Tekst u cijelosti preuzet je s portala Mreže riječi:

U digitalnom dobu u kojem živimo, sve veći broj ljudi koristi internet te društvene mreže kao način komunikacije i interakcije s drugima. Međutim, s rastom digitalne povezanosti, javlja se i nova opasnost – cyberbullying. Elektroničko nasilje ili cyberbullying je svaka komunikacijska aktivnost putem interneta, videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se netko ponizio, zadirkivao, prijetilo mu se ili ga se teroriziralo na neki drugi način. Danas su ovoj vrsti nasilja posebno izložena djeca i mladi – od kojih čak 95% koristi internet, a 85% neke oblike društvenih mreža.

Razlika između cyberbullyinga i drugih vrsta nasilja je u tome što žrtve teško mogu napraviti fizički odmak i odijeliti se od svojih digitalnih identiteta. Iz njihove perspektive izgleda kako je gotovo nemoguće pobjeći od konkretne situacije i uzeti predah od nasilja koje se vrši nad njima. Kao da ih virtualno nasilje neprestano prati jer, u konačnici, ono što je jednom objavljeno na internetu ostaje objavljeno zauvijek.

Cyberbullying je posljedica, no što su uzroci?

Istražujući ovu temu pokušao sam doći do odgovora što djecu i mlade tjera na prakticiranje ove vrste nasilja. Neki od istaknutih uzroka navedenih u literaturi su: socijalna dinamika i pritisak, nisko samopouzdanje, želja za nadmoći, mogućnost anonimnosti, nedostatak empatije…

Sve od navedenog, nažalost, možemo nerijetko vidjeti u našim školama. Nedostatak empatije prema onim učenicima koji se na neki način ističu: natprosječni uspjeh, slabiji socioekonomski status, drugačiji način odijevanja ili govora, fizički ili mentalni hendikep često rezultira digitalnim ili fizičkim odbacivanjem. Izgleda da različitost – u pozitivnom i negativnom kontekstu – ponekad narušava „razrednu normu“ te nije dobrodošla. Sve što iskače izvan (nama) zacrtanih razrednih ili društvenih mjerila nužno mora biti dovedeno „u red“ kako nijedan pojedinac ne bi posjedovao nepravednu prednost ili barem imao malo više razumijevanja za svoje poteškoće.

Teško je ovu dinamiku ne povezati s Kainom i Abelom. Kain, uvjeren u Božju pristranost prema Abelu, otvara u svome srcu prostor ljubomori što rezultira mržnjom i bratoubojstvom. Ono što je začeto u Kainovu srcu manifestira se ubojstvom onoga s kim je dijelio majčinu utrobu. Premda virtualno nasilje ne mora rezultirati ubojstvom tijela, ono je zasigurno usmjereno prema uništavanju duha žrtve. Onaj tko baca virtualan kamen na svoga brata čini to s namjerom uništavanja bližnjega – sa željom da ga učini manjim od sebe – želeći svjesno ili nesvjesno u njemu ubiti sliku djeteta Božjega koja nas sve čini jednakim pred Njime.  Kao učitelji i roditelji pozvani smo odgajati buduće generacije da prekinu začarani krug bratoubojstva. U mlade je nužno usađivati svijest da smo svi ljubljena djeca Božja i kao takvi posjedujemo jednako te neotuđivo dostojanstvo. Sam Krist, kroz prispodobu o milosrdnom Samaritancu, daje nam najbolje smjernice kako formirati buduće generacije. Nasljedujući samaritančev primjer, pozvani smo poticati djecu i mlade da budu blizu onima koji su ranjeni te ostavljeni uz digitalne putove. Hrabrimo ih dok nose teret tuđih rana zadobivenih putem cyberbullyinga i potičimo ih da u tome prepoznaju vlastitu snagu koja ima temelj u Ljubavi. Dopustimo da nas iznenadi njihova iskrenost, otvorenost, kreativnost, pa čak i životno neiskustvo … možda je baš u njima leži ključ su za zaustavljanje ove pošasti.

(1) Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, Što je elektroničko nasilje odnosno cyberbullying, u: https://www.poliklinika-djeca.hr/za-djecu-i-mlade/nasilje/sto-je-to-elektronicko-nasilje-odnosno-cyberbullying/