Neke mise počinju s ulaznim procesijama, koje je njihovo značenje?

Citirajući P. Jeremya, vlč. Hačko kaže: “Dakle, ta procesija očituje i čini stvarnim ono što se događa. Krist dolazi usred svoga naroda, ljudi ustaju i u jedan glas pjevaju pjesmu radosti.”

Jedno od pitanja, zašto svećenik kada dođe do procesije slaže ministrante, tko će nositi križ, tko će ići iza koga, vlč. Hačko odgovara: “Volio bi da se običaj ulazne procesije sačuva, ali nekako mi se čini da se taj običaj sve više zaboravlja, a zapravo ulazna procesija daje dio svečanosti, daje svečani ton misi.”

Nadalje vlč. citira p. Jeremya: “Procesija očituje ono što se zapravo stvarno događa u svetoj misi, a to je da Krist dolazi usred svog naroda. Nastavlja se procesija u kojoj su svećenici i njih prate dva služitelja odjeveni u različita i posebna ruha kako bi se ukazalo na različitost njihovih uloga. S njima u svetište ulaze nebeski zborovi anđela koji će nam pomoći u klanjanju. Oni će moliti za nas i s nama, oni će nas zaštititi jer nas vole. U ovoj procesiji đakon nosi knjigu evanđelja – evanđelistar kako bi se pokazalo da Krist dolazi zajedno sa svojom riječi. Evanđelje će biti postavljeno uspravno na oltar, na istom mjestu gdje će se kasnije pojaviti darovi kruha i vina. Tako se od samog početka vidi nerazdvojivost hrane i riječi, hrane i tijela i krvi Gospodnje. U ulaznoj procesiji vidi se taj lijepi spoj nebeskog i zemaljskog. Na svetoj misi nismo sami, sudjeluju i  sveci, anđeli i sam Gospodin”, rekao je.

Kada ulazna procesija ide kroz glavna vrata prema oltaru, onaj tko predvodi misno slavlje on je posljednji. Je li to vezano uz Krista koji ulazi, a svećenici, đakoni koji ulaze prije toga pripremaju put?

“Onaj koji je najvažniji uvijek dolazi na kraju, njega se čeka i samim tim činom što dolazi na kraju, budi se čežnja u nama da ga što prije vidimo. Iščekujemo Gospodina, čekamo njegov dolazak”, naglasio je vlč. Hačko.

Kada smo ušli u crkvu, usmjereni smo prema oltaru, procesija ide nama iza leđa. Na pitanje trebamo li se okrenuti prema procesiji vlč. Hačko odgovara: “Svi smo vjerojatno već prisustvovali na slavlju prve pričesti, na krizmi ili na vjenčanju. Uvijek trebamo biti usmjereni prema procesiji, u smjeru onih koji dolaze. Čim krene ulazna pjesma, ustajemo i gledamo u smjeru procesije. Kako se procesija približava oltaru, tako si mi okrećemo zajedno s njom u tom smjeru, odnosno okrećemo se prema samome Kristu.”

Govoreći o procesiji koja dolazi s nadbiskupom ili biskupom koji blagoslivlja narod, čini znak križa, na pitanje jeli potrebno da i mi vjernici učinimo znak križa, vlč. Hačko kaže: “U povijesti, prije liturgijske reforme Drugog vatikanskog sabora, bio je na snazi biskupski ceremonijal (red običaja propisan ili uobičajen na ceremonijama ili raspored svečanosti.). On je predviđao da biskup, kad god prolazi kroz zajednicu vjernika blagoslivlja ih. Sadašnji ceremonijar o tome piše vrlo kratko. Dakle, on napominje kako biskup stupa sam s mitrom na glavi, ljevicom nosi pastirski štap, a desnicom blagoslivlja. Drugih uputa nema što rade vjernici u tom trenutku, ali zato što biskup blagoslivlja, čini gestu blagoslova, a naš odgovor na tu njegovu gestu je znamenovanje znakom križa”, zaključuje vlč.

Svećenici uvijek čine jednu gestu kada dolaze do oltara prije samog početka mise, a to je poljubac oltaru. Što taj poljubac znači?

“Već u samim počecima Crkve nalazimo taj simbol, tu gestu poljupca i on do danas ostaje isti. Svećenik daje poljubac Kristu i to je to. Jedini simbol te geste, zapravo sam svećenik s tim poljupcem si osvješćuje što će sada raditi. Što će se događati i u čijoj ulozi je. Na svetoj misi tog svećenika više ne prepoznajemo po imenu i prezimenu, nego sad svećenika prepoznajemo u ulozi Isusa Krista”, objasnio vlč. te dodaje: “Završit ćemo molitvom iz liturgije sv. Ivana Zlatoustog.”

Molitva prije Pričesti
(iz liturgije svetog Ivana Zlatoustoga)

Vjerujem, Gospode, i priznajem
da si ti zaista Krist, Sin Boga živoga,

koji si došao na svijet da spasiš grešnike

od kojih sam prvi ja.

Za pričesnika svoje tajne večere

primi me danas, Sine Božji,

jer ja neću izdati tajnu tvojim neprijateljima,

niti ću ti kao Juda poljubac dati,

već ti se kao razbojnik ispovijedam:

Spomeni se mene, Gospode, kada dođeš u kraljevstvo svoje!

Spomeni se mene, Vladaru, kada dođeš u kraljevstvo svoje!

Spomeni se mene, Sveti, kada dođeš u kraljevstvo svoje!

Da mi ne bude pričest tvojih otajstava Gospode,

na sud niti na osudu,

nego na ozdravljenje duše i tijela.

Bože, milostiv budi meni grešniku!

Bože, očisti grijehe moje i smiluj mi se!

Bezbroj puta sagriješih, Gospode, oprosti mi!

Mr. sc. Tomislav Hačko / Foto: Filip Vukina

Vlč. mr. sc. Tomislav Hačko liturgičar je, vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije, te pročelnik Tiskovnog ureda Nadbiskupije.

Emisija “Što se događa u svetoj misi”  emitira se u programu HKR-a nedjeljom u 7:30. Cijelu emisiju možete poslušati ovdje: