Piše: o. Danijel Čolo, karmelićanin

Radosna otajstva

Radosna otajstva predočuju nam ozračje događaja utjelovljenja. Gabrijelov pozdrav Mariji i njihov dijalog svjedoče nam da je čitava povijest spasenja u Staromu savezu usmjerena prema ovomu događaju. Samim tim cijeli naš ljudski rod uključen je u Marijin fiat. Razmatrati Radosna otajstva znači ući u najdublje uzroke naše radosti. Marija nas uvodi u otajstvo kršćanske radosti. Podsjeća nas prije svega da je Božja poruka u njegovu Sina Radosna vijest i da je Riječ koja je tijelom postala jedini Spasitelj svijeta.

Koga si Djevice po Duhu Svetom začela

Otajstvo govori o najdubljim mirnim trenucima u kojima se sudbina svijeta preokreće na posve osobit način. Ono što je bilo izgubljeno i narušeno neposluhom praroditelja sada se okreće u korist tog istog palog čovjeka. Vječni Otac odlučio je zauvijek izbrisati sramotu čovjeka i nanovo obnoviti ljudski rod osobitim milosnim zahvatom. Anđelova poruka Mariji istovremeno je poziv i upit. Kada je Djevica izgovorila DA, Sin Božji odijeva se u našu narav. Ni jedan povijesni događaj nije bio odisan takvim mirom kao ovaj. Njezin sudbonosni DA spaja Nebo sa zemljom. Po prvi puta na osobit način Bog dotiče čovjeka u njegovoj paloj naravi. Sada se Izajina utjeha Izraelova utjelovila. Sada Sin Božji prodire u čovjeka i preobražava ga u sebe. Od sada, svaka Isusova riječ, zapovijed, djelo, treba biti duboko i iskreno uzeto u vlastito srce podlažući se njegovoj svetoj volji.

Utjelovljenje se dogodilo u tišini. Na osnovu te činjenice možemo reći da se sve velike stvari u našim životima vezano uz Božji svijet događaju u tišini. Nečujne Božje moći su u biti jake moći. Daleko od svake navale, dok molimo ovu deseticu, svoje misli želimo uputiti na jedno od najtiših događanja iz kojeg se rodilo spasenje svijeta. Taj događaj je toliko bio tih i nečujan da ga Marija nije stigla opisati svom zaručniku, te ga je po anđelu sam Bog morao poučiti i reći mu što mu je činiti.

Drugo, u ovom otajstvu pozornost trebamo usmjeriti i na sveprisutnost našega Stvoritelja. On koji je iznad svega sada ulazi u ono što je stvorio. Što mi to govori? Bog po svojoj samovlasnoj odluci i posve slobodno ulazi u naš svijet. Vječni Bog nema sudbine; sudbinu imamo mi; a opet na paradoksalan način on našu sudbinu preuzima na sebe. Kako to shvatiti i je li uopće moguće shvatiti.

Ne negirajući i ne odbacujući ulogu razuma, nijedna velika stvar u našim životima nije potekla isključivo iz misaonoga svijeta, nego iz srca, tj. iz ljubavi. Ta ista ljubav ima svoj vlastiti zašto i tomu treba biti otvoren inače ništa nećemo razumjeti. Bez dimenzije srca sve pada u vodu. Onda je ovaj događaj utjelovljenja besmislen. No, je li besmislena spoznaja da me je netko prihvatio i sjedinio se sa mnom kad sam odbačen od drugih svojom krivnjom ili ledenošću drugih? Da, i ja poput Marije zanijemim u prvim trenucima na tako veličanstven pohod. Mogu reći, idi od mene Gospodine, grešan sam čovjek. Ili mogu, moleći ovo otajstvo reći svom pohoditelju, evo službenice Božje, neka mi bude po Riječi tvojoj. Ako je potrebno, neka sada započne naš novi hod, naš početak, novo obećanje da mu kažemo DA i neka nam nikad ne budu daleko ove riječi, Bože, što sada trebam učiniti u ovoj situaciji. U svakoj situaciji trebam reći njemu DA. Da ga molimo za hrabrost da možemo okrenuti leđa svemu što nas odaljava od njega. Da ga molimo za milost da mu možemo reći DA u malim i velikim stvarima. Naša nebeska Majka pokazuje nam svojim životom što znači Bogu reći DA. Znači vjerovati mu do kraja bez obzira što ne vidimo kako će se naš pristanak na život s njim odvijati i na koje ćemo sve izazove nailaziti.