Ovisno o sili koja ga pokreće postoje: mlin tjeran vodom – vodenica; mlin tjeran konjskom snagom – suvara i mlin tjeran ljudskom snagom – žrvanj. Mlinovi na slapovima rijeke Krke tipološki pripadaju mlinovima na vodeni pogon, stoga se još nazivaju i vodenice.

Nekada su za stanovnike Dalmacije vodenice imale izniman značaj, bile su izvor prihoda za život. Zahvaljujući pisanim povijesnim izvorima, zna se da su u srednjem vijeku i kasnije vodenice postojale duž čitavog toka rijeke Krke.

Od ukupno sedam Krkinih slapova, jedino se na slapu Rošnjak, zbog njegove nepristupačnosti, nisu vrtjeli vodeni mlinovi.

Iako su često mijenjale vlasnike, vodenice su desetljećima radile na isti način tek uz minimalne tehničke inovacije. U svakoj vodenici bilo je nekoliko mlinova, odnosno mlinskih kola koja su radila na principu drobilice. Materijal se u žrvnju trljao i sjekao između dva mlinska kamena hrapave površine i oštrih rubova, od kojih se jedan okretao.

Gotovo svaka vodenica imala je stupu i koš. U stupi su se omekšavali domaće grubo sukno i pokrivači. Vodenica je obično bila smještena u sjeni stabala ili u sedrenoj pećini. Jaki mlaz vode udarao je u palce grede pokrećući dva snažna drvena čekića, koja su lupala po suknu te ga na taj način smekšavala. Koševi su bili smješteni u prirodnim kamenim udubljenjima, kamenicama, ili u manjim pećinama. U njima su se prali i omekšavali različiti proizvodi od sukna.

O vodenicama na Skradinskom buku 1927. godine pisao je don Krsto Stošić u svom putopisu Rijeka Krka sa 54 slike.

Vodenice na Skradinskom buku obnovljene su i otvorene za posjetitelje 1997. godine, a potom i one na Roškom slapu. U obnovljenim vodenicama prezentira se mljevenje žitarica, pranje i stupanje sukna, tkanje torba i prostirki za pod, kovanje potkova, priprema hrane u staroj kužini i sl. Neke od vodenica na Skradinskom buku pretvorene su u suvenirnice ili u izložbeni prostor, pa se u njima mogu razgledati izložbe „Priča o vodi“ i „Industrijska arhitektura na području rijeke Krke“. U dvije vodenice održavaju se i eko radionice.

Unutrašnjost obnovljenog mlina / Foto: NP Krka /

Etnografska zbirka Nacionalnog parka „Krka“ smještena na Roškom slapu i Skradinskom buku ima status kulturnog dobra. Zbirka se sastoji od 190 predmeta, kataloški podijeljenih u nekoliko tematskih cjelina. Među brojnim tradicionalnim predmetima, u vodenicama se mogu vidjeti sumpreš, metalno glačalo s podnožjem u obliku trokuta i otvorima za razgorijevanje žara, sukanac, debeli zimski pokrivač za krevet, samar, drveno sedlo za magarca…

Javna ustanova „Nacionalni park Krka“ producirala je niz kratkih promidžbenih dokumentarnih filmova pod zajedničkim nazivom „Kad se sjetim Krke“, kroz filmski medij priča se priča o rijeci Krki i njezinim stanovnicima te o njihovim zanatima.