Svaki veliki uspjeh polazi najprije od izvrsne ideje. Umijeće je onoga koji stvara da iz mnoštva kreativnih ideja izabere onu koja će na kraju postati njegovo djelo. Dobro djelo je svjedočanstvo da čovjekov duh kada je otvoren dobru može stvarati na blagoslov drugim ljudima. Produhovljeni ljudi mogu stvarati mnoge izvrsne ideje i imaju izbor kojoj da se najprije posvete. Jake osobnosti znaju da će za uspjeh morati dati više nego što će primiti i da ne smiju kalkulirati o naporu do uspjeha. Takvi ljudi primjerom potiču druge na promjene i biraju uvijek teže putove. Dobri ljudi dat će najbolji primjer svojim djelima i biti na pomoć u izgradnji drugih. Kreativni ljudi na odgovornim radnim mjestima uvijek se okružuju drugim kreativnim ljudima, svjesni da se talenti koje su primili i razvili najučinkovitije ostvaruju kada su sa sebi sličnim ljudima.

Karakter i ekspertiza

Obilježje jakih poslovnih organizacija, ali i prosperitetnih društava je mogućnost da najbolji pojedinci postanu izvrsni i da preuzmu odgovornost tamo gdje rade i stvaraju. Svejedno je li riječ o poduzetništvu ili politici, uspjeh je moguć kada osobe s liderskim ponašanjem preuzmu odgovornost. Liderstvo podrazumijeva visoku izgradnju pojedinca u dvije ključne osobine, karakter i ekspertizu. Karakter se izgrađuje kroz vrijeme, težim odlukama protiv struje populizma i dodvoravanja svima, uvijek u najboljem interesu zajednice. Ekspertiza se stječe s vremenom, strpljivim i upornim učenjem i radom. Važno obilježje u ponašanju jakih osobnosti je da su njihov govor i riječi pretežito pozitivni i da su zaokupljeni pitanjem kako stvarati superiorne proizvode, usluge i rješenja na korist drugima. Ova skupina ljudi teži cjeloživotnoj izgradnji i obrazovanju i na život gleda kao na prilike.

Sebičnost – zapreka kreativnosti i slobodi

Sebični ljudi nisu kreativni i gledaju kako da više prime nego što mogu dati. Slabi karakteri puni su kritike i nezadovoljstva i biraju uvijek lakše putove. Takvi stvaraju mediokritetske kriterije i nemaju što pokazati, skrivaju svoje neznanje i traže način da ih drugi cijene koristeći se strahom ili manipulacijama, ovisno što im je na raspolaganju. Često teže tome da ih se sažalijeva kao žrtve nepravde oko njih. Čovjek iz svog srca iznosi govorom ono čega je srce puno. Lijenost i manjak dobra kod mnogih iskazuje se u govoru punom optužbi prema drugima, traženju krivnje i odgovornosti na sve strane samo nikad počevši od sebe. Ljudi koji su strašljivci nemaju hrabrosti pogledati svoj život kritički i suočiti se s istinom o sebi. Njima je najlakše bolnu istinu o sebi liječiti negativnim riječima o drugima. Takvi ljudi sebe žele vidjeti kao žrtve, a nepravdu prikazati toliko jakom da se ne može stvarati i ići kroz život, čemu su oni svjedoci, jer kao pravednici nisu uspjeli zbog tolike nepravde. Najčešće, u njihovim očima od sramote bi trebali umrijeti vrijedni, časni i odgovorni ljudi koji su išli protiv struje i izabrali teže životne putove i vjerom i radom uspjeli stvoriti nešto zbog čega svi drugi imaju koristi. Negativni ljudi (ne)djelima i ružnim govorom izravno optužuju Gospodina da sa žrtvom na križu nije riješio problem zla u svijetu i da je sve apsurdno u svijetu u kojemu vlada zlo. Međutim, svi mi vidimo u drugima i okolini najprije ono što je u nama samima. Kakvi smo mi, takvim očima gledamo druge ljude, i najprije zamjećujemo ono čega je naše srce puno. Promjena nepravde oko nas započinje najprije promjenama nas samih. Izbor okrivljavanja drugih + pasivnost = frustracije. Ova skupina ljudi teži cjeloživotnom nezadovoljstvu i na život gledaju kao na prijetnju.

Jedan od mogućih uzroka iseljavanja danas

Što je to s nemalim brojem pojedinaca iz našeg naroda da je toliko zapao u beznađe i da im govor obilježavaju tolika nezadovoljstva i optužbe, destrukcije i apsurdi? Bez dileme, postoji problem prekomjernog očekivanja da bi društvo i vlasti trebale razriješiti egzistencijalne probleme svojih građana, jer po mnogima vlast za to postoji. Međutim, ova socijalistička ideja da država treba razmišljati umjesto mene i o mojoj budućnosti spada u prošlost. Nekada je bilo dovoljno završiti neku školu i socijalističko društvo bi odmah dalo radno mjesto mladoj osobi bez posebne odgovornosti. Društvo jednakih pojedinaca nije tražilo odgovornost za učinkovito stvaranje. Gospodarstva iza željezne zavjese su zbog toga zaostala za tržišnim gospodarstvima gotovo pola stoljeća razvoja. Nažalost, mnogi i danas razmišljaju na način da je društvo dužno nekome po završenoj školi odmah dati posao i da je nepravda društva što se mladi nakon završetka škole ne mogu odmah zaposliti. Međutim, vrlo malo mladih je spremno neko kratko vrijeme naporno i volonterski raditi da bi svladali potrebne vještine za posao i tako postali traženi. Isto tako, malo ih je spremno najprije početi od jednostavnijih poslova kako bi svladali vještine za zahtjevnija radna mjesta. Svaki uspješan poduzetnik naporno radi i započeo je od najjednostavnijih poslova i izgradio svoju tvrtku, nije kalkulirao uz naporan rad. Kada mlada osoba nije spremna početi od osnovnih aktivnosti i procesa, kako je to činio vlasnik tvrtke, šalje poruku da ne cijeni poslodavca, već precjenjuje svoju diplomu. Mnogo mladih očekuje brz napredak, posao s malo odgovornosti i što bolju plaću, a ako to ne dobiju, zajedno s roditeljima okrivljuju društvo. Na njihovu veliku žalost poduzetnici ne žele takve kadrove, jer u njima vide buduće tražitelje prava i mnoge probleme. Nikakvo čudo što mnogi s fakultetskim diplomama odlaze izvan naše domovine i rade poslove koje domicilno stanovništvo ne želi raditi. Premda je ovo teška istina, dobra strana ove priče je što nakon ovih izleta mnogi dožive spoznaju kako su uz toliko truda i znoja sve to mogli ostvariti i u svojoj domovini. Mnogi su se već i vratili i otvorili vlastite tvrtke i sada uspješno rade. Iseljavanju mlade populacije doprinose mnogi roditelji negativnim govorom protiv društva, politike i poslodavaca, umjesto da ohrabre svoju djecu da se s vjerom nastave izgrađivati i učiti i da je to jedini put u bolju budućnost. Neupitno, posljedice samoupravljanja su i danas velike i zato mnogi s takvim načinom razmišljanja ne vide prilike za stvaranje, već prijetnje i raspad svega. Njima se čini da se sve urušava, a zapravo se u njima urušava izgrađeni mentalni model razmišljanja o odgovornosti drugih prije bilo kakve osobne odgovornosti za vlastitu budućnost.

