Zašto se to događa? Bog doista nije uzrok zla, nego čovjek i đavao, no On je jedini svemoguć i ništa se ne zbiva bez Njega. Stoga, zbog čega Bog to dopušta? U traženju rješenja, treba krenuti od Pavlove tvrdnje: „onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro” (Rim 8,28). Pravo pitanje je koje se dobro krije u ovoj tragediji za one koji hoće ostati katolici? Više je mogućih odgovora.

Opredjeljenje

U prvom redu da se očituje tko kamo pripada. Proroštvo Šimuna bogonosca o Isusu vrijedi i danas: „Ovaj je evo postavljen (…) za znak osporavan (…) da se razotkriju namisli mnogih srdaca!” (Lk 2,34-35). Mržnja na Krista sve više raste pa smo svjedoci svih mogućih pogrda, blasfemija, izrugivanja, svetogrđa i istodobnoga veličanja okultnoga, magije i samoga sotone. Osnivači raznih religija i sekti se toleriraju ili blagonaklono gledaju dok se samo Isusa ne podnosi. Ovo je prilika za da se iziđe iz obmana i jasno razlikuje prijatelje i neprijatelje Kristove. Jednako vrijedi i unutar Crkve gdje treba razlučivati žito od kukolja. Svi oni koji kritiziraju, osporavaju ili čak i napadaju Krista, teoretski i praktično, očitovali su se kao njegovi neprijatelji i njih treba kao takve prepoznati i protiv njih ustati. Ovo je novina jer u Crkvi je uvijek bilo grešnika, ali sada su mnogi od njih iznevjerili svoje poslanje branitelja vjere i postali otvoreni zagovaratelji hereze. Za shvatiti o čemu se radi ne treba biti teolog. Dovoljno je koristiti zdrav razum i znati osnovne vjerske istine. Najjednostavniji i najučinkovitiji pokazatelji pravovjerja su euharistija i štovanje Bogorodice koje vjerni puk danas nanovo otkriva.

Najjednostavniji i najučinkovitiji pokazatelji pravovjerja su euharistija i štovanje Bogorodice koje vjerni puk danas nanovo otkriva.

Razaranje Crkve služi i tome da se neopredijeljeni opredijele. Zlo je toliko ojačalo, i brojčano i ustrojbeno, da je postalo arogantno i nema se potrebu više kriti pa nastupa otvoreno. Vjerni ostatak ostataka koji nije podlegao poganstvu sada se želi ukloniti izravno silom bezbožnih zakona, represije i cenzure. Nitko više neće moći sjediti na dvije stolice i služiti dvojici gospodara, već će se morati svrstati na jednu stranu i zauzeti stav. Ovo se stanje preslikava i unutar Crkve gdje su pravovjerni postali manjina koju se sve više progoni. Svatko mora izabrati između širokoga puta koji vodi u propast i uskoga koji vodi u nebo. Jasno, velika većina će se prikloniti trenutnim zemaljskim pobjednicima, kao što se to uvijek događalo u povijesti. No jedan, istina manji, dio, spoznavši drskost đavla, posve će raskrstiti sa zlom i opredijeliti se za dobro. To znači prekinuti kontakt sa svećenicima koji rovare i istupaju protiv Krista i izolirati ih koliko je moguće. Ovdje se doista radi o smrtonosnoj zaraznoj bolesti koja je najopasnija moguća jer dovodi u pitanje sam vječni život i zato zaražene treba staviti u karantenu dok ne ozdrave. Oslonac treba tražiti u osobnom odnosu s Kristom, vjernim katolicima i u pravovjernim svećenicima bez obzira na to što su u drugoj župi, mjestu, pokrajini pa čak i državi.

Ovo je također izuzetna prilika da se Crkva očisti od unutarnjih neprijatelja koji rade na njezinu uništenju.

