S obzirom da mnogi ne znaju razliku između kanua i kajaka te natjecanja na divljim i mirnim vodama, Matija je podsjetio da su mirne vode uglavnom jezera, a natjecanja na divljim vodama uključuju rijeke s brzacima, ali i umjetne staze, s puno valova i rola, kako to zovu kanuisti.

Kanu je zaista dinamičan sport.

“Kajak su izmislili Eskimi da bi im služio kao transport od sante do sante, a kanu je Indijancima služio kao transport na rijekama. Razlika između kajaka i kanua je u tome što se u kajaku sjedi i vesla s dvije lopatice, s lijeve i desne strane, a u kanuu se kleči na oba koljena i vesla jednom lopaticom koju se prebacuje s jedne na drugu stranu. Natjecateljske staze dugačke su oko 200 do 300 metara, a utrke traju oko minutu i pol”, dodao je Marinić.

Olimpijske igre su vrhunac za svakoga sportaša

“Otkad znam za sebe, čitav život se bavim sportom. Krenuo sam s vaterpolom, ali brzo sam usmjerio na kajak, a potom na kanu. S obzirom da je san svakoga sportaša sudjelovati na Olimpijskim igrama, čast mi je što sam prije dvije godine bio u Tokiju na onim, pomalo tužnim, Olimpijskim igrama, ali se nadam da će se dojam o svemu popraviti u Parizu. Naš sport je dosta nepredvidljiv, pa ne mogu ništa najaviti, osim da ću u Parizu dati svoj maksimum i nadam se najboljem”, naglasio je Marinić.

Matija Marinić u elementu / Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Na pitanje ima li u Hrvatskoj uvjeta za kanu, posebno na divljim vodama, Marinić je rekao da ima nešto divljih rijeka, ali je pristup do njih otežan. “A i ti slapovi su nama nevozivi. Naši čamci su od karbona koji na njima lako mognu puknuti. Definitivno u Hrvatskoj nemamo neki kajakaški poligon, pa je moja prva najbolja opcija za trening u Ljubljani. Zato tamo provodim više od 200 dana godišnje”, dodao je Marinić.

Kanuisti uglavnom borave na otvorenom

Marinić je podsjetio da kanuisti treniraju na divljim vodama prekrasnih rijeka: “Ponekad jesmo izloženi vremenskim neprilikama, ali definitivno je to zadovoljstvo u životu koje se može mjeriti s malo čim drugim. Kao i u svakom drugom sportu, i u kanuu su sigurno najbitniji red, rad i disciplina. Usto, u našem je sportu dosta zahtjevan i bitan faktor preciznost.”

Želiš postići što brže vrijeme na stazi, ali istovremeno i paziti da ne bi dotaknuo vrata koje donose kaznene sekunde. Ukratko, treba znati naći ravnotežu. Ponekad je bolje u utrku ući s malo manje snage i volje, da bi stazu prošao što preciznije.

“Tako je i u životu: u nekim trenucima u životu zaista se može – i treba – brže krenuti, a negdje bi trebalo malo usporiti i razlučiti što je mudro učiniti. U utrci se sve odvija u roku od 90 sekundi, a u životu u 90 godina”, podsjetio je sugovornik HKR-a.

Najbolji hrvatski kanuist Matija Marinić / Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Na pitanje o potrebi veće uključenosti djece u sport, Marinić je rekao da su ekrani svih vrsta velika opasnost za djecu. Priznavši da i njegov sin ponekad “pobjegne” na mobitel, ipak je rekao da je već nekoliko puta s njim veslao na Savi, što se sinu jako svidjelo, a takvo iskustvo djetetu stvara neke druge percepcije.

Matija Marinić na kraju je podsjetio da Zagreb ima predivnu Savu. Zainteresirane mlade sportaše, koji bi se htjeli okušati u kanuu na divljim vodama, pozvao je da dođu u Kajak i kanu klub Zagreb na Savskom mostu. Ako im se svidi i ostanu, čekat će ih i druge svjetske rijeke, a za četiri, osam ili dvanaest godina možda će se pridružiti i nekim budućim kajakašima i kanuistima na Olimpijskim igrama.