Najsvetije vrijeme Velikoga petka su tri sata popodne, čas smrti Isusove. Ako bismo se željeli sinkronizirati s onim događajima; negdje oko devet sati Isus je osuđen u Pilatovoj sudnici. U dvanaest je Isus pribijen na križ. Umirao je tri sata. U tri popodne je čas smrti Isusove. Toga se kršćani sjete svakoga petka.

Stoga se bogoslužje obavlja uvečer – spajajući raspeće u podne, smrt oko tri sata i ukop predvečer

A negdje malo prije šest je njegov ukop. Stoga se bogoslužje obavlja uvečer – spajajući raspeće u podne, smrt oko tri sata i ukop predvečer. Bogoslužje je vrlo jednostavno: svečani spomen muke Isusove. Čita se muka po Ivanu, velika molitva vjernika, uzvišenje svetog Križa i poklon i sveta pričest. Čitanju ili pjevanju muke treba posvetiti mnogo priprave. Dobro je da u tome sudjeluje više različitih čitača i pjevača.

Molitva vjernika na Veliki petak je najsvečanija molitva Crkve – da Isusova muka, Isusova krv bude spasonosna svim ljudima. Ta molitva izrazuje velike nakane radi kojih je Isus, spasitelj svijeta, umro na križu. Obuhvaćen je sav svijet sa svim nadama i nevoljama. Molimo da Bog očisti svijet od svih zabluda, ukloni bolesti, odagna glad, otvori tamnice, razriješi okove, dade sretan povratak svima koji su izvan domovine.

Ne žalimo ako se obred oduži. Posvetimo se molitvi, klanjaju, pjevanju, naprosto budimo tu

Najsvečaniji je čin bogoslužja Velikoga petka uzvišenje svetog Križa i klanjanje križu. Ne žalimo ako se obred oduži. Posvetimo se molitvi, klanjaju, pjevanju, naprosto budimo tu. Križ se donosi u svečanu dohodu. Na svećenički poziv: “Evo drvo Križa na kojem je visjelo spasenje svijeta”, cijela zajednica odgovara: “Dođite, poklonimo se.” Potom u laganu dohodu vjernici pristupaju i utiskuju poljubac križu. U međuvremenu, dobar čitač ili pjevač ili zbor pjevaju pjesme koje pobuđuju na kajanje, na povjerenje, na predanje.

Bogoslužje Velikoga petka završava tihom, pobožnom svetom pričešću kojom želimo imati osobitog učešća u muci i uskrsnuću Isusovu. U mnogim crkvama postoji lijepo uređen Božji grob. Posjetom Božjega groba, osobito pokajničkom molitvom i klanjanjem, vjernici rado izražavaju svoju ljubav Raspetome. Dobro je pripomenuti da se milostinja Božjega groba po cijelom svijetu skuplja za uzdržavanje svetih mjesta u Isusovoj domovini, u Svetoj zemlji. Još jednom ističem, bogoslužje završava klanjanjem križu i pričešću.

Hvala ti, Gospodine Isuse, za toliku ljubav kojom me ljubiš

Priđimo Svetom križu. Utisnimo usred najsvečanijeg liturgijskog mimohoda zahvalni cjelov Isusovom križu, simbolu njegove ljubavi i našeg spasa. Raspelo nije samo znak i simbol. Raspelo je Krist Isus u najvećem činu svoje vrhunske, sebedarne križevne ljubavi. Na svaki križ mogli bismo staviti natpis u koji unosimo sve svoje srce, a natpis je uzet iz poslanice Galaćanima, kako se i osjećao Pavao pred svakim križem. “Ljubio me je i sebe je predao za me.” Hvala ti, Gospodine Isuse, za toliku ljubav kojom me ljubiš.