Poznata hodočasnička ruta Put sv. Jakova, ili poznatije “Camino” (prema španjolskom nazivu “El Camino de Santiago”) zapravo se sastoji od čitave mreže hodočasničkih puteva diljem Europe koji se spajaju i idu prema grobu svetog apostola Jakova (španjolski Santiago) u Santiago de Compostelu u španjolskoj Galiciji. Hodočasničku rutu godišnje odluči propješačiti više od 300.000 ljudi, a ako je i vas zanimao ovaj izuzetan pothvat, donosimo vam sve što morate znati o ovom putovanju.

Hodočasnik Luka Drobilo podijelio je s Hrvatskom katoličkom mrežom nekoliko svojih iskustava i savjeta te je objasnio kako je sam odlučio krenuti na putovanje nakon nekoliko velikih životnih promjena. „Uzeo sam si 2-3 mjeseca i skroz se predao Božjoj providnosti i tada prošao Camino.”

„Za neka pitanja dobiš odgovore, na neka ne dobiješ, a za neke dobiš još hrpu novih pitanja. No, ako se čovjek zaista preda tome, možeš puno dobiti. Kakav će ti biti Camino ovisi o tome kako ga ti stvoriš”, poručio je.

Foto: Luka Drobilo

Povijest

Početak Camina bilježen je početkom 9. stoljeća, kada je otkrivena grobnica apostola Jakova, koji je putovao po Pirenejskom poluotoku. Kako navodi santiagodecompostela.net, od tada je Santiago de Compostela postao cilj mnogim hodočasnicima diljem Europe.

Camino je bio obilježen čitavom mrežom rimskih ruta koji su se spajale na ključnim mjestima na poluotoku. Ubrzo je došlo do velikog prometa na tim cestama, što je rezultiralo gradnjom mnogih bolnica, crkva, samostana i gradova uz njih. U 14. stoljeću počeo se gubiti taj hodočasnički žar zbog mnogih ratova, epidemija i prirodnih katastrofa. No oporavak rute započeo je krajem 19. stoljeća, a žar je pogotvo oživio u posljednjim godinama 20. stoljeća. Iako se ljudi danas odlučuju ići na Camino iz mnoštva razloga, put je najprije dobio na važnosti zbog svoje duhovne vrijednosti.

Foto: Cathopic

Rute

Iako se govori o Putu sv. Jakova – moglo bi se prije reći da se radi o putevima. Mreža koja čini Camino de Santiago je poput rijeka – mali potočići se udružuju u rijeke, a većina tih “rijeka” se spaja u Camino Francés, odnosno Francuski hodočasnički put. U srednjem vijeku su ljudi jednostavno izlazili iz svojih domova i krenuli putem Santiago de Compostele, što je razlog zašto su ti svi puteljci nastali. Trinaest je označenih hodočasničkih puteva do Santiago de Compostele, od kojih je najpopularniji francuski, odnosno Camino Francés. Još su među popularnijima portugalski i engleski put (Camino Portugués, Camino Ingles)

Iako se na putovanje može ići s grupom, Drobilo je istaknuo kako po njegovom iskustvu je najbolje ići sam ili s malom grupom ljudi.

Foto: Luka Drobilo

„Najdublji je doživljaj ako ideš sam, eventualno s dvoje, troje ljudi. Jer kad si ti sam ti si prisiljen više izlaziti u susret drugim ljudima. Na neki način si prepušten sebi i više se okrećeš drugima i za pomoć i za društvo. Organizirana hodočašća također budu zanimljiva, ali je to potpuno druga priča.” Neki se ljudi možda boje toga, no Drobilo je rekao kako je na svome putu sreo vrlo mlade ljude koji su svi imali pozitivna iskustva.

S obzirom na rutu, promišljao je o brojnim opcijama, no na koncu se odlučio za klasičnu francusku rutu, koja iznosi oko 780 km, a za koju kaže da mu je trebalo tridesetak dana hoda. Poručio je kako ako je osoba zdrava može put prijeći i za 25 dana, no da se nikako ne uzme manje vremena od toga jer treba uzeti u obzir i mogućnost bolesti ili ozljede te prilika ako se želi zadržati u nekom gradu.

Foto: Luka Drobilo

Pakiranje

O svojim pripremama za Camino, Luka je poručio „Nisam htio ništa saznati unaprijed što me čeka. Htio sam da sve bude iznenađenje. Kako sam u svojem životu odlazio u nepoznato, tako sam htio i da me ovdje Providnost vodi iz dana u dan. Isplanirao sam prvih dva dana čisto dok se malo snađem s tim smještajem. Ali nakon toga sam odlučio isplanirati jedino iduća dva dana i vidjeti kako ide”.

Međutim, kaže da se dobro informirao o opremi koja će mu biti potrebna na putu. Iako nije ušao u previše detalja kako će put izgledati, htio je biti spreman na sve što bi se moglo dogoditi, s time da je mnogo toga naučio i po putu. Ključ kaže, je znati kako dobro iskoristiti svoju opremu.

„Postoji neko glavno pravilo da ne bi smio nositi više od 10% svoje tjelesne mase. To je dobar orijentir, ne treba uzimati previše. Ne treba ti petero hlača i šestero majica. Meni je bilo super imati jedan set koji nosim, dok drugi perem i sušim i jedan čišći set za po gradu”, objasnio je.

S obzirom na što ponijeti, a da je možda neočekivano, poručio je: „Jedna je od glavnih preporuka izbjegavati pamučne majice. Najbolje je pronaći neku varijantu sportske odjeće koja se brzo suši. Korisno je uzeti i produžni kabel, pogotovo kada je gužva u smještajima. Također je dobro ponijeti vlastiti štrik za sušiti veš. Puno tih stvari što je dobro nositi ovisi o tome kada se ide, jer ovisno o razdoblju su veće ili manje gužve”.

