.

„Investicijskim fondovima je važan profit, a ne temperatura u čekaonici ili to da se pojedini doktor osjeća dobro i kvalitetno radi. Mnoge su se poliklinike tako pretvorile u hangare za sistematske preglede gdje su nezadovoljni i pacijenti i doktori“, rekao je i objasnio da su doktori nezadovoljni jer im nabijaju norme te se njihov glas i doprinos ne vidi i ne čuje – uprava im je ponekad i u drugoj državi.

Foto: Privatna arhiva

Pacijenti se osjećaju „kao da ih se kotrlja po tvorničkoj traci – sve je manje toplog i posvećenog pristupa koji bi trebao biti sama esencija privatnog zdravstva“.

U želji da ponudi svoje rješenje spram svih problema koje hrvatsko zdravstvo u sebi nosi, Stuhne je osnovao polikliniku: „Sursum Corda smo tako oblikovali upravo da bi izbjegla sve aktualne probleme javnog i privatnog zdravstva s kojima smo se susreli.“

Brzina, profesionalnost i ljubaznost tri su osobine koje u poliklinici nastoje njegovati, a briga o osoblju jednako im je važna kao i briga o korisnicima.

Poliklinika sa srcem

Sursum Corda je „poliklinika sa srcem“ koja obuhvaća djelatnosti kardiologije, radiologije, interne medicine, nefrologije, telemetrije i uskoro pulmologije, endokrinologije, anesteziologije i ambulante za bol.

Naš sugovornik je objasnio da samo ime poliklinike znači „gore srca“. Sintagma je to iz mise, uz koju se veže odgovor habemus ad Dominum – „imamo kod Gospodina“.

„Imenom poliklinike htjeli smo signalizirati dvije stvari: prvo, radi se o poliklinici koja, iako nudi široku ponudu usluga, ima naglasak na kardiologiju – bori se s glavnim uzročnikom smrti u Hrvatskoj i šire (kardiovaskularnim bolestima). Drugo, referenca na rimsku liturgiju odaje našu katoličku provenijenciju“, objasnio je Valentin.

Sursum Corda! (Gore srca!) – Habemus ad Dominum! (Imamo kod Gospodina!)

To naznačuje i ime društva – Paraclitus (Tješitelj ili Branitelj), što je novozavjetno ime Duha Svetoga koje se često javlja u katoličkim himnima.

Nema sumnje da je poliklinika Sursum Corda katolički orijentirana. „Ne samo po tome što smo dali blagosloviti prostorije poliklinike, što čuvamo unutra poneku relikviju i što slavimo mise, nego i zato što su nam na prvom mjestu naši zaposlenici i korisnici, a ne profit“, ističe Stuhne.

Također, ova poliklinika nikad ne radi nedjeljom, a, kaže nam njezin direktor, ako pacijent na recepciji kaže habemus ad Dominum, lako je moguće da će dobiti popust.