Tkanina ima potvrdivu povijest od 1349. godine, kada se pojavila u Lireyu, u Francuskoj, u rukama francuskog plemića — Geoffreya de Charnyja. Također ima pomalo nedorečenu povijest koja se može pratiti od Jeruzalema do Lireya – preko Edesse, Turske i Carigrada. Ovu povijest potvrđuju peludna zrnca koja je pronašao Max Frei, podudarnosti između Pokrova i Sudariuma (platna za lice) iz Ovieda i podudarnosti između sedam jedinstvenih crta lica Pokrova i onih koje se pripisuju Mandylionu — Svetoj slici iz Edese.

Platno je podvrgnuto znatno više znanstvenih ispitivanja od bilo koje druge relikvije u ljudskoj povijesti. Istraživanje Projekta istraživanja Torinskog platna iz 1978. (STURP) i kasnija istraživanja bila su izuzetno temeljita, a uz iznimku upitnog datiranja ugljikom iz 1988., svi dokazi upućuju na to da je to Isusovo pogrebno platno, uključujući sljedeće:

I.  Četiri suvremena testa datiranja: vanilin test datiranja dr. Raymonda Rogersa, dvije spektroskopske analize (profesor Giulio Fanti, et al.), i testovi kompresivnosti i lomne čvrstoće (Fantija, et al.) datiraju Pokrov u vrijeme koje je primjereno Isusovom životu i raspeću.

II.  Tri vrste ekstrinzičnih dokaza o datiranju: (A) Testiranje uzoraka peludi od strane dr. Maxa Freija koji je prikupio uzorke prašine s pokrova tijekom STURP istraživanja 1978. i kasnije klasificirao 58 zrnaca peludi uspoređujući ih sa zrncima peludi u najvećim botaničkim muzejima diljem svijeta. Njegov je zaključak bio da je većina (45) iz područja Izraela (točnije iz sedimentnih slojeva od prije 2000 godina u blizini područja Galilejskog jezera), sa šest zrna iz istočnog Bliskog istoka (dva zrna iz Edesse, Turska, a jedan raste isključivo u Istanbulu/Carigradu). Ostatak žitarica došao je iz Francuske i Italije. Važno je napomenuti da je 13 peludnih zrnaca jedinstveno za Izrael i da se nalaze na dnu Galilejskog i Mrtvog mora.

(B) Rimski novčići na očima slike na platnu, koji daju dokaz da je vrlo vjerojatno da slika čovjeka na torinskom platnu ima dvije židovske lepte, koje je 29. godine poslije Krista kovao Poncije Pilat u Judeji u to vrijeme Isusa, na njegovim kapcima.

(C) Sto dvadeset podudarnosti mrlja od krvi i tekućine između Pokrova i Sudarija u Oviedu daju dokaz o datumu i mjestu podrijetla Pokrova sličnog Isusovom.

III.  Mrlje od krvi na platnu:  Mrlje od krvi govore priču vrlo sličnu raspeću Isusa iz Nazareta — utisnute su na platnu prije nego što je slika napravljena (suprotno od onoga što bi trebao učiniti krivotvoritelj). Pokrov ima naslage prave ljudske krvi, prema stručnjacima koji su 1978. proučavali mrlje krvi prikupljene na STURP vrpcama. Utvrdili su da je krv na platnu prava. Neki su istraživači otkrili da je na tkanini također prisutan muški DNK i AB krvna grupa. Iako genetski testovi potvrđuju ove nalaze, nema jamstva da oni pripadaju čovjeku na platnu.

IV.  Formiranje slike na platnu:  Slika nije nastala pomoću boja, kemikalija, para ili spaljivanja. Jedino poznato objašnjenje za formiranje slike je intenzivna eksplozija vakuumskog ultraljubičastog zračenja emitiranog iz svake trodimenzionalne točke tijela u Platnu.

Kombinaciju gore navedenih dokaza iznimno je teško objasniti na bilo koji drugi način osim da je to pogrebno platno Isusa iz Nazareta. Štoviše, formiranje slike intenzivnim izbijanjem vakuumskog ultraljubičastog zračenja sugerira događaj uskrsnuća sličan onom opisanom u Evanđeljima.

Gornji znanstveni dokazi zahtijevaju da se provede novi test datiranja ugljikom koji poštuje standardne protokole za uzorkovanje. Kada se promatraju ovi protokoli, bilo bi iznenađujuće da rezultat nije sličan rezultatima četiriju gore spomenutih metoda datiranja — otprilike 50. godine. Ako se dobije ovaj rezultat, to bi značilo da je Torinsko platno vrlo vjerojatno grobno platno Isusa Krista.

Dokaz?

Iako trenutno nemamo konačno objašnjenje kako je ova jedinstvena i tajanstvena slika stvorena od tijela preminulog čovjeka, najvjerojatnija trenutna hipoteza dolazi od kombinacije dva tima istraživača.

Tim dr. Johna Jacksona proučavao je pokrov i predložio hipotezu o vakuumskom ultraljubičastom zračenju 2008. godine.

Prema Jacksonu, intenzivan nalet vakuumskog ultraljubičastog zračenja proizveo je promjenu boje na najgornjoj površini fibrila Pokrova (bez da ih je spržio), što je dovelo do savršene trodimenzionalne negativne slike i prednjeg i dorzalnog dijela tijela omotanog platnom.

Trenutačno ne znamo nikakvo prirodno objašnjenje za naizgled jedinstvenu pojavu takve eksplozije vakuumskog ultraljubičastog zračenja bilo iz tijela u raspadanju ili iz geoloških/atmosferskih uvjeta unutar grobnice.

Jedinstvenost i trenutna neobjašnjivost ovog fenomena daje nam razloga vjerovati da nam je Bog dao dokaz Isusova uskrsnuća.

Iako ovo ukazuje na moguće nadnaravno podrijetlo zračenja — možda kao dio Isusova uskrsnuća — to ne možemo znanstveno dokazati, jer ne možemo konstruirati znanstveni test za nadnaravni uzrok — sve što možemo učiniti je eliminirati svaki poznati prirodni uzrok ovog naizgled jedinstvenog zračenja. Jedinstvenost i trenutna neobjašnjivost ovog fenomena daje nam razloga vjerovati da nam je Bog dao dokaz Isusova uskrsnuća. Ovo se uvjerenje može ojačati daljnjim razumijevanjem svjetlosnog fenomena koji se čini izvorom slike, kao i stalnim uklanjanjem prirodnih uzroka za to. Najuvjerljivijom se čini Jacksonova hipoteza.

Istraživanje

Istraživanje STURP istrage iz 1978., kao i naknadno istraživanje Jacksona, Fantija, Paola Di Lazzara i njihovih timova, pokazuje vjerojatnost da je neko vrijeme nakon što su se krvne naslage osušile na platnu, raspadajuće tijelo u platnu ispustilo kratki intenzivni prasak vakuumskog ultraljubičastog zračenja koje je dovelo do dehidracije i obezbojenja prednjih i dorzalnih dijelova platna, što je dovelo do savršene fotografske negativne slike.

Jacksonovo istraživanje također sugerira da je tijelo unutar Pokrova postalo mehanički prozirno i ravnomjerno emitira svjetlost iz svake trodimenzionalne točke unutar njega. To je omogućilo da se prednji dio platna sklopi – stvarajući sliku (i unutarnje i vanjske strane ruku), kao i dvostruku sliku na prednjem dijelu platna.

Trenutačno poznati zakoni fizike ne mogu objasniti kako tijelo koje se raspada može emitirati intenzivan nalet vakuumskog ultraljubičastog zračenja. Nadalje, ne mogu objasniti kako bi takvo tijelo moglo postati mehanički prozirno i emitirati svjetlost iz svake trodimenzionalne točke unutar sebe.

Dakle, gdje nas to ostavlja? Ako Jacksonovo objašnjenje i dalje bude jedino koje će razjasniti enigme, i ako buduća artikulacija zakona fizike ne može objasniti kako tijelo koje se raspada može postati mehanički prozirno i ravnomjerno emitirati vakuumsko ultraljubičasto zračenje iz svake trodimenzionalne točke unutar sebe, onda ostavljeni smo na rubu transfizičkog ili metafizičkog objašnjenja.

U tom smislu, mogli bismo reći da slika na platnu predstavlja trag — čak i relikviju — Isusova uskrsnuća.

Očito, ne možemo znanstveno dokazati transfizički uzrok jer je znanost ograničena na domenu fizičke uzročnosti. Međutim, ako gore navedeni uvjeti vrijede, možemo razumno zaključiti mogućnost, a možda i vjerojatnost takvog transfizičkog uzroka. To je dovoljno za razumno i odgovorno vjerovanje.

Ukazuje li ovo transfizičko objašnjenje slike na platnu na Isusovo uskrsnuće? Isusovo uskrsnuće nije bilo oživljavanje materijalnog leša, već događaj transformacije koji je doveo do onoga što je sveti Pavao nazvao “duhovnim tijelom” – tijelom preobraženim u slavi, duhu i snazi. Može li ova transformacija materijalnog tijela u bljesak intenzivne svjetlosti označavati početnu točku transformacije Isusova tijela iz fizičkog u duhovno-proslavljeno? Iako za to ne može biti znanstvenog dokaza, to je razuman zaključak iz paralela između objašnjenja zagonetne slike Platna i svjedočanstva svetog Pavla i pisaca Evanđelja. U tom smislu, mogli bismo reći da slika na platnu predstavlja trag — čak i relikviju — Isusova uskrsnuća.

