“Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov. Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’

Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!’ Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.’ A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao.

Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom. Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'” (Mt 25, 14-30).

U poznatoj prispodobi o talentima iz Matejeva evanđelja (Mt 25, 14-30) opisana je najsavršenija suvremena organizacija rada za stvaranje. Trojica sluga su trojica radnika u gospodarevom poduzetništvu. Gospodar ide na neki put, na neko određeno vrijeme. Vrijeme je to dovoljno da se stvori nešto novo i to je vrijeme određeno. Gospodar je mudar i odmjeren, za poslovne pothvate svojih radnika daje svakom točno onoliko inputa za rad koliko imaju sposobnosti da se njima koriste, a inputi su u ovom slučaju novac i to je važno istaknuti.

Gospodarev čin je pun povjerenja i delegiranja odgovornosti!

Zapravo, danas bismo rekli da je poduzetnik radnicima dodijelio proračun za rad. Novac je sredstvo razmjene za sve vrste imovine i gospodar nije radnicima dao neke alate za konkretnu namjenu, već novac da sami odluče što će stvarati. Gospodarev čin je pun povjerenja i delegiranja odgovornosti na radnike i predstavlja u teoriji menadžmenta ideal organizacije rada (Herzbergova teorija radne motivacije). Gospodar je poduzetnik – lider. Poduzetnici – menadžeri daju svojim radnicima radne naloge i radne zadatke što tko treba činiti i to je uobičajeno!

Poduzetnici – lideri, naprotiv kontinuirano izgrađuju radnike i dodjeljuju im autonomiju u radu uz puno povjerenje, očekujući da radnici stvaraju i to je najbolja organizacija rada. Dakle, potpuno povjerenje u radnike, u njihov urođen i prirodan nagon za stvaranjem. Ovdje se jasno očituje da je čovjekova narav da stvara i ova prispodoba svjedoči kako je po stvaranju čovjek najviše nalik Bogu. Gospodar poduzetnik nije rekao radnicima „stvarajte, radite, proizvodite, poduzimajte, činite, morate…“. Zapravo, nije rekao ništa! Isus ovdje ne dovodi u pitanje da je čovjekova misija stvarati, jer Bog neprestano stvara. Zato i reče Isus onima koji su ga prozivali zbog njegova načina rada: „Otac moj neprestano radi, zato i ja radim“ (Iv 5, 17).

Dvojica radnika s većim kompetencijama, koji su primili više talenata trudili su se i strpljivim radom ostvarili još talenata, udvostručili su primljene novce. Rekli bi financijaši ROI je bio 100%. Što čine ova dva radnika kada se vratio njihov poslodavac? Svjesni ukazanog povjerenja od poduzetnika i preuzete odgovornosti za primljene talente oni su izvršili svoju misiju stvaranja najbolje što su znali i predali su stvoreno gospodaru. Niti jedan od te dvojice nije imao potrebu da se nečim opravdava niti tumači svoj rad.

Odnos dobrog poslodavca i dobrog radnika je odnos povjerenja!

Jednostavno su rekli gospodaru: „Toliko sam od tebe primio i dvostruko vraćam.“ Ova su dvojica bila potpuno svjesna povjerene zadaće. Zadaća nije bila opisana radnim nalogom. Zadaća je bila pri punoj svijesti da je njihova misija da stvaraju najbolje što mogu u korist poduzetnika. Ova dvojica nisu rekla: „Mi smo izvršili te i te zadatke…“. Njihov je rezultat rada govorio o njihovu radu i oni su toga svjesni. Psihološki profil ove dvojice radnika savršeno odgovara profilu intrinzičnog radnika prema Deci – Ryan intrinzično – ekstrinzično motivacijskoj teoriji. Prema ovoj teoriji najsavršeniji pristup radu je kada je radnik kompetentan, ima zdrave radne odnose s poslodavcem (povjerenje – odgovornost) i autonomiju i tada sam radnik želi stvarati te mu nije na prvom mjestu visina plaće, već mogućnost da stvara, a na plaću gleda kao na pravednu nagradu za stvoreno, ne primarno kao svoje radničko pravo.

Ova dva radnika su primila talente prema svojim kompetencijama (sposobnostima), s poduzetnikom imaju odnos povjerenje – odgovornost i potpuno su autonomno odlučila što će raditi. Prije preuzimanja talenata i rada nisu pregovarali o visini plaće, naprotiv poslodavac u njih ima puno povjerenje i oni u poslodavca da će ih nagraditi. Odnos dobrog poslodavca i dobrog radnika je odnos povjerenje – povjerenje.

Zapravo, ova dvojica radnika su se ponašala kao poduzetnici, jer im je njihov poslodavac omogućio takvu organizaciju rada da budu samostalni, odgovorni i da stvaraju. Zaposlenici kojima se u poslovnim organizacijama dodjeljuje velika autonomija, povjerenje i odgovornost zovu se intrapoduzetnici, odnosno zaposlenici – poduzetnici. Intrapoduzetnik je radnik koji nije vlasnik, ali koji se ponaša poduzetno (jer mu je omogućeno) pa se njegova obilježja rada mogu okarakterizirati pravim poduzetničkim ponašanjem.

Tko ima uši neka čuje!

Intrapoduzetništvo je danas iznimno poželjan fenomen, međutim samo su oko 4-5 % zaposlenika od ukupne populacije radnika intrapoduzetnici. Fascinantna spoznaja! Suvremena istraživanja iz poduzetništva su dokazala da su najuspješnija ona poduzeća koja su organizirana po načelu intrapoduzetništva, odnosno u kojima se od radnika očekuje da se ponašaju kao poduzetnici i da preuzimaju inicijativu i odgovornost, a tome je preduvjet snažno delegiranje odgovornosti na najniže hijerarhijske razine. Intrapoduzetništvo je moguće samo uz veliki red u organizaciji, a naš Bog je Bog reda.

Treba li dokazivati kakav je Stvoritelj ako analiziramo samo vrhunske dokaze kakvim se skladom Svemir širi ili kako se elektron neprestano kreće oko jezgre atoma… Zato uopće ne čudi kako su ova dvojica radnika iz Isusove prispodobe uspjela ostvariti stopu ROI od 100%., jer su imala najsavršeniju organizaciju rada kojoj su mogli odgovoriti. Nije li Isus sve nas pozvao „budite savršeni“. Premise ove prispodobe od prije 2000 godina danas potpuno znanstveno potvrđuje znanost o menadžmentu.

Očito da je Biblija daleko ispred znanosti. Uopće onda ne čudi što su najveći geniji znanosti, književnosti i umjetnosti poput Einsteina, Newtona, Dostojevskog, Michelangela,… bili istinski i duboko religiozni, a u Bibliji pronalazili inspiraciju i smjerove za nova istraživanja i stvaranja. Tko ima uši neka čuje, u koga ima pameti neka razumije…

Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies) između 5 sveučilišta u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji (EFOS Osijek, University of Turku Finska, Durham University UK, University of Maribor Slovenija & University of Klagenfurt, Austrija). Posjeduje izbor u nastavno zvanje predavača za visoko obrazovanje od strane Matičnog povjerenstva za društvene znanosti Vijeća veleučilišta i visokih škola u RH pri MZOS. Ovlašteni je investicijski projektant (OIP) i tajnik Hrvatskog društva investicijskih projektanata (HDIP). 

Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS). 

Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.