Sa svojih sedam sedrenih slapišta: Bilušića bukom, Brljanom, Manojlovačkim slapom, Rošnjakom, Miljacka slapom, Roškim slapom i Skradinskim bukom, rijeka Krka je izniman prirodni i krški fenomen.
Veličanstvenih sedam: Bilušića buk, slap Brljan, Manojlovački slapovi, slap Rošnjak, Miljacka slap, Roški slap i Skradinski buk jedinstveni su aduti Nacionalnog parka Krka koji uvijek iznova oduševljavaju posjetitelje.
Bilušića Buk / Foto: NP Krka /
Bilušića buk – prvi je od sedam slapova na toku rijeke Krke stisnut u kanjonu oko 16 kilometara nizvodno od izvorišta, odnosno 9 kilometara nizvodno od Knina, na nadmorskoj visini 214 metara. Današnji izgled slapa i vodotoka izmijenjen je u četiri navrata miniranjem radi sprječavanja poplava u Kninskom polju.
Sastoji se od dviju glavnih stepenica i nekoliko međustepenica na dužini od 300 metara, s ukupnom visinskom razlikom od 22,4 metara. Širina mu je oko 100 metara, ali za niska vodostaja, voda se prelijeva kroz usjek širine svega tridsetak metara. Između sedrenih stepenica malo je jezerce. Od brojnih mlinova, stupa i valjavica danas su na njemu očuvana samo dva mlina i jedna valjavica.
Slap Brljan / Foto: NP Krka /
Slap Brljan – dva kilometra nizvodno od Bilušića buka, na izlazu iz kanjona, Krka se proširuje u 400 metara široko i 1300 metara dugo Ćorića jezero (Bjelober, Brljansko jezero). Jezero je nastalo manjim dijelom rastom sedrene barijere slapa Brljana, a većim dijelom radi gradnje betonske brane akumulacije Brljan za potrebe hidroelektrane “Miljacke”. Voda jezera prelijeva se preko slapa Brljana samo za visokih voda jer se voda prokopanim tunelom odvodi do hidroelektrane.
Kroz kanjon, preko slapišta od davnina prelazi put o čemu svjedoče na bukovačkoj strani ostaci rimskog vojnog logora Burnuma. Preko sedrene barijere prolazi i današnji put iz Bukovice prema Promini. Na lijevoj strani rijeke vidljivi su brojni ostaci mlinova. U toplom dijelu godine slap Brljan je suh i beživotan, a presuši i gotovo pola kilometra dugo ujezereno korito rijeke Krke između Brljana i Manojlovačkih slapova.
Manojlovački slapovi / Foto: NP Krka /
Manojlovački slapovi – pola kilometara nizvodno od Brljana, gdje rijeka radi oštar zaokret, ruši se Manojlovački slap, najviši i, kako mnogi misle, najljepši slap rijeke Krke. Slap se sastoji od niza sedrenih barijera ukupne visine 59,6 metara s najvećom barijerom visine 32,2 metra. Dužina slapa je oko 500, a širina oko 80 metara.
U podnožju slapova vidljive su ruševine napuštenih mlinova. Slap je, kao i Brljan, u toplom dijelu godine suh jer mu vodu uzima akumulacija obližnje hidroelektrane “Miljacka”. U razdoblju visokih voda slap se zaglušujuće obrušava u dubinu obavijen vodenom maglicom u paleti duginih boja.
Slap Rošnjak / Foto: NP Krka /
Slap Rošnjak – ovaj najniži Krkin slap lokalno stanovništvo je zbog istodobne iskonske jednostavnosti i mistične nedodirljivosti nazvalo Oltarom. Kilometar nizvodno od Manojlovačkog slapa, gdje je kanjon sve dublji i uži, nalazi se, skriven u nedirnutoj prirodi, najniži slap rijeke Rošnjak ili Sondovjel (Šundovi). Sastoji se od jedne stepenice široke oko 40 metara i visoke samo 8,4 metara.
Jedini je slap na kojem, zbog njegove nepristupačnosti, nikada nisu postojale mlinice. Nedostupan je ljudskoj nozi već samo pogledu, Rošnjak u toplom dijelu godine nema vode koja se odvodi do hidroelektrane “Miljacke”. U razdoblju visokih voda Rošnjak se u dnu kanjona bjelasa u bučnoj izmaglici koja djeluje tajnovito.