Zaključak

Zašto bismo mislili da je tijelo na platnu Isusovo? Kao što je gore objašnjeno, krajnje je nevjerojatno da je platno srednjovjekovna krivotvorina. Prvo, na pokrovu nema boja, bojila ili drugih pigmenata (osim malih mrlja koje dolaze od posvećenja ikona i slika koje su ga dotakle).

Drugo, anatomska preciznost krvavih mrlja – koje su prava ljudska krv koja se zgusnula na platnu prije formiranja slike – u preciznoj je anatomskoj korelaciji sa samom slikom. Kako je srednjovjekovni krivotvoritelj to mogao postići?

Treće, izuzetno je teško objasniti kako su se peludna zrnca autohtona u Palestini pojavljivala u izobilju na platnu vjerojatno semitskog podrijetla (ako je potjecalo iz srednjovjekovne Europe) i kako su se novčići iskovani 29. godine nove ere u Palestini pojavili na očima čovjeka na Pokrovu. Kako je srednjovjekovni krivotvoritelj mogao kopirati ove palestinske karakteristike Pokrova iz prvog stoljeća?

Četvrto, pet enigmi slike na platnu gotovo sigurno isključuju krivotvorinu. Kako je srednjovjekovni krivotvoritelj mogao upotrijebiti vakuumsko ultraljubičasto zračenje da obezboji tkaninu na najgornjoj površini fibrila? Kako je mogao stvoriti savršen fotografski negativ? Kako je mogao stvoriti dvostruku sliku na prednjem dijelu platna? I kako je mogao znati kako kopirati unutrašnjost i vanjštinu ruku u savršenom međusobnom omjeru? Stoga se ne čini razumnim ili odgovornim vjerovati da je platno srednjovjekovna krivotvorina.

Tri posljednje točke

Osim toga, postoje tri vrste dokaza koji konkretno ukazuju na Isusovo mjesto i vrijeme podrijetla te na Njegovo jedinstveno raspeće i uskrsnuće:

Materijal od kojeg je napravljeno Platno, zrnca peluda na njemu i novčići na čovjekovim očima potječu iz Palestine u prvom stoljeću – mjesta gdje je Isus navodno umro.

Krvave mrlje potječu od događaja raspeća identičnog onom opisanom u četiri evanđelja – koji je bio vrlo neobičan, ako ne i jedinstven, u mnogim aspektima – poput krunjenja trnjem, bičevanja i probadanja kopljem.

Pet enigmi slike Pokrova ukazuje na trans-fizički uzrokovanu eksploziju vakuumskog ultraljubičastog zračenja iz mehanički prozirnog tijela. Ovo ukazuje na preobrazbu Isusova tijela iz fizičkog u duhovno proslavljeno (kao što izvješćuje sv. Pavao i četiri evanđelja).

Izgledi da ovo palestinsko pogrebno platno iz prvog stoljeća – s jedinstvenim obilježjima Isusovog raspeća i uskrsnuća – pripadaju bilo kome drugom iznimno su mali.

Duhovno proslavljena preobrazba Isusova tijela bila je jedinstvena za kršćanski pogled na uskrsnuće. Nije bilo poznato u judaizmu (u kojem se držalo do oživljavanja tijela) ili poganskim kultovima (koji su se držali eteričnog ili duhovnog pogleda na besmrtnost).

Izgledi da ovo palestinsko pogrebno platno iz prvog stoljeća – s jedinstvenim obilježjima Isusovog raspeća i uskrsnuća – pripadaju bilo kome drugom iznimno su mali. Budući da slika nije krivotvorina i da potječe od stvarne osobe koja je živjela u Isusovo vrijeme, razapeta na jedinstven način i koja je proizvela izljev intenzivnog vakuumskog ultraljubičastog zračenja iz svog tijela u raspadu, tko bi drugi mogao biti?

S obzirom na sve ovo, mogli bismo razumno zaključiti da je platno Isusovo pogrebno platno, koje sadrži ne samo relikviju Njegovog raspeća, već i Njegova uskrsnuće u slavi. Ako je tako, to pokazuje istinitost najznačajnijeg događaja u ljudskoj povijesti, ali i točnost evanđeoskih izvještaja o njemu.