Budi dio naše mreže

Pjesnikinja Ivna Talaja: „Volim Bogu svakodnevno reći da ga volim”

Umjetnički izričajj pjesnikinje Ivne Talaje neki su kritičari definirali kao 'pjesničku molitvenost'. Objavila je tri zbirke duhovne poezije. To su: „Nebeska radost”, „Otisak neba” i najnovije, krajem prošle godine, „Genezaretske vedrine”.

/ Ante Novak

“Vjerujem zato jer u sebi i oko sebe osjećam Božju prisutnost i jednostavno ne mogu drugo nego vjerovati i, zapravo, najkraće rečeno; ono što je za moje tijelo disanje, to je za moju dušu vjera i to je moj život”, poručuje pjesnikinja Ivna Talaja, urednica i voditeljica, naša kolegica iz Dalmacije s Radio Makarske rivijere .

Bog je u dubinama našega bića, nastavlja ona. Bog nas toliko voli da se spustio ‘u nas’. Dao nam je svoje svjetlo, svoju ljubav, svoju moć i svakoga od nas smatra posebnim i svatko od nas je na mjestu na kojem treba biti kako bi širio njegovo svjetlo, kako bi širio onu ljubav koju nam je dao.

Dao nam je i talente – ističe Talaja – te želi da ih svakodnevno koristimo u radosti, na njegovu slavu, te „mislim da upravo ovaj naš radijski posao u tom smislu može napraviti divne stvari”.

Foto: osobna fotoarhiva

Kad se čovjek prepusti, kad novinar s ljubavlju radi to što je on – i kroz eter i kroz svoj glas – može onda ljudima približiti Božju ljubav i Božju radost.

Umjetničkik izražaj Ivne Talaje neki su kritičari definirali kao ‘pjesničku molitvenost’. Objavila je tri zbirke duhovne poezije: „Nebeska radost”, „Otisak neba” i najnovije, krajem prošle godine, „Genezaretske vedrine”. O tome HKM-ova sugovornica kaže:

„Uistinu, pogodili su odredivši moj rad kao pjesničku molitvenost jer to je srž i bit moje poezije koja je nekako niknula iz mojih djetinjih iščitavanja svetačkih knjiga, odnosno životopisa svetaca kada sam osobito bila zainteresirana za njihove molitve. To me, u biti, potaknulo da kao djevojčica od samo deset godina počnem zapisivati svoje molitve”, rekla je.

Poezija je blagoslov kojim su nagrađeni rijetki ljudi

No, onda se ispostavilo da to nisu molitve-molitve, nego molitve-pjesme. Pokazalo se da ima pjesnički talent i tako je sve to nekako krenulo. „Poezija je blagoslov kojim su nagrađeni rijetki ljudi”, riječi su koje su obilježili njezin život. Kako?

To je za Ivnu jedna vrlo zanimljiva priča, priznaje. Naime, prve objavljene pjesme su joj ugledale svijetlo dana kada je imala 13 godina. Najprije su to bile pjesme koje su izlazile samo u „Malome koncilu”. Nakon godinu, dvije ljudi koji su je pratili predložili su neka svoje stihove pošalje i u druge katoličke časopise, ali ovaj put i za odrasle; „Glasnik Srca Isusova i Marijina”, „Mariju”, „Mi – list mladih”…

„Poslušala sam ih. Poslala sam radove i oni su ih jedva dočekali. Bilo im je neobično da netko u toj dobi piše duhovnu poeziju. Zapravo tada je i započela ta moja poetska pustolovina, mogu to tako reći.” Dogodilo se i nešto drugo jednako zanimljivo.

Jedan od urednika isusovac p. Valentin Miklobušec nije mogao vjerovati da te pjesme piše netko tko ide u srednju školu. Odlučio je provjeriti tko je Ivna Talaja pa je nazvao župni ured u Makarskoj. Raspitao se tko je ta mala i je li stvarno mala ili ima više godina jer njemu to nikako nije bilo jasno. Župnik mu je – na žalost ili na sreću, odlučite sami – potvrdio istinitost o Ivni kao izrazito mladoj autorici, djevojci iz srednje škole.

Pateru Miklobušecu, ipak, ni to nije bilo dovoljno te je na kraju došao u njezin rodni grad osobno se uvjeriti. „Jednog dana se pojavio na vratima našeg doma, upoznao moju obitelj i zapravo on je taj koji mi je rekao tu rečenicu da je ‘poezija blagoslov kojim su nagrađeni rijetki ljudi’ i da svakoga dana zahvalim Onome tko mi je dao taj dar. I to ja, evo, radim dugi niz godina.”

Nemoguće je da takvu poeziju piše netko tko nije redovnik ili redovnica

Bilo je još zanimljivih situacija. Jedna zgoda je bila kada je gospođa iz Dubrovnika od 83 godine poslala pismu u „Glasnik Srca Isusova i Marijina” tražeći broj telefona ili adresu ove pjesnikinje iz Makarske. Ovako je uredništvu napisala: ‘Molim vas, možete li mi dati kontakt koludrice Ivne.’

„Znači ona je zaključila da sam ja redovnica. Njima je to bilo toliko smiješno da su je nazvali i priupitali: Gospođo, zašto vi mislite da je ona redovnica? Kaže ona: Pa to je nemoguće da takvu poeziju piše netko tko nije redovnik ili redovnica”, otkriva ova urednica, novinarka i radijska voditeljica, nadodajući da su je u konačnici spojili s tom Dubrovkinjom s kojom se dopisivala sve do njezine smrti.

„Bila je to jedna vrlo zanimljiva osoba i dugo smo prepričavali tu smiješnu scenu kako su ljudi bili skloni zaključivati nešto o meni na temelju tih mojih molitvenih stihova”, rekla je, uz ostalo, Ivna Talaja gostujući u HKR-ovoj emisiji ‘Zašto vjerujem’ koja će se emitirati u petak, 1. ožujka, u 16.15. Saznajte također:

Kakav je Božji osmijeh? Koliko su na nju utjecali prvi susjedi franjevci te koji? Kada se Bog – kako kaže – ‘grleno smije’ i koji je njezin zadatak već ovdje na zemlji jer nešto se neobično Ivni događa zahvaljujući pjesništvu? Snimka će naknadno biti objavljena na ovome linku Hrvatskog katoličkog radija naše Hrvatske katoličke mreže.

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja