Veliki utjecaj na vjersko sazrijevanje Željke Horvat Vukelje imala je sestra Daroslava koja je bila njezin prvi kateheta u djetinjstvu, a odlazila je i na čuvanje, potom sviranje klavira i na učenje talijanskog jezika, kao i mnoga djeca tada u Zadru, kod benediktinki.
Bila je tu jedna koludrica Gertruda te je izvršila jako veliko utjecaj na nju. “Boga sam kroz s. Đertrudu, kako smo je zvali, upoznala na jedan klasičan način doživljavanja, te kroz tadašnji vjeronauk – neću reći kao jedno opasno biće – ali veliki autoritet kojeg se moramo bojati.”
“Ali bilo je takvo vrijeme”, priznaje ona, uz prisjećanje da je poslije ipak slijedio jedan period okretanja od Boga, no ne kao nevjerovanje, već jednostavno u onom praktičnom životnom smislu kada je uslijedilo zasnivanje obitelj, zatim dolazak jednog, drugog djeteta, pa početak karijere.
“Moram priznati, tu sam potonula malo i tu je moj nebeski Otac bio jako dobar prema meni. Osjećao je da ću se vratiti na Njegov put i da će sve biti kako treba, no popustila sam u prakticiranju vjere, a vratila sam se kada su djeca odrastala jer su dolazili problemi.”
Toga je bila itekako svjesna, a i svekrva je naročito upućivala na to ponavljajući: ‘Mala djeca mali problemi – velika djeca veliki problemi’.
To je tek bilo i postalo pravo sazrijevanje. Do tad je sve išlo po nekoj špagi, onako kako treba. Bila je – kaže Željka Horvat Vukelja – odlična učenica, sve je išlo kako se pristojilo, nikad nije imala problema, ali s majčinstvom čovjek počinje uviđati da život nije tek bajka.
“I tu je Bog postao veliki pomoćnik”, nastavlja ona. Razgovarala je s puno ljudi, pročitala je puno toga, a imala je i jednu prekrasnu kolegicu profesoricu s kojom je jednom bila na službenom putu, a primijetila je da prakticira vjeru o kojoj joj je jako lijepo svjedočila.
HKR-ova sugovornica joj se požalila da je njoj sveta misa uglavnom odrađivanje, priznajući da je i dosadna.
“Jedva sam čekala kada će proći misa, a ona me je uputila na jednu knjigu čiji sam naslov u međuvremenu zaboravila, no odmah sam je kupila u izdanju izdavačke kuće UPT koja je imala prekrasan niz sličnih malih knjižica.”
Baš one su sugovornici emisije ‘Zašto vjerujem’ puno puno pomogle, posvjedočila je.
I drugi put je imala sreću s tom istom gospođom biti na službenom putovanju i opet ju je pitala u vezi neki drugih osobnih dvojbi i nedoumica po pitanju vjere, a poslije joj je na sličan način, pak, pomagala jedna druga poznanica. Uvijek ima takva pitanja u pripremi i danas, ali ipak manje.
“Jako puno knjiga sam i pročitala, znala sam doslovno” – kako se izrazila – “brstiti knjige po knjižarama na zagrebačkom Kaptolu od ‘Svetog Antuna’ koji se prvi otvorio pa do svih drugih”, priznaje nam ova književnica za djecu te iznosi da i razgovara s Bogom na način da kaže: ‘Idem sad s Bogom malo telefonirati!’
“I kad god s Gospodinom razgovaram, pojavi se ono pitanje: ‘Pa zašto?’ To ‘zašto’ to Bog daje i onda idem dalje u promišljanjima te sam sretna kada mi dadne neki argument na to ‘zašto’. On ga uvijek ima, ali ja se sada neću ići upuštati u silna objašnjavanja, tim više što me je u svemu tome jednu stvar naučila isto jedna meni draga kolegica iz krugova prosvjetarskih, a sada nakladničkih.”
Željka Horvat Vukelja u istom tonu nastavlja: “Naučila me da treba zahvaljivati i onda kada ja razgovaram s Bogom uvijek krenem najprije zahvaljivati i to je moj običaj od kojeg ne odustanem, osim ako nisam toliko umorna da zaspim odmah.”
Gospodinu moramo zahvaliti na toliko tih malih prevažnih stvari, a našoj sugovornici to su: “Za sve što mi je bilo lijepo, pa i za trenutak u kojem sam mogla skliznuti i pasti. I točno znam da mi je pomogao i zato mu kažem: Hvala ti Bože jer sada ne moram ići u bolnicu, izbjegla sam neprilike, a da ne govorim o drugim krupnim stvarima”, nastavlja ona:
Hvala ti Bože što si mi dao da idem na susret s Udrugom ‘Arka’ danas i što smo imali tako lijep susret. Isuse, hvala ti i što sam bila na susretu s djecom u školi i svi smo se oplemeni našim susretom i zajedničkim razgovorom.
Hvala ti Bože što sam se lijepo probudila u toplom krevetu, to je predivno, imam normalnu penziju, a još si mi dao da radim nešto ekstra što mogu i ne moram raditi, meni a biranje.
“S tim novcima mogu učiniti jako puno lijepih djela. To je predivno. Zato smatram da sam ja pomilovana, iako sam imala i teških trenutaka u životu da sam mislila: ‘Zašto baš mene Gospodine?'”

“Ali svako ima takve trenutke” – poručuje – “to naučiš i prihvatiš s vremenom tako da stalno Bogu zahvaljujem i ne osjećam se – kad mi je teško, kad je gadno – kao riba na suhom. Imam vodu u koju ću plivati. To je velika stvar”, zaključila je ovaj razgovor tim riječima Željka Horvat Vukelja.

Čitav razgovor u emisiji ‘Zašto vjerujem’ s ovom književnicom za djecu možete poslušati u sljedećem prilogu: