Nadovezujući se na prethodno Irena Čačić je također ustvrdila: Mi ljudi smo grešni i nitko ne može reći da netko manje ili više griješi. Uz to, nam je i povjerila da je kao klinka i mlada djevojka puno toga doživjela i preživjela „i učinila što ne bi trebala učiniti, naravno, te da ja sada sama sebe sudim – ja se ne bi dobro osudila – ali on mene toliko voli da, jednostavno, i uz taj grijeh koji činiš daje milost”.

Jedna od tih milosti su i ljudi oko nas, ustvrđuje sugovornica HKM-a. Preko njih shvatiš, kao ona preko svoje prekrasne obitelji, čime sam sve to zaslužila jer „je baš nisam dostojna i nisam ih takve zaslužila”.

Istaknula je da jako voli duhovnu glazbu pa nam je to i pojasnila. Odgovor je vrlo jednostavan, kaže: „Tko pjeva duplo moli. Ta mi glazba – kako bih to rekla – odgovara. Ne mogu slušati glazbu koja me opterećuje, koja mi čini loše, koja me nervira, a duhovna glazba je ona glazba u kojoj čujem ‘glas Božji’ i iz kojeg onda mogu izvući ono potrebno.”

U tom kontekstu Čačić i poručuje: Ono si što činiš, slušaš, radiš, čitaš.

Nadalje, ne može reći što joj je teško u vjeri, ali ima ipak to, uvjetno rečeno problematično, što je s nama podijelila. Ima dvoje prekrasne djece: sina i kćer kćer, tinejdžeri su oboje. Kako im prenijeti vjeru, i to svojim najbližima?

„To mi je pitanje koje me najviše, mislim, muči i kako kako prenijeti vjeru ljudima oko sebe? Ne mogu reći da me to brine, nego činim li ja to dobro i jesam li dobra u prenošenju svoje milosti koju osjećam, tu Božju milost, u sebi?”

Naravno da želi dobro prenijeti vjeru te da svi oko nje dožive nekako to čudo Božje ljubavi koje je ona osjetila bezbroj puta. „To je najljepši osjećaj koji čovjek može osjetiti!”, ističe.

Dosta ide i na različita predavanja o vjeri. U župi u Gračanima imaju jednu jako dobru zajednicu u kojoj promišljaju zajedno sa svojim župnikom.

HAK i HKM u studiju HKR-a

“I kćer me onda pita: Zašto? Čemu mama sve to? Moj je odgovor jasan i jedan: Gledaj kćeri, vjera mene mijenja. Bog me mijenja. Mene Njegova Milost mijenja, a iskustvo Božje ljubavi je apsolutno najljepše iskustvo koje možeš uopće doživjeti i voljela bih svojoj djeci – a trudim se – primjerom i uzorom prenijeti svoju kršćansku vjeru”, poručuje Irena Čačić iz HAK-a.

Snimku razgovora potražite na ovome linku.

Rekla nam je također: Što joj svakodnevno bezbroj puta o Bogu padne na pamet? Zašto Bog ‘pokraj nas’ ne stavlja uvijek samo lijepo? Kakve su njezine molitve? Zašto zna da je Bog voli. Gdje čuje ‘glas Božji’ te koliko razumije ljudsku nevjeru?