Miljacka slap / Foto: NP Krka /
Miljacka slap – kilometar nizvodno od Rošnjaka stiješnjen u koritu rijeke između visokih stijena obraslih bujnom submediteranskim raslinjem nalazi se Miljacka slap. Sastoji se od triju većih i brojnih manjih sedrenih stepenica ukupne visine 23,8 metara. Vodama rijeke Krke ovdje se kroz izvor Miljacka pridružuju vode rijeke Zrmanje. Izvor je izravna veza između Zrmanje i Krke te je jedinstven hidrogeološki fenomen.
Podno slapova, na desnoj obali rijeke, nalazi se nekoliko urušenih mlinica i vodozahvat za Kistanje, a na lijevoj obali je hidroelektrana “Miljacka”. HE “Miljacka” najveća je hidroelektrana na rijeci Krki. Njezina izgradnja započela je 1904. godine. Puštena je u pogon u travnju 1906. (prvi agregat), a u konačnom opsegu 1907. godine. Do 1910. godine bila je najsnažnija hidroelektrana u Europi. Stotinjak metara nizvodo od slapa na desnoj obali rijeke nalazi se špilja Miljacka II. u kojoj obitavaju brojne endemične i zaštićene podzemne životinje. Među njima najatraktivnije su čovječja ribica, koja se ubraja u izuzetne osobitosti Europe, i dugonogi šišmiš čija je kolonija od preko 4000 jedinki jedna od najvećih u Europi.
Roški slap / NP Krka /
Roški slap – oko 14 kilometara nizvodno od Miljacka slapa šesti je i pretposljednji slap na rijeci Krki. Ime je dobio po gradini Rog kojoj se danas jedva naziru tragovi. Kanjon se u ovom dijelu širi u obliku lijevka. Početak sedrene barijere čini niz malih kaskadica (u narodu zvane Ogrlice), dok je sredina sastavljena od brojnih rukavaca i otočića. Dužina barijere je oko 650 metara, najveća širina oko 450 metara, a ukupna visinska razlika je 22,5 metra. Glavni slap se nalazi na kraju barijere gdje se Krka u širokoj lepezi 15 metara duboko ruši u Visovačko jezero. Na njegovoj desnoj obali 1910. godine izgrađena je protočna hidroelektrana “Roški slap”.
Preko slapa prelazi cesta još od rimskih vremena. Na obje strane rijeke nalaze se brojni mlinovi, od kojih su neki obnovljeni i vraćeni u izvornu funkciju. Uz mlinove obnovljena je stupa za obradu vune i valjavica za pranje sukna, koje imaju izuzetno kulturno-povijesno značenje kao spomenici ruralnog graditeljstva i gospodarske prošlosti. S obzirom na primarnu djelatnost i pučki izraz smatraju se i etnološko-etnografskim spomenikom. Roški slap je izuzetno zanimljiv i zbog osebujne i bogate kanjonske vegetacije na kontaktu suhih, svijetlih i vlažnih, sjenovitih staništa.
Skradinski buk / Foto: NP Krka /
Skradinski buk – posljednja je sedma, najduža sedrena barijera na rijeci Krki. Nalazi se oko 13 kilometara nizvodno od Roškog slapa, odnosno ukupno 49 kilometara nizvodno od izvora. Rast sedrene barijere Skradinskog buka prouzročio je ujezerenje vode rijeke Krke do Roškog slapa i tri kilometra donjeg toka rijeke Čikole, tvoreći tako jedan od najneobičnijih i najljepših krajobraza Nacionalnog parka “Krka”. Preko 17 stepenica Skradinskog buka raspoređenih na 800 metara dužine prelijevaju se zajedničke vode rijeka Krke i Čikole. Širina slapa je od 200 do 400 metara s ukupnom visinskom razlikom 45,7 metara.
Tijekom obilaska pješačke staze koja je izgrađena preko rijeke u 60 minuta laganog hoda, u dubokom hladu bujnog mediteranskog i submediteranskog raslinja, posjetitelj uživa u jedinstvenim zvukovima i bojama prirode. Kao i na Roškom slapu, ovdje se može vidjeti više obnovljenih mlinova, valjavica i stupa koje stoljećima koriste snagu vodenog toka. Poštujući tradicijske arhitektonske vrijednosti pojedini mlinovi uređeni su kao suvenirnice i konobe, dok su drugi pretvoreni u izložbene prostore za etnografsku zbirku. Na lijevoj strani rijeke nalaze se ruševine prve hrvatske hidroelektrane. Hidroelektrana “Krka” (kasnije nazvana “Jaruga I.”) izgrađena je i puštena u pogon 28. kolovoza 1895. godine, samo dva dana nakon puštanja u pogon prve hidroelektrane na rijeci Nijagari. Radila je do Prvog svjetskog rata, a današnja hidroelektrana “Jaruga II.” izgrađena je 1904.godine.