S obzirom na nove mjere opreza vezane uz širenje zaraze koronavirusom, portal Avvenire prenio je preporuke Odbora sv. Jakova o zaštitnim mjerama za sve hodočasnike.

Mijenja se prije svega ruksak hodočasnika. U vremenu opreza zbog koronavirusa preporuča se termosica za vodu i hranu, jednokratni pribor za jelo uz vreću za spavanje i higijenski komplet s maskama, hidrogelovima i dezinfekcijskim aerosolima. I olovka, za bilježenje zaustavljanja i zapise s puta. Među savjetima su i sljedeći: dajte prednost plaćanjima s aplikacijama na mobilnom telefonu ili kreditnoj kartici, a da pritom ne zaboravite novac za donacije za hostele.

Foto: Cathopic

Noćenje i obroci

Tijekom cijeloga Puta sv. Jakova nalaze se prenoćista u kojima se za mali novac može prespavati. Na Putu vrijede sljedeća pravila: posjedovanje hodočasničke putovnice uvjet je za noćenje, jedna osoba ne može dva dana boraviti u istom prenoćistu (izuzev ako je bolesna), u ranim jutarnjim satima (najčešće do 8 sati) se prenoćiste mora napuštati te nema kasnih lijeganja i uznemiravanja drugih hodočasnika.

„Postoji nekoliko tipa smještaja. Svako mjesto ima svoj gradski smještaj (municipal) koji ovisi o subvencijama tog mjesta te su među jeftinijim prenoćištima. Postoje također župni smještaji i ‘donativo’ model u kojima gosti nisu obvezni plaćati, već doniraju onoliko koliko mogu dati za smještaj. Tamo vrijedi princip ‘tko prvi njegova djevojka’. Oni oko 13, 14 sati otvaraju i vrata i otvoreni su dok se ne popuni. Ako dođeš prekasno, moraš tražiti dalje. Postoje i privatni smještaji koji su nešto skuplji, ali i uređeniji i kod njih se unaprijed može rezervirati”, objasnio je Drobilo.

„Moje je osobno iskustvo bilo da su daleko najbolji župni i ‘donativo’ smještaji. Najčešće su ljudi tamo toliko dragi da im rado ostavljaš upola više novaca nego što bi platio u nekom smještaju gdje moraš platiti. Tamo budu baš volonteri koji to rade iz ljubavi. Jednom smo s lokalnim župnikom sjeli u krug i dijelili iskustva. Onda smo sjeli na koru crkve i svijeća su bila upaljena na glavnom oltaru i tako dijelili iskustva, molili… Moja je preporuka župna prenoćišta zbog ljudi i iskustva”.

Također je objasnio kako postoji u restoranima tzv. „hodočasnički meni” gdje se putnici mogu pošteno najesti za 10 eura, no u smještajima također postoji opcija i spremanja vlastitog obroka, što je Luka istaknuo kao posebno iskustvo, pogotovo kada se ekipa skupi i zajedno pripremi obrok.

S obzirom na pandemiju koronavirusa, Odbor sv. Jakova poručuje kako se u ovo vrijeme posebno prati radno vrijeme i raspoloživost smještaja jer neće svi biti otvoreni, a oni koji jesu će raditi na 50/75% kapaciteta. Nova pravila obvezuju upravitelje hotela da čiste uslužne i zajedničke prostore najmanje 6 puta dnevno.

Hodočasnicima se savjetuje da prije korištenja dezinficiraju klupe i stolove u odmaralištima te da prije otvaranja fontana očiste ruke. Ruksak treba ostaviti izvan ograđenih prostora, izbjegavajući kontakt s onima drugih hodočasnika, nakon što su ga očistili dezinficijensom i zatvorili u čistu plastičnu vrećicu. Čak i bicikl, za one koji se odluče za biciklistički turizam, treba ostaviti dalje od ostalih i dezinficirati po nastavku puta, nakon zaustavljanja. Ni Put svetog Jakova nije pošteđen maski i sigurnosne udaljenosti, koje su također obavezne na vidikovcima i, dakako, unutar i izvan ugostiteljskih struktura gdje će biti potrebno izbjegavati dodirivanje namještaja. Također je važno planirati obroke, jer će kuhinje i kantine hostela vjerojatno biti zatvorene.

Odbor je naglasio kako u slučaju simptoma poput suhog kašlja, povišene temperature, poteškoća s disanjem treba kontaktirati broj hitne pomoći naveden u svakoj regiji.

Foto: Luka Drobilo

Dolazak u Santiago

„Taj zadnji dan je bio super. S vremenom ti se skupljaju grupice koje smo zvali ‘Camino obitelji’ i prekrasna je bila zadnja večer prije Santiaga, falilo je nekih 15ak kilometara, svi smo zajedno napravili večeru, družili se, pričali… Zatim smo ustali još za vrijeme mraka, oko 3, 4 ujutro i odlučili hodati kako bismo jutro dočekali u Santiagu. Sjećam se tog trenutka kada smo baš hodali kroz grad i ne možeš vjerovati – to si iščekivao toliko vremena, a sad si tu. Treba ti vremena da ti sve skupa sjedne. Onda tamo na trgu sretneš ljude koje si vidio putem, ljudi se grle, čestitaju, vidio sam i jednog čovjeka koji je ležao i nije se micao koliko je bio umoran! Baš je poseban osjećaj”, zaključio je Drobilo.

Više o Lukinom osobnom putovanju možete pročitati ovdje.

Foto: Luka Drobilo