Papinska misijska unija i Papinska misijska djela odlučili su objaviti niz razmišljanja o Pauline Marie Jaricot, utemeljiteljici Papinskog misijskog djela za širenje vjere.
Upoznati Pauline Mariu Jaricot i meditirati o misijama Crkve niz je razmišljanja podijeljen po danima. Za svaki dan u listopadu namijenjeno je po jedno razmišljanje, piše Katolički tjednik.
Tekstove na hrvatskom jeziku pripremila su Papinska misijska djela BiH.
Zazivi
Metoda korisna za recitiranje Žive krunice sastoji se u razmišljanju o veličini zazivanih ljudi. To je neka vrsta kontemplacije. „Pretpostavimo da smo napravili neki važan projekt ili da nas je netko povrijedio tijekom sastanka ili rasprave ili da nam je netko čestitao nakon nekog našeg uspjeha. Zamislimo ljude koji bi nam mogli pomoći u realizaciji našeg projekta, one koji mogu postaviti prepreke na putu, one koji će mi reći da zaslužujem pohvale, pljesak i poštovanje, ali i one koji će jednostavno ponuditi laskave i nježne pohvale… Mogu zamisliti svoj osjećaj boli ili užitka, način na koji će mi se srce radovati ili biti povrijeđeno, zadovoljstvo koje mogu osjetiti pri ostvarenju prijateljstva, kada dobijem bilo kakvu pomoć ili, naprotiv, osjećaj osvete koji me može prožeti…“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 97).
Nadahnuti se možemo iz otajstava navještenja i iz bičevanja. To je prije svega pitanje meditiranja o veličini ljudi kojima se obraćamo kako bismo postali svjesni svojih ograničenja – Paulina govori o nedostojnosti – i o važnosti spasenja koje nam se nudi.
Konačno, neka se moje srce i srca svih ljudi, toliko dugo buntovnih, tako dugo Tebi tuđih, predaju, približe se, osvojeni ogromnom ljubavlju koju nam Tvoj Sin pokazuje u svom utjelovljenju
Prisutnost Riječi
Uranjajući u otajstvo Navještenja, stavljamo se u prisutnost Riječi koja je postala tijelom, od Marije, od arkanđela Gabrijela. Možemo istaknuti njihovu veličinu i svetost, koja je u suprotnosti s našom malenošću, s našim nesavršenostima, našim grijesima i našom nesklonošću da idemo putem svetosti. „Oče moj, rekla sam recitirajući Oče naš, ne mogavši slaviti svoje ime na način koji bi Ti mogao biti ugodan, primi slavu kojom utjelovljena Riječ Tebe časti i ona koja se definira kao Tvoja Sluškinja, iako je uzvišena u rang Majke Božje! Konačno, neka se moje srce i srca svih ljudi, toliko dugo buntovnih, tako dugo Tebi tuđih, predaju, približe se, osvojeni ogromnom ljubavlju koju nam Tvoj Sin pokazuje u svom utjelovljenju“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant , op.cit., str. 87-88)
Kruh života
Razmišljajući o „daj nam danas kruh naš svagdanji“, možemo se sjetiti kruha života, euharistije, Gospodina Isusa koji se ponižava i „plaćene cijene“ za naše spasenje. Može se uspostaviti poveznica sa zahtjevom za oproštenje: oprosti nama duge naše. Može se pomisliti i na beskrajnu Božju ljubav, očitovanu u Čovjeku-Bogu, koju svaki kršćanin može opaziti u različitim trenucima svog života.
Milosti puna… uslišit ćeš me, a jadno stanje u kojem vidiš svog Sina kako se žrtvuje da me spasi, može samo potaknuti tvoje najdublje milosrđe (…)
Zdravo Marijo
Reći Zdravo Marijo znači spojiti svoje suze sa suzama Spasiteljeve majke, zatražiti njegovu milost u ime grešnika i svih nasilnih i zlih ljudi. „Milosti puna… uslišit ćeš me, a jadno stanje u kojem vidiš svog Sina kako se žrtvuje da me spasi, može samo potaknuti tvoje najdublje milosrđe; sa mnom, s Isusom, viknut ćeš u nebo: milost, oproštenje; i tvojim zagovorom nebo će mi poslati oproštenje kome se nadam“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, navedeno djelo, str. 89).
Stoga su me Isus i Marija više privlačili svojom mukom, milosrđem i zahvalom, i što ih više blagoslivljam, više mi postaju instrumenti, izvori blagoslova
Blagoslovljena ti među ženama… Da li su najbolnije patnje blagoslov? Jesmo li mi djeca suza i krvi? Moramo li roniti suze da bismo dobili spas, da bismo bili uslišeni? Je li potrebno da krv opere grešnika, očisti ga i regenerira, kako bi mogao biti obasut nebeskim blagoslovima? „Stoga su me Isus i Marija više privlačili svojom mukom, milosrđem i zahvalom, i što ih više blagoslivljam, više mi postaju instrumenti, izvori blagoslova“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op., str. 90). I blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus, „jer ako na trenutak mora proći kroz patnju, kroz bičevanje, kroz poniženja, doći će dan kad će doći, kada će počivati u beskrajnoj, vječnoj slavi. Tada će bogohuljenjima i prokletstvima zlih primiti pohvale, poštovanje i blagoslove cijeloga neba; njegovo će ime biti uzvišeno nad svim imenima; onda i tvoje, o majko moja, jer što si mu se više približavala na dan njegove propasti, to će te Isus više približiti k njemu u vječnosti svoje slave“ (Pauline Jaricot, Le Rosaire vivant, op. cit., str. 90).
Dobra si toliko koliko i milosrdna, jer mi smo bili zli; još smo jadni
Je li svetost možda povezana s dijeljenjem tolike boli ljudi suočenih s nasiljem od strane drugih ljudi? Zahtjeva li svetost toliko velikodušnosti i junaštva, toliko postojanosti i vjernosti u nasljedovanju Isusa kamo god ide, osobito prema onima koji pate? Moli za nas grešnike sada… Dobra si toliko koliko i milosrdna, jer mi smo bili zli; još smo jadni. Moli za nas sada kako bismo bili vjerniji u davanju Gospodinu i tebi pripada slava i pravedna zahvalnost. Učini da budemo puni povjerenja, smireni i puni nade u času naše smrti. Neka tako i bude.