Listopad je mjesec kada obilježavamo brojne datume koji ne bi smjeli ostati samo na simboličnoj razini: svjetski dan hrane, beskućnika te siromaštva i borbe protiv socijalne isključenosti. Prema podacima iznesenim u povodu Svjetskog dana beskućnika, u Hrvatskoj je oko 2 tisuće beskućnika, polovica ih je u Zagrebu, a u riziku od beskućništva je oko 10.000 osoba koje su u velikom siromaštvu. Tko su ljudi bez krova nad glavom među nama i koliko ih ima?
Na temu beskućništva u Argumentima HKR-a u srijedu 27. listopada govorili su izvršni predsjednik “Hrvatske mreže za beskućnike” Zvonko Mlinar, voditelj Pučke kuhinje na Svetom Duhu fra Vladimir Vidović i volonterka iz Humanitarne udruge “Savao” Matea Pavlović.
Mlinar je govorio o beskućnicima koji spadaju u sve kategorije korisnika socijalne skrbi (stariji, oboljeli, osobe s intelektulanim teškoćama, mladi koji izlaze iz alternativne skrbi i dr.) Prema procjeni Hrvastke mreže za beskućnike u Hrvatskoj je preko 2 tisuće apsolutnih beskućnika (osobe koje oprebivaju na javnim mjestima i objektima) i preko 10 tisuća onih koji su u riziku od beskućništva“, rekao je Mlinar koji svoju procjenu temelji na podacima Centara za socijalnu skrb. U emisiji je istaknuo kako je minimalna novčana naknada za beskućnike 800 kuna i s tim novcem ne mogu si namiriti osnovne životne potrebe. „Pa tko bi mogao?“, upitali su se gosti emisije.
„Od travnja 1995. godine, otkad je osnovana Pučka kuhinja na Svetom Duhu, dijelilo se oko 600 do 700 obroka dnevno. U novije vrijeme, broj se vrtio oko 300, dok se u vrijeme pandemije popeo na 400“, rekao je voditelj pučke kuhinje fra Vladimir Vidović. Istaknuo je kako obroke dijele svim ljudima koji pokucaju na vrata pučke kuhinje. „Među njima su mnogi koji su u riziku od siromaštva. To su umirovljenici s malim mirovinama koji ne mogu pokriti sve svoje troškove pa barem kod nas dobiju obrok“, rekao je.
Fra Vladimir kaže kako su medijski dosta eksponirana kuhinja te ističe kako među korisnicima ima onih koji će bez problema stati bez kamere, ali ima mnogo onih koji se srame jer „su cijeli život radili, bili marljivi, a danas od svojih mirovina ne mogu dostojanstveno živjeti.“
Humanitarna udruga „Savao“ djeluje od 2017. godine, a osnovana je na poticaj nekoliko volontera u pučkoj kuhinji Misionarki ljubavi. Volonterka Pavlović ističe kako je ideja udruge „mobilna pučka kuhinja“ jer utorkom i petkom na Glavnom kolodvoru u Zagrebu dijele pakete s hranom, kavu, čaj i odjeću.
„Volonteri slušaju potrebe beskućnika, njihove tuge i boli. Naša želja je dati im svoje vrijeme kako ne bi bili sami, usamljeni. Među njima je važna naša prisutnost jer su željni razgovora, utjehe, i lijepe riječi“, rekla je Pavlović ističući kako na taj način može biti produžena Božja ruka. „Svaki čovjek bi se trebao osjećati voljeno, željeno i cijenjeno, zato volontiram tamo“, svjedoči.
„U Zagrebu je preko 30 posto onih koji su došli iz drugih krajeva Hrvatske, posebice iz Slavonije, a od Zagreba do Osijeka nema nijednog prihvatilišta“, istaknuo je Mlinar govoreći o beskućnicima, a fra Vladimir upozorava kako zakone pišu osobe koje nikad nisu vidjele beskućnika i ne znaju što znači djelovati. „Sve nas žalosti silna birokracija. Visoko obrazovana osoba na može pohvatiti tu silnu terminologiju, a kako će osoba koja je ostala bez krova nad glavom ići od ureda do ureda?“, poručuje fra Vladimir.
Kao najveći problem za mnoge beskućnike Mlinar ističe osobnu iskaznicu, odnosno prebivalište. „Oni koji dolaze u Zagreb, najčešće se prijavljuju na fiktivne adrese, a kad im stanodavci otkažu prijavu i kad ih policija zatekne na ulici, poništi im osobnu iskaznicu“, kaže.
„Volontera u Hrvatskoj ima, ali uvijek može biti i više. Preko stotinu volontera prošlo je kroz HU Savao. Sve stručnjake koji su zainteresirani, pozivamo da dođu k nama: pravnici, psiholozi i ostali“, poručuje Pavlović.
Mlinar ističe da nisu problem volonteri nego prostor u koji isti ne mogu doći kako bi djelovali i pomagali beskućnicima. „Prostor je naš veliki problem, ne samo nama u Hrvatskoj mreži za beskućnike, nego mnogim udrugama koje se brinu za beskućnike“, naglašava.
„Beskućnici su naši sugrađani, naša braća i sestre. To su osobe kojima treba pomoći. U Crkvi se ne prebacujemo lopticama, nego djelujemo“, istaknuo je fra Vladimir.
Cijelu emisiju pogledajte u priloženom videu: