Koji je smisao Zborne molitve koja slijedi nakon pokajničkog čina, svetkovinama i nedjeljom nakon Slave, a prije Službe Riječi?

Molitve koje slijede nakon Zborne molitve ovdje se misli na darovnu i popričesnu molitvu, sve te tri molitve zaključuju jedan dio mise. Zborna molitva, zaključuje uvodni dio i uvodi dio nas uvodi u novi dio misi, odnosno u liturgiju riječi.

Nakon Pomolimo se slijedi tišina, što ta tišina znači?

Zborna molitva nekad se zvala collecta što znači skupljati. Poziv Pomolimo se, svećenik nas u ovom zazivu poziva na nešto novo. Nakon kratke stanke s tišinom, svećenik raširi ruke i izgovara molitvu čija je svrha prikupiti u nekoliko riječi sve elemente onoga što se događalo do sada, ali isto tako i sve naše pojedinačne misli i molitve. Svećenik s tim Pomolimo se sabire sve naše molitve u ime cijele zajednice i upućuje jednu molitvu Bogu.

Kako su sadržajno sastavljane ove molitve da budu kratke, a teološki snažne?

Prve pisane tragove većine molitava koje danas nalazimo u Rimskom misalu nalazimo i u sakramentarima (knjiga koja je sadržavala tekstove što ih je na misi čitao ili pjevao svećenik.). Govorimo o razdoblju između četvrtog i devetog stoljeća. Ono što je zanimljivo te molitve prvo su se izricale po nadahnuću na postojnim liturgijama, a kasnije su se počele i zapisivati, a autorstvo se pripisivalo čak i papama, tako da su sakramentari ponekad dobivali i njihova imena.

Npr.: Gelazijev sakramentarij ili od pape Grgura pa govorimo o Gregoriani. Ponekad je netko drugi zapisao molitvu, ali da bi ta molitva imala veći autoritet, onda bi pod navodnicima napisao papino ime. Svim Zbornim molitvama zajedničko je što baš uvijek upućuju na Boga Oca koristeći jedan ili više naslova koji mu pripadaju. Npr.: Svemogući vječni Bože ili milosrdni Oče.

Nakon toga prisjećamo se pred Bogom što je On učinio za nas, ne zato što bi to Bog zaboravio, već zato što je sjećanje iz biblijskih vremena temeljni oblik molitve. Mogli bi smo reći da je to naš način spoznavanja onoga što je Bog učinio za nas i na temelju onoga što je zapamćeno tražimo od Boga i u sadašnjosti, ne samo za sebe, već i za crkvu i za cijeli svijet.

Sv. Katarina Sijenska u svom djelu iz Razgovora o Božjoj providnosti ostavlja zapisano Gospodinove riječi: Što više dajem čovjek pamćenje da se prisjeća mojih dobročinstava otići, tako da ima udjela u mojoj moći, tj. moći vječnoga Oca. Ako slavimo blagdan, ono čega se sjećamo pred Bogom u molitvi, određeni spasonosni događaj koji je i sama tema blagdana.

U posljednjem dijelu ove molitve, sve što molimo od Oca, traži se “po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga Bog po sve vijeke vjekova”. Još jednom vidimo trostruko Božje ime, ali ovdje vidimo nešto više od onoga što smo vidjeli u znaku križa, gdje su imena jednostavno poredana u nizu: Otac, Sin i Duh Sveti. U obrascu zborne molitve imamo oblik ili uzorak molitve koji će obilježiti sve molitve na misi. Oni se obraćaju Bogu Ocu, po Sinu, u Duhu Svetom. To je oblik naše molitve; to je obrazac našeg kretanja unutar božanskog života Trojstva. Na ovu molitvu svi odgovaraju: “Amen”. Kao što je već bilo rečeno prije, ovu ćemo riječ izgovoriti puno puta. Svaki puta naše srce, naš um, naše tijelo i naša duša trebaju stajati iza riječi koja izlazi iz našeg jezika. Recimo “Amen” našem biću koje je okupljeno kako bi razgovaralo s Ocem, po Sinu u Duhu Svetom.

Mr. sc. Tomislav Hačko / Foto: Filip Vukina

Vlč. mr. sc. Tomislav Hačko liturgičar je, vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije, te pročelnik Tiskovnog ureda Nadbiskupije.

Emisija “Što se događa u svetoj misi”  emitira se u programu HKR-a nedjeljom u 7:30. Cijelu emisiju možete poslušati ovdje: