Tijekom mise u Rimskom obredu Katoličke crkve možda ste primijetili da će svećenik razlomiti mali dio posvećene hostije i baciti ga u kalež s posvećenim vinom, što je tihi ritual, koji se lako propušta jer se događa tako brzo, piše portal Aleteia.

Iako je to vrlo kratka radnja, simbolika iza nje je duboka.

Prema Nikolausu Gihru u knjizi The Holy Sacrifice of the Mass, radnja stavljanja male čestice hostije u kalež ima korijene u ranoj Crkvi i običaju koji je trebao označavati jedinstvo s papom i mjesnim biskupom.

Sudjelovanje u istoj svetoj žrtvi smatralo se znakom i zalogom crkvenog zajedništva; da bi to međusobno dokazali i potvrdili, pape i biskupi slali su drugim biskupima, ili također svećenicima, dijelove posvećenih hostija, koje su primatelji ispuštali u kalež i konzumirali. Taj je običaj postojao u Rimu otprilike do devetog stoljeća. Ondje je Papa nedjeljama i blagdanima slao onim svećenicima koji su bili zaduženi za božanstvenu službu u crkvama u gradu, euharistiju kao simbol zajedništva s crkvenim Poglavarom i kao znak da su ovlašteni slaviti.

Bio je to vidljiv i konkretan podsjetnik da su pri svakom misnom slavlju bili sjedinjeni s papom i biskupima.

Nadalje, drugi aspekt ovog obreda trebao je označiti jedinstvo misnog slavlja, koje je ponovno prikazivanje jedne Isusove žrtve na križu. Katolici vjeruju da se Isus ne žrtvuje uvijek iznova na svakoj misi, već da je euharistija mistično sudjelovanje u jednoj žrtvi koja se dogodila na gori Kalvariji.

Ranije je uporaba bila nešto drugačija. Kako su hostije bile puno veće, jedan od ta tri dijela bio je podijeljen na nekoliko čestica i različito korišten, odnosno podijeljen nazočnima, ili poslan odsutnima, ili stavljen u kalež na sljedećem žrtvenom slavlju. Čestica koja je prethodno bila posvećena je sačuvana i ujedinjena s Predragocjenom Krvlju na sljedećoj Žrtvi, kako bi predstavljala, po svoj prilici, kontinuirani slijed Žrtve, kao i jedinstvo posljednje sa sadašnjim slavljem.

Iz tog razloga povjesničari vjeruju da su nekoliko stoljeća u kaležu bile dvije čestice, jedna od pape/biskupa i druga od prethodnog slavlja.

Simbolika ovog čina ukazuje i na jedinstvo tijela i krvi Isusove u hostiji, jer i hostija i posvećeno vino sadrže svu Isusovu prisutnost, tijelo, krv, dušu i božanstvo.

To je podsjetnik da je svaki postupak svećenika na misi ukorijenjen u gotovo 2000 godina povijesti i tradicije i vrlo je promišljen, s namjerom da nas nauči mnogim dubokim duhovnim istinama.