Samo u 2021. pobačajem je oduzeto 42,6 milijuna života. Pravi masakr koji, čini se, nitko ne želi izbjeći, piše Ida Giangrande za Punto Famiglia. Jesmo li postali toliko ravnodušni da smo to prihvatili kao postojeće zlo?

U 2021. godini izvršeno je 42,6 milijuna pobačaja diljem svijeta. Ove vrlo uznemirujuće podatke objavljuje stranica Worldometer.info specijalizirana za obradu indeksa svih vrsta globalnih pojava. Mjerila, između ostalog, pokazuju u stvarnom vremenu rast svjetske populacije koja iznosi oko 8 milijardi, rast zdravstvenih izdataka ili poslanih elektroničkih poruka, brojke utvrđene na temelju stvarnih podataka koje pružaju zemlje i međunarodne institucije prema sofisticiranim matematičkim modelima.

U bazi se nalaze i podaci o prekidima trudnoće, koji na dan 31. prosinca bilježe znatno veći broj od ostalih uzroka smrti u svijetu: 13 milijuna od zaraznih bolesti, 8,2 milijuna od raka, 5 milijuna od pušenja, 3 i pol milijuna od Covida, 1,7 milijuna od AIDS-a, 1,3 od prometnih nesreća, 1,1 od samoubojstva. Ne može se poreći činjenica da je pobačaj na vodećem mjestu, iako se navodi da je pobačaja sve manje u odnosu na prethodne godine, ali samo zato što je još jednako toliko kemijskih pobačaja koji se odvijaju kod kuće.

Danas nema sumnje da je dijete u utrobi uistinu ljudski život. Znanost, iako to ne kaže otvoreno, može samo šutjeti, jer sofisticirani instrumenti koji su danas dostupni otkrivaju život maternice vrijedan svakog poštovanja. Ipak, ne postoji dnevni izvještaj pobačenih beba. Ne postoji nitko tko nam će nam „razderati haljine”, nitko tko traži rješenje da zaustavi ovo krvoproliće. Navikli smo se na njega, toliko smo ga prihvatili kao postojeće zlo, da više ništa ne činimo da ga izbjegnemo.

Civilno društvo moglo bi puno učiniti za tu djecu, a da ne govorimo o znanstvenoj zajednici koja zna što je istina. Ako nam je doista stalo do ljudskog života, kao što često čujem, trebali bismo imati hrabrosti priznati da je 42,6 milijuna ljudi umrlo, a da nisu mogli vidjeti svjetlo, u općoj ravnodušnosti institucija koje, nakon što su proglasile zakon (zastarjeo i suvišan) nisu učinile ništa kako bi pomogle majkama da rode svoju djecu. Ništa što bi spriječilo masakr, osim alarmiranja o demografskoj krizi na koju ne odgovaraju konkretnim mjerama podrške obitelji i životu.

S moje točke gledišta, sama ideja pobačaja je vrlo zarazan virus koji se širi koristeći anesteziju kojoj smo podvrgli um i koja nas često sprječava u rasuđivanju. Kako javlja mjerodavna francuska bioetička informativna stranica Genethique.org, popis zemalja koje prihvaćaju dobrovoljni prekid trudnoće raste. 2021. dodani su Benin, Meksiko, Laos, Gabon i San Marin. Prošlog ljeta Europski parlament usvojio je izvješće Màtic u kojem se poziva da se pobačaj učini univerzalnim pravom te da se smanji prigovor savjesti. Samo u Sjedinjenim Državama izvrši se preko milijun pobačaja godišnje. U Italiji, posljednje službeno izvješće govori o 67.638 prekida trudnoće u 2020. Zapanjujuće brojke kojima Covid nije ni do koljena.