Ovo je također izuzetna prilika da se Crkva očisti od unutarnjih neprijatelja koji rade na njezinu uništenju. Nisu upitni grešnici jer njih će uvijek biti nego heretici i “Jude” koji gledaju kako će unovčiti izdaju našega Gospodina. Oni sada izlaze masovno „iz ormara” i natječu se tko će veću izopačenost naučavati ili napraviti, a svijet ih bodri i odobrava. Trenutno su zvijezde dana i kada obave svoju prljavu zadaću do kraja, a to je za njih uništenje one mjesne Crkve koja im je povjerena, postat će beskorisni. Već sada žele proglasiti bankrot Crkve i što više zaraditi kao stečajni upravitelji. Nedavno je njemački biskup Franz-Josef Overbeck iz Essena, jedan od trojice njemačkih delegata na Sinodi, konstatirao da je u trinaest godina svoje službe zaredio samo 13 svećenika dok mu je tijekom toga vremena 300 svećenika umrlo, a da sad nema nijedno zvanje. On i takvi kao rješenje vide ređenje žena i blagoslov istospolnih zajednica misleći time odgoditi neizbježnu propast. No kad se više ne bude moglo ništa prodavati i zarađivati i kada ostanu bez vjernika koji će ih izdržavati, samovoljno će napustiti Crkvu i ponuditi svoje usluge drugdje.

Buđenje

Daljnji razlog zašto Bog dopušta razaranje Crkve jest da se vjerni probude i postanu revni. Vjerojatno je to i glavni cilj jer nas mlakost ubija. Grijeh treba pobijediti prvo u sebi i izgarati iz ljubavi prema Bogu. Obraćenje je neprestani proces u kojem uvijek možemo dati više. Sad je stanje takvo da moramo dati sve od sebe ako mislimo opstati u vjeri. Po uzoru na katolike u Kini, koji su progonjeni od građanskih i crkvenih vlasti, katolici moraju biti spremni živjeti danas kao podzemna Crkva koja nema nikakvu zaštitu u zakonu niti sigurnost materijalnih dobara i sve svoje pouzdanje stavlja u Boga. Naravni život jednostavno nije više moguć bez nadnaravnoga. Čuda se događaju redovito i što stanje bude gore to će biti i veće Božje intervencije. Kao što su Židovi primali manu u pustinji četrdeset godina, dobivali vodu, odjeća im se nije trošila tako i mi danas moramo vjerovati i živjeti od Providnosti. Svetost je prava revolucija za osobu i svijet.

Daljnji razlog zašto Bog dopušta razaranje Crkve jest da se vjerni probude i postanu revni.

Bog u svojoj Providnosti dopušta sadašnji trijumf zla da se tako što više ljudi spasi. Toliko smo se udaljili od Njega da nas jedino kušanje krajnjih posljedica otpada i grijeha mogu dovesti pameti. Golgota nije kraj nego novi početak, a u posebno izazovnim vremenima Bog daje i posebne milosti. Treba ostati postojan za vrijeme muke da bi se dočekalo uskrsnuće. Kad sve ljudsko zakaže u Crkvi, od udruga do institucija, od župnika do biskupa, kad nam obeščaste i oduzmu mjesta bogoslužja, te iskrive i ukinu sakramente najvažnije nam neće moći oduzeti. Isus je doista svojima obećao: „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta” (Mt 28,20). I što su teža vremena to je on svojima više oslonac. Zato treba živjeti u svjesnosti njegove prisutnosti i brižne ljubavi. Odnosno, kako kaže Pavao: „Radujte se u Gospodinu uvijek!” (Fil 4,4).

Pobjeda dobra

Zadnji mogući razlog ovoga žalosnog stanja je što Bog hoće tako pripraviti duše na konačnu pobjedu dobra. Isus je svojim uskrsnućem porazio zlo i zato kaže: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!” (Iv 16,33). To vrijedi kako za one vanjske neprijatelje tako i za one koji su se uvukli u Crkvu. I to je potkrijepio još dodatnim obećanjem za Crkvu: „I vrata paklena neće je nadvladati!” (Mt 16,18). Uz to znamo da onda kada bude najgore dolazi sam Krist ponovno na zemlju u slavi da konačno porazi zlo. Stoga pred poplavom bezboštva u Crkvi treba se ispuniti se nadom. „Kad se ovi događaji počnu događati, uspravite se i podignite glavu, jer vaše je oslobođenje blizu!” (Lk 21,28). „Uspravite se” je poziv na zahvalni ponos, a „podignite glave” znači budite hrabri i srčani, svjesni da će Bog uskoro „otrti svaku suzu s očiju” (Otk 21,4) i kazniti zločince.

Izvor: Svjetlo riječi