Gostujući u HKR-ovoj emisiji “Zašto vjerujem” Stefany Hohnjec Papić se i prisjetila tih dana. S 12 godina je trenirala ritmičku gimnastiku vrlo profesionalno i to je – kaže – bila neka vrsta mučenja, trpljenja, ali tada nesvjesnog za jednu djevojčicu. Treninzi su trajali po devet, deset sati i cijeli dan sam bila u dvorani bez piti, bez jesti, što manje jesti.

“Već tada me Gospodin pripremao i učio za Sebe, bez da sam toga bila svjesna, kroz natjecanja, odricanja i žrtvovanja”, objašnjava nam Hohnjec Papić spominjući se zahtjevnih putovanja, brige o sebi, stjecanja odgovornosti; možda i malo prerano za tu dob u odnosu na vršnjake i vršnjakinje.

“Danas vidim da me sve to izgradilo u ovu osobu koja jesam i da je to bio moj neki put prema Bogu u tim teškim sportskim trenucima, znojem, mučenjem, ozljedama…”

Sve ju je, ipak, očvrsnulo i dovelo do stupnja da sve poteškoće i situacije – koje su je kasnije zadesile u privatnom životu – bile lakše i bilo ih je stoga lakše preživjeti, a pogotovo s Bogom.

Posvjedočila je za HKM da je slično bilo i nakon što je prekinula s treniranjem ritmičke gimnastike, tamo krajem srednje škole, kada je iz rodnog Poreča došla u u Zagreb i bila na izboru za Miss sporta. Upravo tada zbila se životna ‘prekretnica’.

“Nekako sam se izgubila, krenula u drugu ulicu, gdje nije možda bila volja Božja, ali opet sve se s razlogom dogodilo. Prošla sam teške stvari, vidjela i doživjela puno toga, no opet je Bog tako htio”, smatra naša sugovornica te nastavlja: Kroz sve to mene je gradio i rasla sam do trenutka dok nije došlo do bližeg susreta i upoznavanja s Bogom.

“To je bila čudna prekretnica u mom životu”, nastavlja Stefany Hohnjec Papić, objašnjavajući: Dok sam živjela u Kini, i samo se nakratko vratila u Hrvatsku, tada je baš došlo do prekid dugogodišnje veze što je meni bio i šok i slom, nešto što nisam očekivala, a s Bogom nema očekivanja.

Tada se ova bivša hrvatska manekenka i foto model predala Gospodinu i na neki način oslobodila.

“Otišla sam na poziv jedne gospođe na svetu misu nakon dugo dugo vremena i poslije toga s jednim divnim svećenikom iz Dubrovnika fra Marinom razgovarala i učinila životnu ispovijed sljedeći dan”, prisjetila se i toga, kao i da je ta spomenuta životna ispovijed trajala nekoliko sati.

“Tu sam baš, onako, otvorila srce, dušu, sve sam izrekla i nekako vjerojatno tim otvaranjem dopustila Bogu da mi se približi, da ga mogu čuti, da mogu čuti Njegov glas, da mogu imati povjerenja kako nisam sama.”

Nakon snimanja

“Sljedeći dan sam otišla na pričest i kad sam hostiju primila – nakon toliko dugo vremena – doživjela sam neku drugu dimenziju. Osjećala sam se kao da nisam tu, doslovno osjećala sam Boga bliže sebi, jednu slobodu, mir – onaj nepoznati – koji do tada nisam doživljavala i od tog trenutka je krenulo sve drugačije u mom životu”, posvjedočila je tako Stefany Hohnjec Papić – da nam je Gospodin Isus Krist bliže nego li naše srce.

U emisiji ‘Zašto vjerujem je otkrila također: Stigne li svakodnevno na misu? U kojoj je ženskoj molitvenoj zajednici? Naslućuje li i ona gdje bi se mogao osjetiti miris Neba? Zašto je plakala na vjeronauku? S kojim se biblijskim likom poistovjećuje te vjeruje li i zbog Božjih čuda koja su se dogodila u njezinom životu?

Snimku razgovora poslušajte na donjem linku: