Prenosimo tekst predavača na Katedri Svetog pisma Staroga zavjeta Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu doc. dr. sc. Božidara Mrakovčića objavljenog na internetskim stranicama Krčke biskupije o tumačenju knjige Proroka Hošee.

Proroci su u Starom zavjetu bili ljudi koje je Bog pozvao da narodu prenose njegovu poruku. Najčešće su je prenosili riječima, a katkad i proročkim simboličkim gestama. Neke geste koje Gospodin traži od svojih proroka bile su osobito zahtjevne. Tako npr. prorok Izaija mora tri i pol godine ići gol i bos kako bi odvratio Judejce od saveza s Egipćanima koji će također goli i bosi otići u asirsko sužanjstvo (Iz 20).

Još teži zadatak dobio je Jeremija kad mu je Bog zabranio ženidbu i rađanje djece kako bi tako naznačio tragediju rata, opsade i izgnanstva koja će uskoro pogoditi Jeruzalem, u kojoj će na osobit način nastradati majke i djeca (Jr 16,1-4). Jeremija je pozvan biti Božja poruka svojim vlastitim životom i to tako da svojevoljno bude celibatarac što je tada za jednog židovskog muškarca bilo nečuveno. Nešto slično, ali još gore i sablažnjivije Bog će zatražiti od proroka Hošee.

Hošea 1: Brak s bludnicom

Knjiga proroka Hošee započinje Božjom naredbom proroku: “Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku, jer se zemlja bludu odala, odmetnuvši se od Jahve!” (Hoš 1,2). Svakom čitatelju se spontano postavlja pitanje: Kako Bog može ovakvo što zahtijevati od proroka? Oženiti bludnicu znači oženiti ženu koja je sklona nevjeri, koja će tako naučiti i djecu za koju muž nikad neće biti siguran jesu li njegova. Takva žena donosi svome mužu samo muku i sramotu. Bog objašnjava Hošei zašto to od njega traži: zato jer se narod Božji (zemlja) iznevjerio Gospodinu. Bog u biti želi da prorok osjeti na vlastitoj koži ono iskustvo koje on ima sa svojim nevjernim narodom.

Bog, premda jest naš gospodar, želi prvenstveno biti naša ljubav!

Hošea ne prigovara nego sluša Gospodina. Ženi se bludnicom Gomerom koja mu rađa troje djece, najprije sina, zatim kćer, pa opet sina. Gospodin određuje Hošei koja će imena dati djeci: Jizreel, Nemila i Ne-narod-moj. Radi se o simboličkim imenima koja označavaju očajno stanje u kojem se Izrael zbog svoje nevjere nalazi i kakva ga kazna očekuje.

Hošea 3: Zaručništvo s preljubnicom

U trećem poglavlju Hošeine knjige nastavlja se priča o proroku i njegovoj ženi bludnici. Gospodin ponovno naređuje proroku: “Idi opet, ljubi ženu koja drugog ljubi i čini preljub, kao što Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni k drugim bogovima okreću i žude za kolačima od grožđa” (3,1). Ovaj drugi Božji zahtjev je još teži od prvoga. Premda ga je Gomer prevarila i otišla s drugim, prorok joj treba oprostiti i ponovno je uzeti k sebi. Zašto? Da bi time pokazao kakva je Božja ljubav prema narodu. Premda narod štuje tuđe bogove što je jednako preljubu, Gospodin mu je spreman oprostiti i opet s njime ući u saveznički odnos.

Bog nikad ne odustaje od svoga naroda!

Prorok ponovno sluša, odlazi i kupuje svoju ženu, plaća za nju kao što je po tadašnjem običaju zaručnik plaćao za zaručnicu (Hoš 3,2). Period zaručništva upućuje da se radi o novoj ženidbi koja će biti drukčija od prve. Da bi se to moglo ostvariti zaručništvo biva produljeno. Zaručnica će “za mnoge dane” morati biti sama da se nauči biti vjerna, da zaboravi svoje ljubavnike i ponovno se zaželi svoga muža (Hoš 3,3).

Slikom ovakvog zaručništva prorok objašnjava smisao izgnanstva izraelskog naroda koje će također trajati “mnogo dana”. Zbog svoje nevjere narod je ondje lišen svih onih dobara koja je prije pripisivao Baalu kako bi se odučio od idolatrije. Nakon katarze izgnanstva narod će ponovno tražiti i naći svoga Boga, ući s njime u novi savez i uživati blagoslov njegova milosrđa (Hoš 3,4s). Ova promjena bit će moguća darom pravde, prava, nježnosti, ljubavi i vjernosti kojim će Gospodin obdariti svoju zaručnicu Izraela (Hoš 2,21S).

Metafora braka i Božje milosrđe

Proroku Hošei bilo je jako stalo do čistoće izraelske religije. Poslužio se metaforom vlastitog braka kako bi ukazao na neprihvatljivost idolatrije, ali i kako bi prikazao neshvatljivu Božju ljubav i milosrđe prema nevjernom narodu. Posebnost Hošeinog braka ukazuje na još posebniji Božji odnos prema svom narodu. Ta posebnost ima izvor u Božjoj svetosti koja se očituje upravo u njegovom milosrđu: “Jer ja sam Bog, a ne čovjek: Svetac posred tebe – neću više gnjevan dolaziti!” (Hoš 11,9).

Hošea je shvatio da Bog nikad ne odustaje od svoga naroda i da ga na obraćenje više mami svojom ljubavlju, nego što ga prisiljava kaznom (Hoš 2,16). Jer Bog, premda jest naš gospodar, želi prvenstveno biti naša ljubav!