Čitanja tijekom tijekom uskrsne osmine, osam dana od Uskrsne nedjelje do nedjelje Božanskog milosrđa, prolaze kroz nekoliko ukazanja uskrsloga i proslavljenog Isusa svojim apostolima i učenicima. Postoji nekoliko različitih priča i ne pojavljuju se sve u svim Evanđeljima, piše Simply Catholic.  To bi moglo dovesti do sumnje u njihovu istinitost: Zašto autori Evanđelja nisu dijelili iste priče? Zašto su neki detaljno pisali o Isusovom uskrsnuću, poput Ivana, a neki oskudno, poput Marka?

Raznolikost evanđeoskih izvještaja o Uskrsnuću snažnije svjedoči o njihovoj autentičnosti. Obrazloženje ide ovako: da su pisci evanđelja falsificirali Isusovo uskrsnuće ili da su apostoli predavali izmišljenu doktrinu prvim kršćanima, bili bi jedinstveni u svojoj priči. Bilo bi to nešto uvježbano, možda čak i naučeno napamet među apostolima i evanđelistima. Umjesto toga, svaki pisac evanđelja nudi jedinstvenu perspektivu. Kao što Craig Blomberg, autor Povijesne pouzdanosti Novog zavjeta, piše: „Činjenica da sva četiri pisca uključuju dovoljno jedinstvenog materijala u svoje pripovijesti, iako u cjelini jasno pripovijedajući o istom događaju, sugerira veći stupanj književne neovisnost … smanjenje vjerojatnosti tajnog dogovora “(B&H Academic, 2016). Drugim riječima, pisci evanđelja imali su način da ispričaju veliku Isusovu priču. Imali su i publiku koju su pokušavali dosegnuti, pa se njihova izvješća o Uskrsnuću, kao i ostatak njihovih Evanđelja, razlikuju u nekim pojedinostima, dok se slažu u bitnim točkama.

Jedna od tih bitnih stvari jest da je novo čovječanstvo uskrslog Isusa bilo drugačije nego prije. Uskrsnuće se činilo tako nevjerojatnim da je sam Isus morao uvijek iznova uvjeravati svoje apostole da je doista on bio u njihovoj sredini. Zato je jeo s njima, čak i kuhao za njih i pozvao svetog Tomu apostola da mu dotakne rane. Tomin uzvik odjeknuo je kroz vjekove u Crkvi kao najznačajniji čin vjere u uskrslog Isusa: “Gospodin moj i Bog moj!” (Iv 20, 28).

U stvari, apostoli su bili potpuno sigurni da je Isus koji im se ukazao isti Isus koji je umro na Veliki petak. Njegova čovječnost je promijenjena, ali on je bio ista osoba. Samo je Bog mogao učiniti tako nešto, stvoriti takvu novu stvarnost. To je poruka koju su apostoli naviještali od samog početka kad su propovijedali. Kao što nas podsjeća Katekizam Katoličke crkve, „Kristovi su apostoli znali da ih je Bog pozvao kao„ navijestitelje novog saveza “,„ sluge Božje “„ Kristove sluge i upravitelje otajstava Božjeg «(br. 859). Njihovo neumorno svjedočenje Isusu, koje je nadahnuto Duhom Svetim i naložio sam Isus, iznova ih je dovodilo u nevolje, ali nisu prestajali. Njih i njihove sljedbenike židovske su vlasti uhitile, a poneke i ubile. Ako ih nisu pogubili Židovi, tada ih je ubila rimska vlada. Na primjer, sveti Petar i sveti Pavao bili su mučenički ubijeni u Rimu. Jedini apostol koji nije podnio mučeništvo bio je sveti Ivan, voljeni učenik, iako je podnosio muke i progonstvo. Išli su u smrt proglašavajući stvarnost Isusova uskrsnuća iz mrtvih i spasenje za sve ljude po njemu. Prije nego što su umrli, apostoli su osigurali da se Isusov život i osoba i dalje propovijedaju i da se sakramenti slave. Sjetimo se da je tijekom ukazanja uskrsnuća Isus dodijelio vlast svojim apostolima. U Mateju Isus kaže: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite, dakle, i učite sve narode … ”(Mt 28, 18).

U evanđelju po Ivanu Isus dahnuvši u učenike, daje im Duha Svetoga: „‘ Mir vama! Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas. ’I kad je to rekao, udahnuo je na njih i rekao im:‘ Primite Duha Svetoga. Kome otpustite grijehe otpustit će im se,  bilo kome, kome zadržite grijehe, zadržat će im se .’“ (Iv 20, 21-23). Kao što katekizam kaže: „Tako je uskrsli Krist, dajući Duha Svetoga apostolima, povjerio im svoju moć posvećenja: postali su sakramentalni znakovi Kristovi. Snagom istog Duha Svetoga povjerili su tu moć svojim nasljednicima “(br. 1087).

Duh Sveti svojom je silom gurnuo apostole u svijet, da propovijedaju i podučavaju ljude o Isusovom životu, smrti i uskrsnuću. Opraštanje grijeha ponuđeno je u Isusovo ime, a apostoli su imali vlast podučavati to i pružati to oproštenje svakoj i svakoj osobi. Oni su bili poticani da dijele Evanđelje, da slobodno daju ono što su primili. To su apostolsko poslanje prenijeli na svoje nasljednike i na taj su način Crkvu svih vremena osnažili da stvara učenike svih naroda.