Dva pristupa rješavanju problema

Prvi pristup, kreativni ljudi vide priliku da razriješe problem stvarajući nešto novo i da to stvoreno bude na korist drugima. Drugi pristup, negativni ljudi vide problem koji ih frustrira i zbog kojeg ne mogu biti kreativni. Prva skupina ljudi su u širem smislu istinski poduzetni, jer su poduzeli napor da iz problema kreiraju rješenje koje mogu ponuditi drugima. Druga skupina ljudi nisu poduzetni i za njih će ova prva skupina morati više raditi i stvarati da bi čitavo društvo opstalo. Prva skupina ljudi razmišlja i govori pretežito pozitivno, a drugoj skupini ljudi su puna usta krivnje drugih. Prva i druga skupina ljudi su Y i X populacija radnika prema poznatoj X-Y teoriji radne psihologije. Istina je da su svi oni zaposleni, ali ne rade svi i ne stvaraju svi. Što treba činiti prva skupina ljudi? Beskompromisno se boriti za pravdu i spriječiti da ljenčine, kukavice, lažljivci i smutljivci svih društvenih slojeva, struka i stranaka ne preuzmu glavnu riječ u društvu. Isus je rekao da su „sinovi svijeta mudriji od sinova svjetla u držanju prema svojoj vrsti“. Znanstveno je dokazano da ljudi koji su lijeni i manipulatori čine sve da zadrže svoje pozicije do krajnjih granica napora, jer su profesionalci u tom poslu. Jedini način da ih se nadvlada je upornost vrijednih i dobrih ljudi uz ustrajnu molitvu, jer je to duhovna bitka. Problem negativnog govora je duhovan problem, izvor je u duhovnosti i grijehu. Istina je da ukoliko gledamo nepravdu i ništa ne poduzimamo, pasivnošću i šutnjom podržavamo takvo stanje i nemamo se pravo žaliti da nemamo perspektive. Potrebno je poslati jasnu poruku da to nije moj izbor! U mom životu mene treba pitati i nitko nije jači od mene da bi mi oduzeo vjeru i nadu, niti je zlo jače od dobra da se ne može stvarati. Negativizam, destrukcija i optužbe su slobodan izbor. Nasuprot tome, slobodan izbor je da već sada mogu napraviti nešto novo. Postoje dva puta: širok i prostran – naizgled lakši, i uzak i tijesan – naizgled teži. Čovjek koji bira teže izbore zapravo bira dobro, jer „jaram je moj sladak i breme je moje lako“, riječ je Gospodinova. „Kušajte i vidite kako dobar je Gospodin, blago čovjeku koji se njemu utječe“ (Ps 34, 9).

Vladimir Grebenar diplomirao je marketing menadžment i završio postdiplomski sveučilišni studij iz poduzetništva na ekonomskom fakultetu u Osijeku. Doktorirao je na Međunarodnom međusveučilišnom Interdisciplinarnom studiju Poduzetništvo i inovativnost pri Međunarodnom centru za poduzetničke studije (ICES, International Centre for Entrepreneurial Studies) između 5 sveučilišta u Europskoj uniji i Velikoj Britaniji (EFOS Osijek, University of Turku Finska, Durham University UK, University of Maribor Slovenija & University of Klagenfurt, Austrija). Posjeduje izbor u nastavno zvanje predavača za visoko obrazovanje od strane Matičnog povjerenstva za društvene znanosti Vijeća veleučilišta i visokih škola u RH pri MZOS. Ovlašteni je investicijski projektant (OIP) i tajnik Hrvatskog društva investicijskih projektanata (HDIP).

Posjeduje višegodišnje iskustvo top menadžmenta i upravljanja velikim i složenim poslovnim organizacijama iz djelatnosti građevinske proizvodnje i trgovine. Vlasnik je i direktor konzultantskog poduzeća Holspico d.o.o. i posjeduje višegodišnje konzultantsko iskustvo. Predavač je predmeta iz područja marketinga, poduzetništva, računovodstva, strateškog i operativnog menadžmenta, trgovinskog poslovanja, poslovne komunikacije, obiteljskog poduzetništva, projektnog menadžmenta i upravljanja rizicima na stručnom studiju Europska poslovna škola (EBUS).

Intrizična radoznalost učenja i spoznaje novih znanja najveći je hobi. Košarka, nogomet, plivanje i trčanje aktivnosti su koje život čine boljim. Najveći osobni uspjeh i najveće zadovoljstvo su zajedničko vrijeme provedeno sa obitelji, suprugom i šestero male djece.