“U trenutku kada je duhovnik rekao da krećemo s obredom ređenja, prožela me duboka toplina i Božja prisutnost. Naime, mnogi moji prijatelji prije toga su postili i molili za mene, jer sam ih zamolio da to čine, pa sam osjetio snagu te molitvene povezanosti. Kad sam u crkvu u Prozorju ulazio na mladu misu s mojom subraćom i drugim svećenicima i svima mojima dragima bližnjima, poželio sam da ponajprije proslavimo Isusa Krista”, prisjetio se p. Karlo u razgovoru s Tanjom Maleš.

Govoreći o sljedećem koraku nakon svećeničkog ređenja, p. Karlo Mario posvjedočio je da je u molitvi čuo Isusove riječi ‘Karlo, tvoj životni put se ne završava s ređenjem, nakon njega slijedi nova etapa.’ “Iako nisam razumio što mi to Isus govori, i dalje sam molio, a onda sam jednoga dana čuo Gospodina kako mi govori da sada trebam težiti svetosti koja treba biti cilj i svojevrsna je ulaznica i u Kraljevstvo nebesko”, naglasio je sugovornik HKR-a. Dodao je da nije teško težiti svetosti, ali ju je ponekad teško živjeti.

“Ta težina nastaje unutra, kada idemo na vlastiti pogon, ali kad predam svoj dan u ruke Gospodinove i kad Ga pozovem upomoć, kad kažem ‘Isuse, daj da budem svet svećenik, da ne dajem svoju ljubav nego Tebe i da ne budem ja prisutan u sakramentima dok ih podjeljujem nego Ti, onda nije problem.”

Isus se daje cjelovito

Pojasnio je i svoje mladomisničko geslo “Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu”, ističući da ga je izabrao i za đakonat i kod ulaska u Družbu, odnosno kada je davao obećanja kod definitivne inkorporacije. “Tijelo i krv zajedno, to je cjelovitost, cijela osoba. Isus se ne daje partikularno, nego uvijek cjelovito. Mi Misionari u našim crkvama uvijek pričešćujemo pod obje prilike. Nekako mi je bilo logično da uzmem jedno i drugo, jer jedno bez drugog ne ide. Krv bez tijela ne može egzistirati, ali ni tijelo ne može bez krvi. Tijelo i krv zajedno su cjelovita, cijela osoba potpunosti Isus Krist daje se cjelovit. To je ono što sam ja htio da ta cjelovitost postane integralni dio moje osobnosti – da upravo kroz tijelo i krv postanem cjelovit navjestitelj Evanđelja, da se kroz mene Kristova osobnost cjelovito daruje Njegovom stadu.”

Boravak u Beneventu

Spominjući godinu prije svoga svećeničkog ređenja, p. Karlo Mario rekao je da su ga poglavari, odmah nakon đakonskog ređenja, poslali u talijanski grad Benevento, u kojemu je utemeljitelj Družbe sv. Gašpar del Bufalo prije 200 godina održao pučke misije i gdje dan-danas stoji misijski križ pred kojim je govorio sv. Gašpar.

Puno mi je značilo da sam mogao biti na mjestima na kojima je naš utemeljitelj živio i propovijedao živog Isusa. U tih šest-sedam mjeseci imao sam priliku u našoj redovničkoj kući iskusiti suživot s braćom i vidjeti njihovo služenje vjernicima.

Tragedija kršćanstva na Zapadu

Iako je Italija puna crkava i svetišta, p. Karlo upozorio je da su, nažalost, mnoge od njih zatvorene ili pretvorene u muzeje, učionice za studente ili kazališta. “Pogodila me činjenica da u župi s oko 5.000 župljana gotovo nema mladih, a uopće nema djece na katehezama. I crkva je nedjeljom prilično prazna, a u tih više od pola godine, koliko sam bio na đakonskoj praksi, nismo imali niti jedno jedino crkveno vjenčanje, i samo dva krštenja. Zato možemo Bogu zahvaljivati za ove duhovne plodove koje imamo u Hrvatskoj. Primjerice, nedavno su mi bili prijatelji iz Italije, dva bračna para i jedan svećenik, koji su ostali pozitivno šokirani time što su ovdje osjetili živu vjeru, što su vidjeli mlade i djecu u crkvi, jer to je ono što njima nedostaje.”

Iskustvo vjeroučitelja

Prije ulaska u Zajednicu Misionara Krvi Kristove, p. Karlo Mario radio je petnaest godina kao vjeroučitelj u Vukovaru, u osnovnoj školi za djecu s teškoćama u razvoju: “To je bilo – i jest – dragocjeno iskustvo za mene osobno. Uvijek želim napomenuti kako su djeca otvorena, kako duboko doživljavaju vjeru i kako nemaju zapreka, kako ne postavljaju previše pitanja nego prihvaćaju vjeru i sakramente takvi kakvi jesu. Sjećam se i jedne djevojčice s Downovim sindromom koja nije željela ići na školski godišnji izlet. Djevojčica je rekla da ne može ići jer ne može propustiti misu, s obzirom da je s majkom svakoga dana išla na misu. Učiteljica je odgovorila da će možda biti u mogućnosti sudjelovati na misi, ali djevojčica je rekla da idu u prirodu, gdje nema crkve, a ona je željela biti u svojoj crkvi.

Zanimalo me zbog čega joj je to toliko važno, a djevojčica je rekla: “Zato što kad idem na misu i pričestim se, osjećam se zdravo.”

Mene je to osobno jako pogodilo i počeo sam dublje razmišljati o tome kako to da dijete s Downovim sindromom, kojemu mi olako dajemo svakakve dijagnoze, ima tako čisto srce i odgovor jasan da ne može biti jasniji.

Zašto je baš srpanj mjesec Krvi Kristove?

Kroz čitavu povijest spasenja provlači se tema krvi i cijela Biblija govori o krvi i krvnim žrtvama koje su bile iznimno važne, jer u krvi je bio život. Isto tako, Krv Kristova je cijena našeg otkupljenja, ali bez krvi nema života. Darujući svoju Krv, Isus nam je dao život i zbog toga već kroz povijest Crkve gledamo da su i brojni sveci i učitelji vjere naglašavali važnost čašćenja Krvi Kristove.

Treći general naše Družbe, sluga Božji Ivan Merlini, zamolio je papu Pija IX. da se odredi jedan dan kako bi se poseban naglasak stavio na Krv Kristovu.

Tada je papa odredio da to bude prva nedjelja u srpnju, budući da je lipanj uvijek povezan sa štovanjem Srca Isusova i Marijina, pa da se nekako ne preklapaju dvije jake duhovnosti, od kojih je jedna imala i određenu tradiciju. Međutim, već njegov nasljednik, papa Pio X., odredio je da prvi srpnja bude svetkovina Krvi Kristove i da cijeli mjesec srpanj u kontinuitetu bude određen za štovanje Krvi Kristove.

Drugi vatikanski sabor spojio je blagdan Krvi Kristova i Tijela Kristovog u svetkovinu Tijelova, ali za sve kongregacije, redove, redovničke zajednice i ustanove apostolskog života koji u sebi nose naziv Krvi Kristove prvi srpnja i dalje ostaje svetkovina Krvi Kristove i za njih je cijeli srpanj vrijeme u kojemu se može na intenzivan način živjeti i čašćenje Krvi Kristove”, zaključio je p. Karlo Mario Petrović.