Sveti Marin (latinski Marinus, talijanski Marino), poznat i kao Marinus Dalmatinac ili Marinus od Dalmacije, je osnivač i zaštitnik republike San Marina, „naše gore list“, rođen u Loparu na otoku Rabu.

Po zanimanju je bio klesar, a u vrijeme Dioklecijanovih progona kršćana, pobjegao je godine 257. s prijateljem u Rimini (tadašnji Arminum).

Sklonili su se u pustinjačke spilje iznad luke. Sveti Gaudencije, biskup Riminija, stupio je u kontakt s njima, pokrstio ih, kasnije ih zaredio za đakone i dao im imena po dvojici mučenika (Marino i Leone).

Marin je mnoge pogane obratio na kršćanstvo, a posebno se posvetio služenju kršćanima koji su zbog vjere osuđeni na prisilni rad.

Zbog jedne žene koja je tvrdila da je s njim u braku, povukao se u šumsku spilju na brdu Monte Titano i živio tamo kao pustinjak. Molio je usrdno za zdravlje bolesne žene, ona je ozdravila i javno se pokajala zbog svojih lažnih optužbi, piše župa sv. Nikole Jastrebarsko.

Felicissima, plemkinja iz Riminija, čijeg je sina sveti Marin izliječio od teške bolesti, poklonila mu je zemljište na vrhu Monte Titana i on je tamo podigao mali samostan.

Osnovao je na tom mjestu republiku koja je po njemu dobila ime, San Marino.

Umro je ondje na današnji dan, 3. rujna 301, prirodnom smrću i pokopan u tamošnjoj bazilici.

Njegov spomendan slavi se i kao državni praznik San Marina.

Zaštitnik je San Marina, klesara, đakona, neženja i lažno optuženih ljudi. Naš Rab i San Marino tradicionalno njeguju svestrane prijateljske odnose, a 1968. potpisali su i povelju o bratimljenju. Turističko naselje u Loparu nosi naziv San Marino.

Republika San Marino treća je najmanja država u Europi, poslije Vatikana i Monaka, potpuno okružena teritorijem Italije i jedna od najstarijih država na svijetu.

Također je zanimljivo da je sv. Marino jedini svetac čiji je i prikazan na redovnim kovanicama eura. Prikazan je na kovanicama od 20 centi iz San Marina.