Budi dio naše mreže

DUHOVNOST PODUZETNIŠTVA Polovicu života provedemo u radu

"Čovjek na neki način želi raditi ono što voli i u čemu se ostvaruje, poželjna su nam radna mjesta i poslovi za koje imamo sklonosti i za koje procjenjujemo da više doprinose kvaliteti našeg života, samoostvarenju, zadovoljstvu radom i osjećajem da činimo nešto što nas izgrađuje i ispunjava. Rad kojim ostvarujemo svoju životnu misiju nazivamo karijera, a biramo one poslove za koje smatramo u danom trenutku da su najbolji izbor za našu karijeru", poručuje dr. sc. Vladimir Grebenar, pred., univ. spec. oec. u tekstu objavljenom u Veritasu u rubrici "Duhovnost poduzetništva".

/ Vladimir Grebenar

Kada malo bolje promislimo o ključnim područjima našeg aktivnog djelovanja tijekom životnog vijeka lako je uočiti da gotovo jednu trećinu života provedemo u obrazovanju za životnu profesiju i sam rad u zvanju kojeg smo odabrali. Druga trećina vremena pripada nama samima ili vremenu koje želimo provesti s obitelji, prijateljima, duhovnosti, rekreaciji i sl. Naposljetku, zadnja trećina vremena odnosi se na odmor od prve dvije trećine, odnosno na spavanje i pripremu za novi dan. Međutim, kada spavamo pasivni smo i nesvjesni svog postojanja. Promislimo li i dalje o istome lako je zaključiti da mi gotovo polovinu svjesnog aktivnog života provedemo u učenju za rad i samom radu, a sigurno bi se mnogi složili da je to vrijeme i duže ako u obzir uzmemo vrijeme putovanja na posao i s posla, pripreme kod kuće za obrazovanje i posao, aktivan odmor od posla i dr. Zasigurno, najmanje polovina našeg aktivnog života odnosi se na osobnu i profesionalnu izgradnju za rad i aktivnosti vezane za sami rad. Radom se ostvarujemo i nije svejedno što radimo, kako radimo, u kojim uvjetima, s kim, kakva je svrha našeg rada i dr. Čovjek na neki način želi raditi ono što voli i u čemu se ostvaruje, poželjna su nam radna mjesta i poslovi za koje imamo sklonosti i za koje procjenjujemo da više doprinose kvaliteti našeg života, samoostvarenju, zadovoljstvu radom i osjećajem da činimo nešto što nas izgrađuje i ispunjava. Rad kojim ostvarujemo svoju životnu misiju nazivamo karijera, a biramo one poslove za koje smatramo u danom trenutku da su najbolji izbor za našu karijeru.

Isus je bio radnik – tesar po zanimanju

Mogli bismo zaključiti kako polovina našeg aktivnog života pripada radu u svijetu i da o tom području našeg života Crkva nema što reći, odnosno kao da se evanđeoska poruka ne može odnositi na profesionalan rad, već samo na naše slobodno vrijeme i osoban izbor. Mnogi kao potvrdu toga navode činjenicu da je vjera slobodan izbor pojedinca, da država treba biti sekularna, da se nikome ništa ne smije nametati… Međutim, činjenica da je vjera slobodan izbor pojedinca i da radno zakonodavstvo Crkva kao institucija ne bi trebala preispitivati je samo pola istine, a gdje je pola istine tu postoji veliko područje da se uvuče pola neistine.

Kršćani vjeruju u Boga Oca po objavi Sina. Sin je Oca objavio u tri godine, od tridesete godine kada je napustio dom u Nazaretu do trideset i treće kada je ubijen i kada je uskrsnuo. Isus je u samo tri godine objavio Oca, a od svoje rane mladosti do odlaska iz Nazareta bio je radnik, štoviše radio je sa svojim poočimom sv. Josipom i o tome svjedoči sveto pismo. Premda u Svetom pismu ne piše puno o Isusovom mladenačkom životu i radu, ono što je zapisano sasvim je dovoljno da spoznamo što je Isus bio radnik, bio je tesar (Mk 6,3). Zašto baš tesar i kakva je to Božja poruka za nas?
Od Isusovog vremena kada je rad bio zanatstvo, primitivna poljoprivreda ili ribolov danas praktično većina zanata ne postoji, a pomoćni alati u poljoprivredi i ribolovu se ne koriste. Međutim, danas u suvremenom svijetu i dalje postoji zanatsko zvanje tesara. Srednje obrtničke škole u Republici Hrvatskoj upisuju učenike u zvanje tesara, a trenutno je na našem tržištu rada za tesarima veća potražnja od ponude. Bog je čini se odlučio da Isus na zemlji radi kao tesar, a očito je da taj zanat nikada neće nestati. Isus je širio radosnu vijest tri godine, a kao tesar radio barem dvanaest godina. Postavlja se pitanje je li Isus kada je radio kao tesar vršio volju Očevu ili je taj rad područje života koje je Isus sam odabrao i nema veze sa Njegovom kasnijom misijom. Kako je Isus mogao imati odnos s Ocem kada se nije mogao moliti za vrijeme rada?

Sveto pismo govori kako je Isus bio u odnosu s Ocem u molitvama preko noći i na uzvišicama. Gdje je Otac bio u radionici sa Sinom? Negdje po strani promatrao rad, ili iznad radionice, možda svuda uokolo…? Isus je rekao apostolima da su On i Otac jedno i da su bili jedno i prije Isusovog dolaska na zemlju i da tko je vidio Njega da je vidio Oca. Znamo da je Isus vršio volju Očevu, a ne svoju kroz čitav svoj ovozemaljski život. Drugim riječima, Otac je bio u Isusu i s Isusom kad je radio, odnosno Bog je bio u samom radu. Bog nam očito po Isusovom primjeru želi poručiti da je rad područje života koje također pripada Bogu i da radnik treba imati odnos prema radu takav da u radu spoznaje Stvoritelja s kojim u radu ima odnos, ali na jedan drugačiji način od molitvenog odnosa.

Naš rad pripada Bogu

Postoji li još neka skrivenija poruka o radu koja je važna za naše vrijeme? Suvremeni rad obilježava četvrta digitalna revolucija, napredne tehnologije, automatizacije i robotika, novi načini razmišljanja, rada i života. Čini se kao da je evanđeosku poruku o radu iz Isusovog vremena teško prenijeti na današnji rad u kojem je sve manje radnika, a sve više programera, dizajnera, menadžera i u kojem radnike zamjenjuju strojevi i roboti.

Imaju li današnje profesije ikakve veze s profesijom tesara iz Isusovog vremena? Drugim riječima, kako prepoznati značenje poruke o Isusu kao tesaru za današnje vrijeme? Tesar u Isusovo vrijeme je morao imati sliku predmeta u mašti kojeg će izraditi (vizija). Morao je organizirati svoj rad sljedećih nekoliko dana (plan). Radio je ručnim alatkama za poznate i nepoznate kupce (kvaliteta). Predmete od drveta je precizno obrađivao (izvrsnost). Morao je imati vještinu i umijeće (kreativnost). Rad na jednom predmetu je trajao nekoliko dana (strpljivost, upornost, smirenost). Tesarski se posao mogao raditi samo ako je za tim poslom postojala sklonost (predanost). Morao je biti prepoznat kao čestiti i pravedan u društvenoj zajednici, jer ne bi mogao prodati proizvode (etika i društvena odgovornost).

Literatura iz suvremenog menadžmenta i poduzetništva obiluje opisima karakteristika uspješnih poduzetnika i menadžera. Istraživanja koja su rađena u zadnjem desetljeću na populaciji uspješnih menadžera i poduzetnika opisuju njihova obilježja kao kreativne osobe usredotočene na strpljiv rad, ne na profit, s jakom vizijom uspjeha, odlikuje ih upornost, smirenost, strpljivost, predanost poslu, dijele dobit sa zaposlenicima, imaju snažan osjećaj za pravednost, potiču druge na kreativnost, svjesni su svoje uloge u društvu, imaju želju dati dio od dobiti i uspjeha široj zajednici… Iste vrijednosti i obilježja imaju uspješni suvremeni menadžeri i poduzetnici i uspješni tesari iz onog vremena.

Isticanje uspjeha u radu

Nažalost, u našem se društvu danas ne prepoznaje u dovoljnoj mjeri važnost isticanja uspjeha u radu za napredak društvene zajednice. Previše je paradoksa koji se ne mogu niti nabrojati. Zasigurno smo odmakli i napredovali od vremena samoupravljanja i mentalne svijesti da je „normalno“ da su samo partijski kadrovi kvalificirani biti upravitelji, a poduzeća državna i samoupravljačka. Društvo jednakih pojedinaca završilo je svoju eru postojanja tako da do konačnog sloma niti jedno poduzeće nije propalo i niti jedno radno mjesto izgubljeno, ali je zato u jednom kratkom vremenu čitav sistem propao, a s njim i sve ostalo sa dalekosežnim posljedicama sve do danas i još dalje. Nažalost, iz tog vremena još osjećamo posljedice, previše gledajući u državu, a premalo s vjerom u svoje mogućnosti. Nedostaju nam u medijima sve više pravi primjeri uspješnih ljudi. Instant uspjesi i kvazivrijednosti nude se kroz medije koji su kao najosjetljiviji na nepravde, a s druge strane promoviraju sadržaje bez sadržaja i čine ogromnu štetu društvu. Sve dok je kriterij uspjeha većini mladih ljudi posao u javnim ustanovama i tvrtkama mi ne možemo naprijed. Našu domovinu iz ovog stanja u kojem se nalazi neće izvući članstvo u Europskoj Uniji, niti EU fondovi, niti neki iz Europske komisije, samo čvrsta vjera u Boga i vlastite mogućnosti. Europska unija je jedna utrka između zemalja članica tko će više prosperirati, a ne tko će kome rješavati probleme. Umjesto lažnih i instant celebritya nama tako nedostaju poruke uspješnih poduzetnika i njihov krik da pojedinci mijenjaju svoja mišljenja i očekivanja da je netko drugi dužan rješavati njihove probleme, prije njih samih.

Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies) između 5 sveučilišta u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji (EFOS Osijek, University of Turku Finska, Durham University UK, University of Maribor Slovenija & University of Klagenfurt, Austrija). Posjeduje izbor u nastavno zvanje predavača za visoko obrazovanje od strane Matičnog povjerenstva za društvene znanosti Vijeća veleučilišta i visokih škola u RH pri MZOS. Ovlašteni je investicijski projektant (OIP) i tajnik Hrvatskog društva investicijskih projektanata (HDIP). 

Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS). 

Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.

Ključne riječi:
duhovnost poduzetništva

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja