Počela je „Jubilarna Ignacijeva godina“ u kojoj isusovci obilježavaju 400. obljetnicu kanonizacije sv. Ignacija Lojolskoga, osnivača Družbe Isusove. Geslo Godine je: „Vidjeti sve novo u Kristu“. To su riječi kojima je njihov utemeljitelj opisao svoju obraćeničku promjenu koja mu se počela postupno događati nakon nesreće u Pamploni.
Ignacijeva godina obuhvaća 500. obljetnicu obraćenja svetoga Ignacija Lojolskoga, osnivača Družbe Isusove i 400. obljetnicu njegove kanonizacije. Ignacijevo obraćenje bijaše proces, a nadnevak 20. svibnja 1521. uzima se njegovim početkom. Stoga je, upravo na taj datum u Hrvatskoj, otvorenje ‘Jubilarne Ignacijeve godine’ predvodio u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu u Zagrebu apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua. Središnji datum Ignacijeve godine bit će 12. ožujka 2022., kada je 400. obljetnica kanonizacije ovoga osobito značajnog svetca. Zaključak godine bit će 31. srpnja 2022., .na Ignacijev liturgijski spomendan.
Plakat-Ignacijeva-godina
Na pitanje zašto se obraćenje svetoga Ignacija Lojolskoga ističe u povijesti Crkve, odgovorio je provincijal Dalibor Renić, prenosi Vaticannews.va/hr
″Važan plod njegova intenzivnog duhovnog života iz godinâ obraćenja su poznate ′Duhovne vježbe′. Knjižica pod tim nazivom, kao i drugi Ignacijevi spisi, sadrže smjernice za duhovni život koje danas slijede milijuni vjernika. Tako da s pravom možemo reći da u središtu ovog jubileja nije sam događaj obraćenja kao takav, nego nastanak duhovnosti koju nazivamo ′ignacijevska′. Slavimo dar ignacijevske duhovnosti, njezin 500. rođendan.″
Slijedi kratki ocrt bogatoga i plodonosnoga puta svetog Ignacija Lojolskoga.
Rodio se 1491. u dvorcu Loyola kraj Azpeitije, u okrilju plemićke obitelji, u baskijskoj pokrajini Guipúzcoa u Španjolskoj. Bio je najmlađe od trinaestero djece. Kršten je kao Íñigo, ali će kasnije, u čast svetoga Ignacija Antiohijskoga, promijeniti ime u Ignacije. Pobožni su mu roditelji namijenili svećeničko zvanje – ali Íñigo je žudio za drukčijim životom, ispunjenim viteškim podvizima i avanturama. Zato je 1517. stupio u vojnu službu. Na Duhove 1521., braneći tvrđavu Pamplonu od Francuza, teško je ranjen u koljeno topovskim hitcem.
Dok se oporavljao u bolesničkoj je postelji kratio vrijeme čitajući dvije nabožne knjige: ″Život Isusa Krista″ te ″Zlatne legende″ o životima svetaca. Naviknut na viteške romane, isprva se nije uspijevao u potpunosti prepustiti duhovnomu štivu. No dogodila se promjena: Íñigo uvidje da se nakon čitanja viteških romana ubrzo osjeća isprazno, dok poslije čitanja duhovnoga štiva ćuti ispunjenost koja ga nastavlja trajno nositi i uzdizati, iznutra ga osvjetljavati božanskim svjetlom. Tako je naučio razlikovati duhove. Posvema se predao Božjoj providnosti što je urodilo snažnim obraćenjem godine 1522.
Nakon prvih mističnih iskustava počinje pisati ″Duhovne vježbe″. Zamijenivši vitešku odjeću hodočasničkom, posjetio je 1523. Svetu zemlju, ni najmanje ne sumnjajući da je odabrao pravi životni put. Razmišljao je ovako: ″Bog je postupao sa mnom kao učitelj s djetetom i ja bih uvrijedio Božje veličanstvo kad bih posumnjao da je Bog upravo tako htio sa mnom postupati.″
Vrativši se s hodočašća po Svetoj zemlji, učio je Íñigo u Barceloni latinsku gramatiku, zatim u gradu Alcalá studira filozofiju. Studij nastavlja u Salamanki. Godine 1528. odlazi u Pariz na daljnji studij, gdje susreće Franju Ksaverskoga, Petra Fabera i još četvoricu budućih drugova. Sve ih uvodi u meditacije svojih ″Duhovnih vježbi″. Nakon nekoliko godina, 15. kolovoza 1534., na blagdan Velike Gospe, Íñigo i drugovi položili su zavjete u kapelici svetoga Dionizija na pariškome Montmartreu. Zavjetovali su se da će svim snagama služiti Bogu i pomagati ljudima, i to u savršenome siromaštvu i čistoći te da će poći u Palestinu. Ne uspiju li u tome naumu, onda će se staviti na raspolaganje papi, Kristovu namjesniku na zemlji, da im se Krist preko pape udostoji pokazati put savršenije službe. Odabrali su geslo: ″Sve na veću slavu Božju″ (″Omnia ad maiorem Dei gloriam″). Papa Pavao III. odobrio je 27. rujna 1540. Družbu Isusovu, bulom ″Regimini militantis ecclesiae″. Za prvoga generala Družbe izabran je 1541. upravo Ignacije Lojolski.
Ovaj osvrt završavamo rečenicama što ih je Antun Gustav Matoš napisao u tekstu naslovljenu ″Holocaustum divini amoris″ (u slobodnome prijevodu ″Žrtva božanske ljubavi″):
″Mi se bez sumnje ne bi danas divili nepromijenjenom lijepom katoličkom bogoslužju, papa bi bio običan rimski biskup, katoličanstvo bi svakako bilo promijenjeno po protestantskim kalupima, da se nije rodio jedan od najvećih organizatora i najsilnijih energija novije povijesti: Loyola!″
Uz ovaj važan jubilej, pater Niko Bilić podijelio je na društvenim mrežama ovu molitvu:
Zazivi Kristu Spasitelju
Gospodine Isuse, svoj ljudski nemir, svoj egzistencijalni strah, nerazumijevanje i trpljenje donosimo pred tvoje sveto Ime, a ti nam pokazuješ da je Bog Otac svemogući, Stvoritelj i nebeskoga i zemaljskoga svijeta. Gospodine, smiluj se!
Kriste, došao si na svijet kao malo dijete, kao jedan od nas. Od početaka podnosiš sve muke našega ljudskog života. S kajanjem tebi donosimo svoje grijehe koji nam tište dušu, a ti nas po svom Presvetom Imenu otkupi i daruj nam slobodu djece Božje! Kriste, smiluj se!
Isuse, kao dijete osmoga dana dobivaš ime – presveto ime Boga Spasitelja. Poslije će za tebe Krstitelj svjedočiti da Duh silazi na tebe, da ti krstiš Duhom Svetim, da si ti Sin Božji. Gospodine, smiluj se!